#nedjeljnikomentar: Dante, Justin Timberlake, Luce, Silente, The Strange
8. srpnja 2018.
Nikola Knežević (1781 Članci)
Podijeli

#nedjeljnikomentar: Dante, Justin Timberlake, Luce, Silente, The Strange

Osjeti se zatišje pred buru, vrijeme godišnjih odmora je počelo, a s time polako završava vrijeme objavljivanja novih pjesama. Čak i na svjetskoj razini ljeto nije plodno, no ipak sam uspio izdvojiti neke pjesme, loše, dobre i odlične koje bih htio podijeliti s čitateljima.

Od rapa, preko popa i bossa nove do surf rocka, tako bi se mogao opisati #nedjeljnikomentar ovoga puta.

Dante – “Šta se radi” (Sipa Music/Menart)

Ništa što će vas izuti iz cipela, no ima dobar beat, odnosno klavirski dio koji mi je lijepo sjeo. Ni repanje nije loše. Nije nešto previše uzbudljivo, ali ne bih se bunio da čujem na radiju. U vremenima trapa, dobro dođe jedan obični rap s auto-tuneom. Pjesma je ok, ne vjerujem da će napraviti nekog traga, ali nije za baciti, što bi se u žargonu reklo.

Ocjena: 2.5/5

Justin Timberlake – “SoulMate”(RCA Records/Sony Music Entertainment)

“Ljeto počinje sada”, kaže Justin na početku novog singla “SoulMate”. Očito svi u ljeto objavljuju ljetne pjesme koje su sigurna prođa kod slušatelja, kao i sve pjesme prilagođene određenom godišnjem dobu. Ovdje se odlučio za lagani, donekle latino ritam i modernu pop produkciju koja danas prolazi u svijetu. Ne mogu reći da mi je nešto posebno pjesma, osim tog ritma, vokal mi je monoton i ne previše zanimljiv. Kao kad slušaš neku pjesmu na slušalice i zajebavaš se pjevajući. Nema nekog uzbuđenja, a mnogi kritičari to misle i za njegov novi album s kojeg je skinut ovaj singl. Budem i to poslušao. Možda se i nađe nešto na što ću odlijepiti.

Ocjena: 2.5/5

Luce – “Početak” (Menart)

Početak “Početka” me podsjetio na neke lijepe lounge uratke koje sam čuo, glazbu kakvu možemo poslušati na kompilacijama “Buddha Bara” ili St. Germaina. Lijepa ljetna i plesna bossa nova pjesma kojoj se vokalno iznimno dobro prilagodila Luce, bez nekakvog kompliciranja i nepotrebnog odlaska u visoke lage. Ovu bi pjesmu rado puštao i na jadranskoj, ali i recimo jamajčanskoj obali, da imam tu mogućnost. Imala bi identičan učinak, pokrenula bi bokove i rasplesala slušatelja. Samo slušajući odvest će vas u tropske krajeve, barem na 4 minute koliko traje ovo putovanje. Jako mi se sviđa i nadam se da će još koja pjesma ovakvog tipa biti na njezinom albumu prvijencu kojeg uskoro očekujemo.

Ocjena: 4,5/5

Silente – “Ti sebe ne znaš” (Aquarius Records)

Zaista ih ne kužim, nikad ih nisam kužio, čak ni na prvom albumu kojeg ističu neki kritičari kao najbolji njihov uradak. Ne kužim ni njihovu publiku ni medijske napise da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih bendova današnjice. Glazbeno je to samo solidno, a interpretacijski i glasovno došlo do te mjere da moram postaviti pitanje – hoće li netko stati na kraj Silenteu?! Ovo je jedan od onih bendova koje stavljam u kategoriju “nitko se ne bi žalio i da nisu nikada postojali”. Nisam jedan od onih koji sluša samo alternativnu glazbu pa sve izvan toga hejta naveliko, naprotiv. Ali 90% onoga što su Silente objavili mi je neslušljivo, pa i ovo. Možda sam trebao upozoriti čitatelje da ne čitaju ovu kritiku jer neće ništa u njoj naći što im odgovovara pa bi se sada hejtanje moglo prebaciti na mene. Neke osobe koje su u glazbenom biznisu izbjegavaju komentiranje loših pjesama, što mi je dosta nelogično. Kritičari nisu samo oni koji će pisati lijepe crtice o nekome, nego i upozoriti slušatelja što ne treba slušati ili kojim putem ne treba ići. Prvi put da pišem nešto o Silenteu i to je to. Dalje neće ići. Možda se nekome njihova glazba sviđa, ali meni u ovoj priči nije apsolutno ništa zanimljivo. Žao mi je!

Ocjena: 1/5

The Strange – “Last Summer Song” (Dancing Bear)

Konačno smo dočekali povratak benda The Strange načinjenog od članova The Bambi Molestersa i Chrisa Eckmana iz The Walkaboutsa. Pjesma “Last Summer Song” najavljuje izlazak novog studijskog albuma i mogu reći da je prava poslastica za ove ljetne dane. Kombinacija surf rocka, tex-mexa i Chrisovog fantastičnog glasa s rašpom. Prije svega mi nedostaju Bambiji s nekim novim uratkom, a onda i The Strange. Jedna polovica mojih želja je ispunjena i to uspješno. I dokazali su da su svojom glazbom bliži svjetskom glazbenom tržištu, nego li našem. I apsolutno zasluženo i očekivano. Ovo je jedan od onih projekata koji u najboljem svjetlu predstavljaju Hrvatsku u svijetu. Niti jedan projekt, još od razdoblja Ive Robića i drugih šlager pjevača s impresivnom inozemnom karijerom, nije došao do te faze kao što su The Bambi Molesters. A The Strange su samo produžena ruka koja bi puno toga mogla napraviti u budućnosti.

Ocjena: 5/5