RECENZIJA: Arctic Monkeys: “Tranquility Base Hotel & Casino” – ulazak u IDGAF fazu karijere
10. kolovoza 2018.
Nikola Knežević (1740 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Arctic Monkeys: “Tranquility Base Hotel & Casino” – ulazak u IDGAF fazu karijere

Arctic Monkeys, bend koji je uvijek u sebi imao predznak rock, na novom studijskom albumu “Tranquility Base Hotel & Casino” ili ga je u potpunosti izgubio ili ga možemo čuti samo u tragovima.

Prije svega ovo je indie pop izdanje s primjesama melankolije, loungea, psihodelije i futurističkog pristupa glazbi, odnosno tzv. space popa. A teme? Sve ono što se u trenutku stvaranja nalazilo u glavi frontmena Alexa Turnera, politika, konzumerizam, budućnost, fikcija, utjecaj tehnologije na društvo, sve ono što se nalazi na imaginarnom luksuznom resortu na Mjesecu kojeg je nazvao “Tranquility Base Hotel & Casino”.

“So when you gaze at planet Earth from outer space
Does it wipe that stupid look off of your face?
I saw this aura over the battleground states
I lost the money, lost the keys
But I’m still handcuffed to the briefcase”

Ima nešto i futurističko u samoj glazbi, ne samo u tekstovima gdje se spominju “Blade Runner”, “Tranquility Base”, mjesto slijetanja Apolla na Mjesec. Tu se ističu “American Sports” i “Four Out of Five”, ali i neke druge. Glazba je dosta a bazi klavira, a i sâm Turner je rekao kako je pjesme skladao uz klavir, a osim toga osjeti se nježan indie-pop zvuk, nešto na što nismo navikli kod Arctic Monkeys. Nema više riječi rock u njihovim pjesmama, iako čujemo povremeno jake gitare, fuzz efekt i sve ono ostalo što smo već slušali u njihovim pjesmama.

Neke pjesme imaju i određenu političku konotaciju, ali kroz romantične tekstove i melodije, što je vrlo dobro upakirao Turner. Ima tu i tema koje se odnose na stvarnad ogađanja poput pjesme “The World’s First Ever Monster Truck Front Flip”, a gdje ujedno govori i o utjecaju tehnologije na ljudski mozak, društvo i znanje. U prijevodu, što se više tehnologija upliće u naš način razmišljanja, to sve manje koristimo mozak i naše znanje. Jednom riječju – utopija. Jer tko će uopće trebati naše znanje, ako nešto puno jeftinije i produktivnije postoji već na “tržištu” u vidu onog koji nema ljudskih osjećaja.

“Good afternoon
Tranquility Base Hotel and Casino
Mark speaking
Please tell me how may I direct your call?
Do you celebrate your dark side
Then wish you’d never left the house?
Have you ever spent a generation trying to figure that one out?”

Malo su zapeli u svijetu Musea i sličnih, kombinirajući glazbu s futurističkim temama, ali na jedan nježniji način, lirički kompleksan, glazbeno pomalo i dosadan, ali opet i ne loš način. Alex Turner je i ovoga puta pokazao svoj neizmjeran talent i kao pjesnik i kao glazbenik. Iako sam jedva došao do kraja albuma, a da budem pri svijesti, ovo izdanje se može svrstati u bolje indie pop uratke godine. Ali ne i ponajbolje. Ne mogu nešto posebno izdvojiti s albuma, ima tu više pjesama koje su mi glazbeno napete poput “The World’s First Ever Monster Truck Front Flip”, naslovne, “She Looks Like Fun” i “Batphone”, dok su ove zadnje dvije najbliže starim Arctic Monkyesima, iako ne mogu reći da su mi ovo i najdraže pjesme. Zato i kažem da ne mogu nešto najbolje izdvojiti jer mi cijeli album zvuči kao jedna cjelina, stoga otuda i činjenica da zna biti i dosadnjikav.

“There are things that I just cannot explain to you
And those that I hope I don’t ever have to.
The world’s first ever monster truck front flip
I’m just a bad girl trying to be good
I’ve got a laser guiding my love that I cannot adjust”

Onima koji su kao ja navikli na žešći i drugačiji zvuk Arctic Monkeysa, novi album neće doći na veliko odobravanje. Onim pristalicama indie pop zvuka, hipsterima i ostalima ovo će biti genijalan album. Ali kako rekoh u naslovu, bend je došao u “I don’t give a fuck” fazu karijere gdje stvaraju ono što trenutno osjećaju, a ne kako bi se priklonili određenim glazbenim trendovima.

Foto: Sergio Albert (Primavera Sound Photo Team)

Ocjena
3.5 out of 5

3.5

Dobro
3.5 out of 5