IZVJEŠĆE: Tam Tam Festival @ SućuRaj, Hvar – festivalski raj na sunčanom otoku
Svako mjesto koje u svojem imenu ima riječ Raj svakako je nešto posebno. Otok Hvar, odnosno njegov istočni rt gdje se smjestio SućuRaj, koji je slobodno mogu reći jedan od rajeva koje imamo kod nas, a da možda toga nismo ni svjesni, ponovo je ugostio, odnosno organizirao Tam Tam Music Festival, ove godine sedmi po redu.
Veliki trud ulaže mala grupa lokalnih dečki i cura udruženih u Udrugu građana “Pelišnjak“, eto već sedmu godinu u ovome prelijepom mjestu i umjesto nekih ribarskih večeri ili možda večeri klapske pjesme, kako je to već pomalo uobičajeno u Dalmaciji, odlučuje u svome mjestu organizirati festival “alternativne“ glazbe. Početna priča koja se sastojala od puno entuzijazma i dva TAM kamiona na kojima je bila pozornica danas je postala nešto puno veće, opširnije i bolje u svakom segmentu organizacije. Svake godine festival je rastao, svake godine dobivali smo sve više, a i lokalna zajednica je prepoznala potencijal ovoga projekta pa se i ona uključila koliko je to bilo potrebno i koliko je bilo moguće. Prošle godine u hladu borove šume, odmah pokraj gradske plaže Česminice niknuo je kamp za posjetitelje, odmah nazvan kamp TAMp, što je oduševilo veliki broj posjetitelja festivala, a već ove godine kamp TAMp se proširio i površinom i infrastrukturom pa je samim tim bio u stanju primiti više posjetitelja. Sama atmosfera koja vlada u ovom kampu je nešto fenomenalno. Neprocjenjiv je osjećaj probuditi se ujutro na pet metara od mora, a družiti se s ljudima u nevjerojatno opuštenoj atmosferi svih ovih dana je velika sreća, a i privilegija.
Sam Sućuraj je malo i simpatično mjesto te ćete za razliku od grada Hvara šetajući sresti većinu svojih kamperskih susjeda ili prijatelja koji su zaposjeli sućurajske apartmane. Okruženje mjesta je takvo da možete birati za kupanje stvarno veliki broj prekrasnih vala od sjeverne do južne strane otoka, gradsku plažu ili jednostavno chillanje negdje u hladu. Od samih početaka Tam Tam festivala intencija organizatora je bila da se ovdje ne dovode bendovi koje ćete viđati po top listama, niti u popularnim glazbenim emisijama na televiziji, nego se ovdje godinama skuplja krema regionalne alternativne i indie scene. Tako je bilo od početka, tako je i danas, a nadam se da će tako biti i ubuduće. Izuzetna je stvar, i nešto što se rijetko viđa, da bendovi koji dolaze na festival svirati stižu i po nekoliko dana prije, a ostanu nerijetko i nekoliko dana poslije festivala u ovom malom mjestu iz nekog čistog zadovoljstva, jer rijetko da će negdje drugdje tako uživati i biti tako tretirani kao na ovome festivalu.
Nigdje do sada na nekom festivalu nisam doživio, a bio sam na dosta njih, da u neki rani jutarnji sat dok bend svira na pozornici, u publici bude ili pleše toliko drugih glazbenika koji su svirali ili koji će tek svirati tu večer, ili koji su svirali prethodne godine pa su ove došli samo pogledati i podržati festival. To negdje drugdje osim u Sućurju nećete vidjeti.
Prije nego što krenem nešto reći o glavnim večerima na festivalu i line upu koji su bili u petak i subotu 27. i 28. srpnja rekao bih nešto o popratnim događanjima ili čak o nabrijavanju za glavne događaje. Organizatori su se stvarno jako potrudili ove godine pa smo tako svaki dan imali poneki event, bilo u kamp TAMp-u bilo u gradu. Svaki dan smo tako u kampu imali nastup na kamperskoj bini, bilo nekog renomiranog DJ-a, bilo kantautorsko-akustičarski koncertić (od Eine do Subote i još ponekih), ili jednostavno jam sessiona, IspOOh PARTY na igralištu, dok smo u mjestu mogli pogledati nastup Kamenih Baba, Sare Renar, cirkuski performans, svakodnevno vježbanje yoge iza škole (Tam Yoga Flow), upoznavanja povijesti Sućurja uz arheologa i još štošta.
Naravno, kao i prošle godine organizirane su projekcije filmova u dvorištu škole, a mogli smo pogledati i vrlo zanimljivu izložbu skulpturica napravljenih od izložaka ili bolje rečeno otpada koji je izvađen iz mora. Gdje god da krenete nešto se događa, a to nam govori da je u cijeli projekt festivala uložen golem trud.
