RECENZIJA: Snow Patrol: “Wildness” – album savršen za stadionski sing-along
11. kolovoza 2018.
Nikola Knežević (1629 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Snow Patrol: “Wildness” – album savršen za stadionski sing-along

Gledao sam ih uživo prvi i jedini put kao predgrupu velikim Ircima iz benda U2 na Maksimiru, 10. kolovoza 2009. godine. Tada iznadprosječan bend, vrlo zanimljiv uživo, a danas, točno 9 godina kasnije, preslušavajući njihov novi album jedva čekam novi susret na indoor ili outdoor koncertu, festivalu ili stadionu jer sada, po meni, u najkreativnijoj fazi karijere. Da potkrijepim ove riječi argumentima.

Album “Wildness”, sedmi studijski uradak u 24 godine dugoj karijeri ovog irsko-škotskog alternativnog rock benda došao je na svoj red za recenziranje i neizrecivo drago mi je što je baš stigao u moje ruke. Baš kao što i sâm naziv albuma kaže, ovih 10 pjesama u standardnom izdanju su pravo divljanje po žicama gitara, vokalna idila koja će vam se zavući pod kožu i neće izaći iz nje.

Otvaranje albuma nije moglo biti bolje, tri himnične, riffovski nabrijane, vokalno zavodljive pjesme prave su stadionske himne, savršene za neki sing-along. Prva od njih, “Life On Earth”, ima Osasisovski uvod, onako kako su braća Gallagher godinama uspješno radili i zarazili publiku, tako i Snow Patrol sada preuzimaju primat kad je u pitanju ovakva pitka rock/Britpop glazba. Druga pjesma “Don’t Give In” počinje ponovno akustičnom gitarom i simpatičnom rašpom Garyja Lightbodyja i bubnjarskom dionicom tipičnom za popularnu glazbu koja ima utjecaja i kod Snow Patrola. Iako je u pitanju alternativni rock bend, osjeti se doticaj i s indie rockom, tipičnim Britpop zvukom. Često koriste i klavir koji daje poseban ugođaj, kao i synth koji povremeno nadjača ostale glazbene elemente i savršeno pogodi ton kojeg ne biste nikako očekivali, ali opet u vama izazove poseban osjećaj. I zadnja od tri uvodne pjesme ima akustični uvod i također poperskiji zvuk, no ipak ga gitare miču od standardnog popa i daju mu jednu posebnu puninu. Ali ovo je još jedna pjesma koja je spremna za velike koncerte i festivalske sing-alongove, kako mi to znamo često istaknuti.

Produkcija albuma je također na zavidnoj razini, iz svakog instrumenta su izvučeni maksimumi, zbog čega pohvale idu Jacknifeu Leeju, cijenjenom irskom producentu. S obzirom da je ovaj čovjek radio s bendovima poput U2, R.E.M., The Killersima, Jakeom Buggom, The Black Keysima, Kasabianom, ja bih sve te bendove strpao u jednu košaru gdje je svaki od njih dao svoj obol ovom albumu. Da se vratim na ono kako su iz svakog instrumenta izvučeni maksimumi pa bih s tim u veti spomenuo bubanj u pjesmama “Empress” i “A Dark Switch” koji zvuči zaista impresivno, u ovoj drugoj se ponovno javlja luda synth dionica, dok recimo klavir vlada romantičnom “What If This Is All The Love You Ever Get?”, baš kao što akustična gitara radi u “Soon”, još jednoj pjesmi s romantičnim pefiksom. U nekim pjesmama, poput spomenute “A Dark Switch” čuje se danas prepoznatljiv Ed Sheeran zvuk, ali svaka pomisao na inspiraciju Sheerana razbijena je spajanjem svih ostalih instrumenata i vokala na refrenu.

Osim prve tri pjesme, favoriti na albumu su definitivno riffoidna i U2-ovska “Wild Horses” iz one rane faze najpoznatijih Iraca, zatim “A Youth Wirtten In Fire” i spomenuta “Empress”. Deluxe izdanje albuma donosi i alternativne verzije čak pet pjesama, a nisu u pitanju žešće verzije nego akustične snimljene uz gitaru, klavir i gudačke instrumente (“Soon”). Jako lijepo iako je možda bilo nepotrebno objavljivati toliki broj alternativnih verzija, bolje da su ostali samo na “Life On Earth” koja u svakom obliku zvuči prokleto dobro, te ovoj zadnjoj s gudačkim instrumentima. Ali u sve u svemu uradak kojeg ću još puno puta slušati upravo zato što je tijek svih pjesama jako dobro napravljen i tjera vas na dodatno slušanje, dodatno istraživanje pojedinih segmenata, učenje tekstova i čekanje sljedećeg nastupa Snow Patrola u Hrvatskoj kako bi svi u glas zapjevali prekrasne stihove:

“This shouldn’t need to be so fucking hard
This is life on earth
It’s just life on earth
It doesn’t need to be the end of you, or me
This is life on earth
It’s just life on earth”

Snow Patrol su me jako ugodno iznenadili, iako su mi uvijek bili iznadprosječan bend, ali nikad dovoljno napet da ga slušam ovoliko kao što sam poslušao album “Wildness”. Ima nešto wildness u njima, ali i nečega nježnog i romantičnog zbog čega će ih sve generacije objeručke prihvatiti. Let’s sing-along!

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5