RECENZIJA: Yakka – “After Beach” – mladi DJ i producent ušao u povijest hrvatske house scene
9. srpnja 2018.
Nikola Knežević (1570 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Yakka – “After Beach” – mladi DJ i producent ušao u povijest hrvatske house scene

Domagoj Jakić kojeg mnogi obožavatelji elektroničke scene u Hrvatskoj i regiji znaju kao Yakku, u ožujku je za cijenjeni label Cruise Music objavio svoj prvijenac, “After Beach”, te tako ušao u povijest hrvatske elektroničke scene.

Ovo je prvi hrvatski house album u 19 godina čime je Yakka ispisao novu stranicu hrvatske house, ali i elektroničke scene.  Zadnji house uradak, ako se ne varam, imali su Eddy & Dus, “High Life”, 1999. godine, što je s vremenom postao kultni uradak. Za razliku od ovog dvojca koji je producirao deep i jazz/house, Yakka na albumu “After Beach” predstavlja plesnu elektroničku glazbu koja ide prema iznimno kvalitetnom funky, odnosno jackin i soulful house.

Dugo godina poznajem jaku privatno, jer smo rodom iz istog grada, te znam koliko voli općenito funky i disco glazbu, pogotovo 80-ih godina. Vjerujem kako mu je to bila i inspiracija za ovaj uradak, a što nije njegov prvi izlet u funky house. Još je s obradom hita Diane Ross “Upside Down” u Gary Chaos remixu završio u top 10 svjetske house liste na Beatportu, a iza toga je izbacio niz funky stvarčica zbog kojih je jedan od najzaposlenijih hrvatskih DJ-a. I u ovim trenucima krstari hrvatskom obalom, te je rezident u hvarskom Hula Hula beach baru, a osim toga ima još hrpu festivalskih i klupskih nastupa. Jedno je sigurno, njegova glazba uvijek miče bokove i prolazi kroz vene svakog istinskog ljubitelja plesne glazbe. A moram priznati, takav mu je i album “After Beach”.

Već sam nekoliko puta preslušavao ovaj uradak i svaki put sam uz slušanje nešto dodatno radio. Produkcija i ritam su toliko fluidni da ne opterećuju ljudski mozak, štoviše, ove pjesme mogu slušati iznova i iznova satima i biti produktivan. To dovoljno govori o tome da je išao na svijetle teme, pozitivne vibracije, ljetni ritam, funky glazbu, saksofone, trube, gitare, lagane i nenametljive vokale, odnosno baš kao što to i sâm album kaže – za after beach party.

Yakka nije DJ za Zrće, Ibizu, Ultru, Yakka je nešto drugo, nešto urbanije, undergroundskije, plesnije i svakako moram reći za one istinske ljubitelje elektroničke glazbe. Pioniri house glazbe, onog izvornog Chicago housea poput Frankieja Knucklesa, Felixa Da Housecata, Derricka Cartera, Rona Hardyja kombinirali su disco, soul i funk glazbu, tako globalno zarazivši publiku koja i danas, bez obzira na modernu produkciju, kugu zvanu EDM, rado vole čuti taj old school zvuk kojeg su kasnije naslijedili Tony Humphries, David Morales, Carl Cox i ostali sada već veterani. Neke nove generacije, poput Yakke, koje tek trebaju isplivati na površinu (a ispred sebe upravo zbog mladosti imaju vremena za postići globalni uspjeh) zaslužuju priliku za izlazak iz okvira regionalne elektroničke scene. Yakka je to već učinio nekoliko puta, a s novim projektom RICH-MOND sa slovenskim kolegom radi i na nešto komercijalnijem soundu koji bi trebao zadovoljiti i drugu stranu publike.

Njegovo vrijeme sigurno dolazi, publika i struka ga već iznimno cijene, što dokazuje i nagrada Ambasador koju je dobio prije dvije godine, ali i brojni nastupi nakon kojih ćete izaći s bolnim nogama zbog plesa kojeg u vama izaziva Yakkina glazba i njegovi mixevi. Svaka stvar na albumu “After Beach” je nešto posebna, ima tu nešto mekanijeg, ali i tvrđeg ritma, kako kome paše, a meni je jedna od najdražih “Ride My Unicorn”, zatim “Secret Of Pink Flamingo” s cool vibeom koji će vas zavoditi i osvojiti na plesnom podiju, a funky gitara i jako lijepe bas linije su najbolja “droga” koju ćete htjeti iznova “konzumirati”.

Nemam apsolutno niti jedne zamjerke na album, flow je od prve do zadnje sekunde izvrstan, drži stalno isti ritam, od otprilike 125 BPM-a, te podsjeća na najbolje vrijeme funky disco housea, iako je Yakka rekao da je išao na zvuk 2000-ih godina koji je bio puno melodičniji i grooveskiji nego danas. Dokazao je da bez obzira na još mlade godine ima istančan ukus za old school house i njegovo znanje je neupitno.

I par tehničkih detalja oko albuma koji traje, zanimljivo, 70 minuta, što uopće nisam osjetio. Sve što je dobro kratko traje, kako znamo u narodu reći. Master je radio Jasmin Barbir iz Fusion Masteringa u Varaždinu, što još jednom pokazuje da i naši ljudi znaju pravo dobro odraditi posao. Nisam osjetio ništa sporno niti u kvaliteti masteringa, a vjerujem da će oni koji su full u elektroničkoj glazbi čuti neke detalje koji će im možda i zasmetati. To ostavljam njima na procjenu. Meni kao slušatelju je ovaj album fantastičan i želim puno uspjeha Yakki u daljnjem nastojanju da bude jedan od najboljih hrvatskih predstavnika elektroničke glazbe i izvan granica naše domovine. Na sjajnom je putu!

Foto: Infinity Fest Karlovac

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5