Na kraju naravno i o glavnom dijelu zbog kojeg je sve ovo i počelo, a to su nastupi bendova. Kao i svake godine i ove je pozornica bila na igralištu lokalnog nogometnog kluba, ali sada to više nisu dva spojena Tamića, sada je to ozbiljna bina s ozbiljnim razglasom, rasvjetom, videom i svime što ide uz to. Glavne dvije festivalske večeri donijele su nam nastup deset bendova raspodijeljenih po pet svake večeri i nekako i po stilovima baš onako kako treba, svake večeri za svakoga ponešto. Tako su svaku večer otvorila dva benda slične orijentacije, prvu večer Bizon iz Splita, bend koji još nisam imao prilike vidjeti uživo i koji su svojom vrlo žestokom verzijom nekakvog math rocka odlično otvorili festival, a u sličnom, vrlo žestokom stilu su to i drugu večer uradili momci iz grupe # # #.
Nakon Bizona izlaze dečki iz Porto Morto, nekadašnji izdanak JeboTon kolektiva i svojom kombinacijom više stilova, podebljanih i brass sekcijom predstavljaju stvari svoga prvijenca. Slovenski Persons From Porlock predstavio nam se svojom verzijom pop/rock psihodelije na tragu Tame Impala i bili su mi poprilično bolji ali i drugačiji od kada sam ih prvi put gledao. Nakon njih Repetitor, bend koji već godinama svira na festivalu i vjerojatno ima doživotni ugovor za dolazak, koji ili dođe cijeli tjedan prije festivala pa uživa u Sućurju ili ostane tjedan poslije festivala (kao ovaj put) jer znaju ljudi kako se ovdje može uživati. O nastupu najboljeg live benda u regiji, a sigurno i puno šire, neću puno. Ubili su, razvalili su, ali ništa manje nismo niti očekivali. Kao i većini ostalih i njima je ovo posebno mjesto, a na posebnom mjestu i daješ nešto posebno.
Prvu večer zatvorile su djevojke (i dečko na bubnjevima) iz Tus Nua. I oni su si dali puno truda i nastup im je bio više nego dobar, a cure su sve vrijeme festivala bile u kampu i uživale u atmosferi iz prve ruke i svo vrijeme trajanja. Dodatni touch atmosferi prve večeri festivala dala je i slika potpune pomrčine mjeseca koja se mogla lijepo gledati na nebu taman iznad pozornice što je samu večer učinilo dodatno atraktivnom.
Drugu večer nakon već spomenutih # # # izašao je Niko Potočnjak sa svojim projektom Otrovna Kristina. Nakon prošlogodišnjeg nastupa sa svojim “matičnim“ bendom Seven That Spells ovaj puta nam je Niko predstavio žestoku verziju hard rocka na tragu bendova iz sedamdesetih godina, ali i ovaj put smo dobili komadić space jama na kakav nas je odavno navikao.
Cure iz banda Žen koje su isto cijelo vrijeme festivala bile u kampu i naradile se svega i svačega, od spravljanja pudinga od chia sjemenki do popodnevnog jamanja slijedile su nakon Kristine i bile su odlične, glasne i zanimljive i kako im to nije prvi put da su na festivalu nadamo se da ćemo ih opet vidjeti jer uvijek imaju šo reći i pokazati. Zato je prvi put na festival došao Svemirko i iako je naizgled bio čudan izbor pokazali su da je itekako opravdan bio poziv koji su dobili. Svidjeli su se velikoj većini prisutnih, od onih koji su ih prvi put vidjeli i čuli do onih koji su znali i sve tekstove. Svojom malo žešćom verzijom elektro popa vratili su nas otprilike negdje u 1985. godinu, godinu u kojoj su neki nekada uživali, a dosta prisutnih se još nije ni rodilo. Uglavnom, Svemirko je bio plesan, zabavan i zanimljiv.
Na samom kraju nastupili su Turisti iz Beograda, bend Boška Miljuškovića kojeg znamo iz Straight Mickey & The Boys koji su isto već prijašnjih godina nastupali na festivalu. Vrlo žestoko i distorzirano predstavili su nam svoj prvijenac Levo ili Desno i pobrali veliki aplauz i simpatije publike. Nadamo se da ćemo ih negdje uskoro moći vidjeti i na nekom samostalnom nastupu.
Puno toga još ima što nismo spomenuli, a trebali bismo. Između ostalih svakako vrijedne volontere koji su se trudili da se posjetitelji festivala na svakom koraku osjećaju vrlo ugodno, da ništa ne nedostaje i da u svakom trenutku sve bude u najboljem redu. I stvarno je tako i bilo. Organizatorima još jednom svaka čast na trudu jer veliki posao je odrađen s relativno malim brojem ljudi, a napredak se iz godine u godinu vidi na svakom koraku.
I tako je došao kraj ovogodišnjeg izdanja Tam Tam festivala, “najboljeg najmanjeg festivala na svijetu“ kako ga zovu neki od izvođača, a već se veselimo idućoj godini i novom, osmom izdanju na kojem već znamo da ćemo sresti sve ove drage ljude koje smo vidjeli i upoznali ove godine, a nadamo se da ćemo upoznati i nove jer ovaj festival nema neku razvikanu marketinšku strategiju nego se ponajbolje reklamira usmenom predajom.
Stoga, vi koji ste već bili dođite ponovno, povedite i svoje prijatelje, upišite si u planere zadnji tjedan u srpnju idućega ljeta, SućuRaj, te ga podvucite kao nešto obavezno. Jer svako mjesto koje u svojem imenu ima Raj je posebno.
Foto: M^3/Matej Čelar
