RECENZIJA: Valentino Bošković – “Vodič kroz galaksiju za redikule”
5. srpnja 2018.
Boris Abramović (82 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Valentino Bošković – “Vodič kroz galaksiju za redikule”

Iseljavanje, problem s kojim se suočava današnja Hrvatska, nije od danas niti od jučer, fenomen je to koji svoje korijene vuče još iz davne prošlosti. Još od tog takozvanog “stoljeća sedmog“ kada su prvi “naši“ došli iz Irana, Apsurdistana ili bog te pita odakle te na ovim prostorima našli svoju sreću neki su odmah osjetili potrebu da idu dalje.

Koliko god to demografi pokušavali objasniti, čudni su oduvijek bili, a i bit će putevi ljudski.

Sredinom sedamnaestog stoljeća mladi Bračanin Valentino Bošković živi i dijeli sudbinu svojih suotočana koji su svakim danom i godinom suočeni s teškim životom moleći se Bogu da poštedi bolesti njihove masline i loze, da ulov ribe bude dovoljan bar za prehranit’ sebe i dicu i da suša ne sprži sve pa da se ne desi da nima vode. Nitko tada još nije ni pomišljao da će taj bijeli brački kamen jednom biti dobar i za Bijelu kuću, stoljeća će proći dok ne dođu prvi turisti, a WTA u Bolu bio je čista fantastika.

Mladome Valentinu zadnja opcija je bila otići u vojsku, i boriti se za ili protiv Mletaka, Osmanlija, gusara ili nekih drugih zlikovaca koji su harali krajem u to vrijeme, ali kao uvjereni pacifist nije se vidio u nikakvoj vojsci i na kraju je odlučio otići. Odluka je bila teška ali uvjeren da će negdje ipak naći svoj komadić sreće Valentino se sprema za put u nepoznato. Kuda poći u ta teška vremena nije bila laka odluka. Njemačka, koja je danas logičan izbor u to vrijeme nije bila baš ovakva kakvu je danas znamo, a i po cijeloj Europ su često ratovali svi protiv svih pa je ta opcija otpala. Irska također, bilo bi to s konja na magarca. Švedska i ostala Skandinavija jednom mediteranskom otočaninu jednostavno nije bila opcija. Amerika je upravo rješavala indijansko pitanje pa se Valentino nije htio miješati, a u Australiju još nisu stigli njeni kasniji ugledni stanovnici iz redova Engleskih robijaša i osuđenika pa je i to otpalo.

I dok se pitao kuda otići jer ni istok ni zapad, a ni sjever i jug nisu puno obećavali, sinulo mu je. Otići će u nebo.

I pripreme su počele. Iz nonove knjige “Ispovid Šanpjera Kozmonauta“ uzeo je recept za napravit’ svemirsku raketu. Roketomobil je uskoro i napravljen od nekih “materijoli“ i  iako je to izazvalo popriličnu skepsu kod lokalnog stanovništva da se neće uspjet’ vinuti u “ti svemir“ jednog lijepog dana Valentino je spakirao samo vožne stvori (cicipoverice, skafonderice i slično) i 1646. godine s Vidove Gore krenuo u nebo.

Naravno da je ostao neshvaćen i da je odmah proglašen harlekinom, Arlecchino Dello Cosmo je nadimak koji su mu odmah dali i koji nosi do danas, ali jebe se Valentinu, na nebu među meteorima i letećim pjatima divno je. Prošao je cili svemir uzduž i poprijeko i na kraju se smirio na Marsu. Možda i je otišao sa Brača, ali Brač nikad nije otišao iz njega. Kao i svaki pošteni iseljenik uvijek se htio vratit’ i svaku večer kada gleda Zemlju kao neku balotu na nebu povratak mu je na pameti.

Josip Radić i Branko Dragičević, dva splitska genijalca, jedina su dva Zemljanina s kojima je Valentino u kontaktu i preko njih je poslao prvo “VSSR“ 2014. godine, a “Marsovsku Listinu“ 2016. godine kao svoje dvije poslanice nama zemljanima s Mars(ot)a. U njima možemo pronaći njegovu priču, njegova razmišljanja i njegova nadanja da će se jednoga dana ipak vratit’.

