RECENZIJA: Tedi Spalato: “Najlipša na svitu” – još jedan biser mediteranskog glazbenog dragulja
18. kolovoza 2018.
Nikola Knežević (1831 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Tedi Spalato: “Najlipša na svitu” – još jedan biser mediteranskog glazbenog dragulja

Splitski kantautor dalmatinskog melosa i višestruki dobitnik nagrade Porin, Tedi Spalato, ove godine je objavio novi nosač zvuka pod nazivom “Najlipša na svitu” (Scardona).

Iako je, kao što sam rekao, višestruki dobitnik Porina, odnosno njegov rad je naišao na brojna priznanja struke i publike, Tedi je uvijek bio nekako u sjeni ostalih glazbenika, kao jedan glazbeni dragulj koji se i dalje nalazi u škrinji s blagom, a koja tek treba biti otvorena. Uvijek je nekako postrani, iako glazbeno zaslužuje biti u prvom redu.
Više puta je ove riječi dokazao, baš kao i s novim studijskim uratkom na kojem se nalaze njegovi brojni singlovi koji su prethodili albumu, ali i neke zanimljive suradnje, kako one vokalne tako i po pitanju tekstova, glazbe i aranžmana.

Tedi je ovoga puta prepustio stvar u ruke drugim biserima hrvatske glazbene scene, barem što se tiče aranžiranja, pa bi se ovaj album mogao nazvati i zlatnom ostavštinom Remija Kazinotija koji nas je napustio prošle godine nekako u ovo vrijeme. Naime, Remi je radio aranžmane većine pjesama na albumu, a kao tekstopisci i autori glazbe (uz Tedija) još se pojavljuju Zlatan Stipišić Gibonni, Saša Lošić, Nenad Ninčević, Goran Karan, Tomislav Mrduljaš, Nikša Bratoš i drugi, sve redom ljudi koji imaju iza sebe bogato iskustvo. Svaki slušatelj i prije ubacivanja CD-a u player, upravo zbog ovih imena, može očekivati jako lijepo iskustvo.

Album otvara pjesmom s kojom se predstavio na Zagrebačkom festivalu 2017. godine, “Ako stvarno voliš ženu”, kojom najljepšim mogućim načinom upućuje riječi najljepšem ljudskom biću, opisuje ljubav i ponovno zavodi slušatelja.

“Budi nježan kada plače
njene suze su i tvoje
zagrli je i poljubi
tiho reci, zlato moje”

S epitetima prema ženi nastavlja i u pjesmi “Najlipša na svitu” koju je napisati Robert Pauletić, a Mrduljaševe melodije odvest će vas u naljepše dalmatinsko mjesto, tamo gdje rastu najljepše masline, gdje puše najljepši vjetar, gdje najbolje miriše more. To govorim iz razloga jer je ovo jedna od najboljih pjesama albuma i s dubokom ljubavnom porukom – “u snove san upa, upali smo skupa, jubit ću te sve do Sudnjeg dana”. U pjesmi se, kao i na većini albuma, čuju tradicionalni dalmatinski zvuci, akustične gitare, mandoline, harmonike i na kraju nepatvoreni i nježan Tedijev glas.

A s obzirom da ljubav ponekad i boli, onda su i takve teme njegovih pjesama poput “Nisam oženija koju san jubija”, nakon koje slijedi odlična suradnja s Tomislavom Bralićem i klapom Intrade na pjesmi “Sve dok bura dere”. Nije to jedina suradnja na albumu, s Miroslavom Škorom je surađivao na pjesmi “Zlatna polja moga djetinjstva” s kojom se predstavio na požeškom festivalu pa se shodno tome može čuti i slavonska tamburica. Uvijek je posebna povezanost tamburice i mandoline, a poznato je i da Dalmatinci vole slušati i tamburašku glazbu, dok Slavonci rado ugoste najljepše dalmatinske klape i uživaju u mediteranskim melodijama. Jako lijepa suradnja koja je dosta popularna i među publikom.

Zanimljivo je kako Tediju čak i ne trebaju svi instrumenti, nego samo gitara kako bi njegova interpretacija bila na vrhuncu. Takvo iskustvo (uz koji fićuk) čujemo u pjesmi “Štorija”, također jednoj od najboljih pjesama albuma, a koja je izvedena u sklopu mjuzikla “Naša bila štorija”. Kad sam već kod riječi “najbolja”, tu titulu ipak moram dati pjesmi “Vidi li se šta odozgar” posvećenoj njegovom velikom prijatelju Vinku Coci, još jednom biseru dalmatinske glazbe. Riječi će vas ostaviti bez daha, a suza se neće sramiti spustiti niz vaše lice. Tekst je napisao Nenad Ninčević koji je skladao i glazbu, aranžman je radio Remi Kazinoti dok mu se vokalno pridružila Cocina klapa Trogir:

“Vidi li se šta odozgar, grdeline moj
Barem zidi i Kamerlenga, lipi Trogir tvoj.
Zapivaš li s anđelima, šta nam radi Bog,
ovdi doli svi su željni lipog glasa tvog-

Evo jedna pisma za te u njoj šaka riči,
rekli su nam lagali su da sve rane vrime liči.
Evo jedna kaplja mora u njoj zrno soli,
rekli su nam lagali su da s vrimenom manje boli.

Priča li se tko će prvi od nas gori poć’,
prospi zvizde da osvitle dalmatinsku noć.
Skupila se tvoja klapa, prijatelji svi,
teški basi i sekonda samo fališ ti.”

Vrlo lijepa suradnja dogodila se i sa Sašom Lošićem iz Plavog orkestra koji je radio glazbu i s Gibonnijem tekst na pjesmi “Bi li pošla za me”. Svoje prste je upetljao i Nikša Bratoš, a ovakva kombinacija ne može falit, što bi rekli Dalmatinci. Isto se može svrstati među najbolje pjesme albuma s prekrasnom melodijom i mandolinom koja također jako brzo dolazi do srca publike. Tu je i suradnja s klapom Munita na pjesmi “Vratite mi moja lita” koja se vrlo dobro uklapa u sâm kraj albuma i “Fali more drž’ se kraja”, još jednu pjesmu s vrlo lijepom melodijom. Često ponavljam ove riječi, ali je s Tedijem oduvijek bilo tako i jedan je od onih hrvatskih kantautora i interpretatora koji nema loše pjesme, po meni je jedan od lidera dalmatinskog melosa u Hrvatskoj i čovjek koji je podcijenjen na hrvatskim radijskim postajama. Uz Olivera Dragojevića, Tedi je jedan od onih koji možda ima i najljepši dalmatinski glas, onaj koji svojom nježnom notom i osebujnošću u slušatelju stvori poseban ugođaj. To nisu snažni glasovi, nego oni koji imaju svoju dušu, srce, ljubav, suzu i osmijeh.

Zaista nemam zamjerki kod ovog albuma, sredina je možda nešto manje zanimljiva od ostatka, ali opet vrlo dobro spaja uvod i kraj albuma te zbog toga niti jedna sekunda nije bila dosadna. Ovisi od slušatelja do slušatelja kako će prihvatiti album, ali se može izdvojiti kao ponajbolje izdanje pop/zabavne glazbe ove godine.

Foto: Igor Kelčec

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5