Nola: “Toliko toga iz vanjskog svijeta je negativno, a glazba dođe kao oaza mira i opuštenosti”
23. lipnja 2018.
Nikola Knežević (1692 Članci)
Podijeli

Nola: “Toliko toga iz vanjskog svijeta je negativno, a glazba dođe kao oaza mira i opuštenosti”

Iza njih je 25 godina uspješne glazbene karijere tijekom koje su se ozbiljno pozicionirali na hrvatskoj glazbenoj sceni kao jedinstveni sastav koji širi pozitivnu energiju, ljubav i osjećaje putem glazbe te ih uspješno šalje publici.

Grupa Nola nastupila je kao jedan od headlinera Exposure Music Festivala u Velikoj Gorici i to je bila dobra prilika da s Marijanom i Gabi porazgovaramo u godini njihove velike obljetnice.

Velika je godina za vas, slavljenički koncerti će se nanizati, a već ste nastupili u Puli gdje ste zajedno s publikom proslavili 25 godina benda. Kako je tamo bilo?
GABI: Pula je bila možda malo posebnija priča. Kad su nas drugi suočili s pitanjem kako je to biti 25 godina na sceni, onda smo se i mi sami suočili s time da 25 godina postoji Nola. Onda malo staneš i razmisliš. Potom su krenuli inputi od drugih nekih ljudi, što poznathi, što manje poznatih koji su se sami okrenuli oko sebe i shvatili što su oni napravili u tih 25 godina. Sâm koncert je bio možda malo emotivniji nego neki “običan” koncert. Na sceni smo, što se sviranja tiče, bili u malo proširenom sastavu pa je i zvučna slika bila bogatija. Publika je od prve note ušla u naš film i bila s nama, tako da je sve u svemu bila jedna lijepa crtica u životu. Ne samo u životu glazbenika, nego i općenito jer je lijepo doživjeti tu jednu emociju i energiju koja se miješa i razmjenjuje između publike i izvođača. Dakle, super koncert. Mogla sam to i odmah reći (smijeh).

Ali sam načuo da će biti još jedan veliki koncert u Zagrebu.
GABI: Da, pripremamo koncert za studeni. Ovo u Puli je bila jedna mala proba da vidimo koliko možemo podnijeti emocija, a Zagreb će biti nešto slično tome. Zapravo, svi ovi koncerti i cijela godina je u tom nekom duhu. Ali više zato što nam drugi stalno stavljaju ogledalo ispred nas i pitaju kako je kada 25 godina sviraš. U principu kao i u životu, ideš naprijed, živiš i radiš i ne brojiš godine.

Tu je i prigodna kompilacija objavljena za 25 godina.
GABI: Kompilacija je izašla baš taj dan kad smo svirali u kazalištu u Puli, odnosno 21. travnja. Ona je jedan zvučni pečat koji bi trebao obilježiti tih 25 godina. Izvukli smo sa svakog albuma po nešto što zapravo mislim da nas je obilježilo kroz godine i što se voli slušati na koncertima, ali i neke nove stvari koje nikada nisu bile objavljene.
MARIJAN: Da, stavili smo osim uspješnica i neobjavljene snimke, odnosno neobjavljene na našim nosačima zvuka. Objavili smo pjesmu koju smo nazvali “Izgubljena pjesma” i napravili smo je 2000. godine za jednu predstavu u Puli, te je do sada nismo objavljivali. Nekako je nestala u bespućima hard diskova. Kako je krenula priprema oko 25 godina pretraživanjem toga svega je i ona isplivala te smo je odlučili staviti na kompilaciju. Tu je i pjesma “Nikad” s kojom smo bili na Zagrebačkom festivalu i do sada nije izdana na našem nosaču zvuka. I onda imamo remix pjesme “Drukčije”. Tako da bude, kao što Gabi kaže, jedan presjek onoga što smo radili uz par ekskluziva.

Svih ovih godina ste mi ležerno zvučali i izgledali na pozornici, kao da niste tipični glazbenici sa stresom i problemima. Lijepo sve ide i teče, je li tome tako upravo zato što ste supružnici ili je nešto drugo u pitanju? Ili ne znate odgovor?
MARIJAN: Ne mislimo o tome. Ako se vratimo unazad, da, bio sam sigurno nestrpljiviji i nervozniji, nazovimo to tako. Onda s vremenom shvatiš da se to ne isplati (smijeh). Upravo sam pronašao neko novo uživanje u toj ležernosti te prepuštanju momenta dokle god ljudi oko nas isto tako sve osjećaju i doživljavaju. Onda svi uživamo upravo u toj ležernosti, slučajnosti i svemu.
GABI: Da, toliko toga iz nekog vanjskog svijeta je negativno i ovo je nekakva oaza mira i opuštenosti. Plus imamo ljude u bendu koji s nama dijele to sve skupa, pa je puno lakša i bolja cijela atmosfera.

Lijepo ste se ukliopili i u priču Exposure Music Festivala u Velikoj Gorici nedavno. Upravo možda zbog te ležernosti kakvu imaju i kantautori na ovih 8 pozornica, te ste i vi tu u priči kao jedno. Kakav je cijeli dojam oko Exposurea?
MARIJAN: Meni je drago što je netko uspio prepoznati da smo prije 25 godina i mi bili kantautori te započeli puno priča koje se danas zovu kantautorska priča. Tada nismo razmišljali o nekom stilu, nego smo radili ono što nam je dano i poklonjeno kao dar. Gabi će pjevati, a ja stvarati. Jednostavno je to proživljeno i 25 godina kasnije napokon smo došli do pravog i ležernog mjesta s ljudima, izvođačima i kantautorima koji dijele razmišljanje i muziku na sličan način. Jako nam je drago što smo ovdje i što smo mogli svirati.

GABI: Prvi put smo ovdje, ali jednostavno cijela ova atmosfera, ležernost i opuštenost, to što životinje hodaju okolo je nešto što fali u svakodnevnom životu, na sceni pogotovo. Jako mi paše to.

Hvala na razgovoru i uživajte!
GABI I MARIJAN: Hvala tebi.

Foto: Srećko Niketić