U dogovoru s Valentinom, Josip i Branko su poslanice uglazbili da bi bile ljudima prihvatljivije i razumljivije i da bi privukle i šire mase. I upravo se to i desilo. Valentinova priča ili bolje rečeno Valentinova bajka svakim danom stječe sve više poklonika i sljedbenika i došla je do maltene razine kulta koji se prati koji se slijedi i koji se štuje. Genijalna priča upakirana u fantastično glazbeno odijelo svima je, koji su je naravno imali do sada prilike čuti, nešto posebno.

“Cosmic Pop“ ili “Space Disco“ možda su neki od pridjeva kojima bi se moglo opisati to odijelo. Čujemo ovdje raspon od fantastične akustike do uhu ugodne psihodelije ili kao put (roketon) od Floyda do Fosila (s presjedanjem kod Bowiea), a iako je sve snimano maltene u kućnim studijima produkcija zvuči više nego svjetski. Međutim, ovo što imamo pred nama je nešto posebno.

“Vodič kroz galaksiju za redikule“ je nešto više. Ovo je bogato opremljeno CD izdanje, takozvani Paket s Marsota, na kojemu su obje poslanice, i “VSSR“ i “Marsovska Listina“ i još jedna stvar (Milde Sorte) kao bonus.

Moram opet malo odlutati. Buzz Aldrin, onaj baksuz koji je kao tek drugi stupio nogom na Mjesec, prilikom povratka je navodno u vrećicu skupio nešto kamenja s Mjeseca pa kad se vratio dijelio ih je, prvo vrhunskim sveučilištima, zatim i onim manje vrhunskim, pa onda svojim prijateljima, pa onda svima koga je znao, a danas se kamenčići s Mjeseca mogu naći i na Hreljiću. Navodno da tamna strana mjeseca ni ne postoji jer je Buzz sve pokupio. Zašto sam njega spominjao? Zato kako bi pokazao da relikvije, pogotovo one s drugih svjetova, ne moraju uvijek imati vrijednost koju i zaslužuju i da se prema njima treba znati odnositi. “Vodič kroz galaksiju za redikule“ sigurno je relikvija s drugog svijeta.  I to ona koju bi za relativno male pare trebao svako uzeti. Dobit ćete s njom puno više nego što očekujete i znat ćete odmah kako ćete se prema njoj odnositi. Dobit ćete tužnu priču jednoga iseljenika koji se nada će se jednom ipak vratiti. Dobit ćete uz to i hrpu dobre glazbe.

Treba li vam više ?
Ok, dobit ćete i još puno više.
Dobit ćete i kartu.
Kakvu kartu?

E pa, ne bilo kakvu kartu. Dobit ćete kartu kao VIP gost za koncert Valentina Boškovića. Da, Valentino se odlučio vratiti, ne znamo je li za stalno, ali odlučio nam je pokloniti koncert pod imenom “Vozi Son Se Roketon 1646 – 2046“. Bit će to, naravno prigodno, na Valentinovo, u četvrtak 14.02. 2046. godine, u 21.35 h, točno na 400. godišnjicu njegova odlaska u nebo. Koncert će biti na Vidovoj Gori na Braču odakle je sve i krenulo. Prodaja karata navodno za sada ide jako dobro, očekuje se više od 50.000 ljudi, što će 2046. godine biti skoro 10 posto stanovništva Hrvatske, ali očekuje se i dosta iseljenika na koncertu.

Valentino naravno neće ovdje doći kao neki stari prdonja i ocvala bivša zvijezda, kakve često imamo prilike vidjeti kod nas jer usprkos svojim godinama izgleda mladoliko kao u doba kad je otišao. Ne smijemo smetnuti s uma da je gore ipak “ritki zrak“ i da se dugo dugo živi.

Osobno se jako radujem koncertu i nadam se da ću u to vrijeme u svojim malo ozbiljnijim godinama uživati u Valentinovim bezvremenskim i bezprostornim hitovima. Načekat ćemo se mi još dugo dok ponovo ne dobijemo nešto ovako zanimljivo i dobro, a vi nađite načina da dođete do “Vodiča kroz galaksiju za redikule“ jer to je nešto što svatko tko drži do sebe treba imati. Sigurno nećete nikada požaliti. Za sada ga možete naći u Rockmarku u Zagrebu, u Rollin Gallery u Splitu, u Virgin Megastore na Veneri i Jupiteru (ako baš prolazite) i naravno na svim kioscima na Marsotu. A ako bi ga morao ocjenjivati dao bi mu sve zvizde u svemiru. Ako ne može tako onda ovih pet kojih može.

Da jeb’ jorcota.

Foto: Nikola Radovani

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5