IZVJEŠĆE/FOTO: Bajaga & Instruktori – u Puli lom (“samo nam je ljubav potrebna”)
12. kolovoza 2018.
Željko Mirković Miki (70 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Bajaga & Instruktori – u Puli lom (“samo nam je ljubav potrebna”)

Izvrstan nastup pop rock mahera i njegovog pratećega banda u prostoru koji nadahnjuje glazbenike na izvrsnost.

“Noć je kratko trajala, a nama je trebala najduža…”, stihovi su kojim je završio ,”službeni” (dvosatni) dio nastupa Bajage & Instruktora u Puli, još jednom, kao i mnogo puta do sad, potvrđujući zvjezdani (kvalitetom, dugovječnošću i drugim ekonomskim parametrima osnažen) status koji je apsolutno zaslužio “godinama koje prolaze”. Sve je počelo prelijepom pjesmom “Rimljani”. Naslovom, stihovima, metaforički i doslovno, logičnim početkom pred prepunom Arenom. “Sve je više varvara, a sve je manje…”. I, doista, jest tako. Uvijek je bilo. No, kad se čovjek (slušatelj) osvrne metaforički i doslovno (iz fan pita) te pogleda i posluša makar mu se malo vrati optimizam i pozitiva. Kako je često znao reći “naša publika sve mlađa i mlađa, a mi…”. I oni, neću reći, mlađi, ali svakako jednako poletni kao i prije više od tridesetak godina kad su počeli unositi pozitivu u ovu našu geografiju. Koja je znala biti i te kako negativna. Ili zna to biti i sad. “Sa druge strane jastuka”, “Red i mir” i “Godine prolaze” nastavljaju niz uspješnica koje, kako rekoh, pjevaju i mladi i oni koji su ga (ih) slušali i sredinom osamdesetih jer “osamdesete su bile godine”.

Naslovna pjesma posljednjeg albuma, koji mi je sve bolji i bolji, zaključuje “prvu petorku”, a sve se nastavlja mid tempom (“Dobro jutro”) i laganicom “Ako treba da je kraj”. Da čovjek ne povjeruje koliko taj čovjek ima smisla (pogotovo) za baladu. “Verujem…”, a Pula gromoglasno odgovara – “ne veeeruuuujem”. Nakon “Janje”, također odlično prihvaćene, slijedi jedan od dva najsentiša s ovih prostora (druga je “Zažmuri” koju će izvesti nešto kasnije uz svjetlo stotina mobitela) – “Kad hodaš”. Jazzeri, blueseri, poperi, rockeri, souleri “okreću” akorde i miksaju tempo. “Vesela pesma” gdje “zvijezde (ispred nas, na bini) jezde…”, pa “Žikina” pjesma s novog albuma, pa predah da publika čestita njihovom toncu rođendan. Feeling good masterchef  i njegovi “kuvari” skuhali su odličnu atmosferu u ionako toploj kolovoškoj večeri. Nove pjesme stoje uz bok evergreen dugotrajnicama iz Momčilove pjesmarice. Ne primjećujem razliku u kvaliteti ili prijemu kod slušača.

Potpourri za kraj ovoga istrijansko-regionskoga glazbenog menua, “20. vek”, “220 u voltima”, “Plavi safir” i “Ti se ljubiš na tako dobar način”. Čista energija…”Tišina” za kraj. Naravno da je noć kratko trajala. “Hooooćeeemo joooš!”. Lokner na klavijaturama i Momčilo (“Momčino!” – viknuo bi povremeno jedan “stari” pratitelj iz fan pita) nude nam “Otkada tebe volim” i “Ruski voz”. On, za razliku od krasnih riječi pjesme, može poslati ljubav. Nastavak prvoga bisa i “Bademi i so” (pogledajte na internetu duet s Bebi Dol), pa “442 do Beograda”. Ljubav okreće točkove. Ljubav, još uvijek vjerujemo, okreće i svijet. Samo nam je ljubav potrebna.

Furioznim tempom jurimo prema kraju. Veselicom “Moji drugovi” zaželjeli smo jedni drugima dug i sretan život, jer on “projuri za čas…”. Bis broj dva. I on o prolaznosti. “Daljina, dim i prašina” i, naravno, “Tamara”. Fan (preimenovao sam ga za ovu priliku u Fun) pit bio je pun. I uši. I srca i duše. O životu, ljudskosti, dobroj pjesmi i još koječemu naučili smo više ili manje. I naučit ćemo još. Dobro nam dođu i ovakve instrukcije. Hvala Instruktorima. Hvala profesoru Bajagiću.

Foto: Tatjana Prvulović Mirković (privatni album)