RECENZIJA: Steve Clark: “An Actor Prepares” – otac i sin, jednojajčani blizanci!
11. rujna 2018.
Nikola Knežević (1781 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Steve Clark: “An Actor Prepares” – otac i sin, jednojajčani blizanci!

Postoji ono neko Sveučilište koje je zaduženo za sva ona istraživanja, statistike koje često pronalazimo u medijima, a koje nam odgovaraju na pitanje, primjerice, što je bilo prvo, kokoš ili jaje. Upravo je takvo jedno istraživanje reklo kako ćemo u 50% slučajeva (ili više, ne sjećam se točno) u nevolji izgovoriti Božje ime, vjerovali u Njega ili ne, a isto tako se misli i na Majku, ne prirodu, nego onu koja nas je rodila.

I sâm sam se, nažalost, našao u nevolji, nekoliko puta u životu, nekada je to bilo bezopasno pa je samo meni izgledalo kao nevolja, nekada je bilo na rubu života i smrti pa se nakon toga čovjek zna zapitati, zašto spomenem majčino ime. I mislim da znam odgovor. Kod Majke se uvijek osjećaš zaštićeno, Majka može izliječiti svaku ranu, a otac – može i on, ali ne smiješ mu pokazati da si slabić, želiš biti pravi muškarac ili žena, odrasla osoba koja se zna brinuti za sebe i želiš pred Njim glavu držati ponosno i uzdignuto, iako su rane toliko velike da se osjećaš kao da klečiš na koljenima. Zatim postoji i ona segregacija, majke i kćeri te očevi i sinovi. Kao prst i nokat, kao jednojajčani blizanci. Ima i u tome nešto, bez obzira na ono istraživanje nekog tamo Sveučilišta.

O ocu i sinu govori, vjerovali ili ne, film koji se zove “Otac i sin na neslužbenom putovanju”, a koji je upravo stigao u Cinestar kina diljem Hrvatske. Film je to čiju glavnu ulogu nosi, ponovno uspješno i maestralno, jedan od meni dražih glumaca – Jeremy Irons. Nažalost, od uloga je sve ostalo zanemarivo i jedino na što vrijedi obratiti pozornost je Irons koji glumi 70-godišnjeg glumca, više puta Oscarom nagrađivanog, Atticusa Smitha. Ponaša se baš kao glumac iz Hollywooda, bahato, bogovski, a konzumira se sve, alkohol, cigare, kokain. Ali svima je jasno da svaka pošast ima svoju granicu, a liječniku se ide samo kad stisne.

Opet ću spomenuti Boga, ne samo u kontekstu priče nego i zato što se veliki Atticus sprema za ulogu Boga u istoimenom filmu. Ali Bog sve vidi, vjerovao netko u njega ili ne, pa ga odvodi na neplanirano putovanje koje je očito sudbinski pomno planirano. 15 godina su rane trajale, slabo su zarastale, ali 15 godina je trebalo da se jednojajčani blizanci spoje. Otac i sin. Treba imati mudo/a, biti muško i izgovoriti tu riječ – “oprosti”. Ili, pak, one dvije slatke riječi – “volim te”, iako su njima druge dvije na pameti – “jebi se”. I tako ih lako izgovaraju, a toliko velike rane stvaraju. S obzirom da su jednojajčani blizanci iznimno povezani, znate kako je to, izgledaju isto, oblače se isto, govore isto, tako i Sin, Adam (kakva slučajnost s obzirom na Boga) kojeg glumi Jack Huston (“Kill Your Darlings”, “Ben-Hur” (novi), “Outlander”, “American Hustle”), preuzima pošasti svojeg Oca. Alkohol, cigarete, prostituiranje (zaboravih spomenuti)…i završava isto kao Atticus, samo na mjestu gdje se baš previše i ne brinu za vas.

Cijela situacija, nedostaci s jedne i druge strane, depresivni trenuci s jedne i druge strane, sve te negativne frustracije spoje jednog i drugog, njihove osjećaje, razmišljanja i nakane. Jer ipak su to Otac i Sin, kao prst i nokat, kao drvo i klin, jednojajčani blizanci. Barem jedan od njih (shvatit ćete ovo nakon filma).

I film koji je tipični američki, gdje se netko s nekim vozi autobusom preko cijelog kontinenta (srećom, nisu stali u Las Vegasu), jedan ne podnosi drugog, sretnu čudne likove usput, kad dođu do cilja ispostavi se da je sve bilo uzalud… Da ne nabrajam dalje. Ili ipak nije bilo uzalud. Mogu li dvije osobe izdržati jedna kraj druge, iako se ne podnose?Najgore kad te rođeno dijete ne želi vidjeti, ali kad se to dogodi i od drugog djeteta, onda je jasno da ste napravili neku grešku u koracima. Ali greška u koracima se može ispraviti. Samo da bude na vrijeme. I Atticus je to od početka znao, ali i Adam.

Priča sa sretnim završetkom, ponovno tipično američki (ovoga puta je dobro došla), omekšat će gledatelja, iako gledamo s filmske i tehničke strane nema nekih referenci za savršeni film. Nema tu nekih posebno zanimljivih kadrova, redateljskih mana i vrlina, vidimo par puta Ironsovo dupe i to je sve od zanimljivosti, kako za koga. Ali humoristična priča je prerasla u lijepu obiteljsku priču pa bi film ipak preporučio širem gledateljstvu. I očevima i sinovima, i majkama i kćerima, i jednojajčanim i dvojajčanim blizancima, i onima koji imaju neizlječene rane (ljudske), ali i onima kojima treba pomoć pri izliječenju istih.

Redatelja ne trebam posebno ni spominjati, ne zato što ga svi znamo, nego zato što je Steve Clark režirao samo tri filma u svojoj karijeri, a jedan od njih je upravo “An Actor Prepares”. Još treba žganaca pojesti da bi bio veliki, ali simpatičan start.

Ocjena
3 out of 5

3

Dobro
3 out of 5