Intervju s Elis Lovrić čije su pjesme prve na svijetu prevedene s čakavice na portugalski jezik
16. rujna 2018.
Nikola Knežević (1689 Članci)
Podijeli

Intervju s Elis Lovrić čije su pjesme prve na svijetu prevedene s čakavice na portugalski jezik

Kantautorica o kojoj se sve više priča, Elis Lovrić iz Pule, već niz godina se bavi glazbom i nagrađivana je za nju, ali mnogi su je počeli pratiti tek nedavno kad je objavljena priča da je glazbu stvaranu na labinskoj cakavici izvela u Brazilu i to na portugalskom jeziku.

Imala je veliku čast nastupiti prije Massima na Šalati ovoga petka, a mi smo iskoristili prigodu i nakratko porazgovarali s ovom zanimljivom kantautoricom čije najbolje vrijeme, izgleda, tek slijedi.

Na Šalati ste imali relativno kratak, ali vrlo lijep akustičan nastup. No, ono što je još zanimljivije netom prije Šalate bili ste daleko izvan Hrvatske.
“Da, bila sam u Brazilu, odnosno u Sao Paolu i tamo sam predstavljala novi album i to u cijelosti na portugalskom jeziku. Vratila sam se prije 10-ak dana, odmah nastupala na Krku, Čansonfestu i sad sam ovdje. Meni je bilo predivno.”

Kako to da radite glazbu na čakavskom jeziku, a onda i na portugalskom? Kako je došlo do toga?
“Obožavam jezike i to mi je baš strast. Govorim dosta njih i gdje god dođem pitam ljude da mi kažu određenu rečenicu na svojem jeziku ili dijalektu jer i dijalekte volim. To je jedan način da uđeš u kulturološki sklop tih ljudi. Kad sam išla prvi put u Brazil, gdje sam pozvana na predstavljanje Hrvatske i Istre, rekla sam Milanu Puhu da mi prevede neke moje stihove. Tako su dobro reagirali te sam na kraju rekla da mi prevede komad pjesme “Kanat od mora” i to je tako dobro zvučalo da sam otpjevala pjesmu pred njim. Bili smo na kavi, pogledali smo se i bez ikakve korekcije pjesma je zvučala fantastično. I tako smo preveli sve pjesme te napravili cijeli CD i na taj način sam naučila i jezik. Pjesma je jedan od najboljih načina za naučiti jezik. Tako smo i kao djeca učili engleski, nešto motaš u ustima otprilike pa u školi popraviš…”

…pa se razmota (smijeh)
“…pa se razmota, da. I tako učim jezike te nije istina da se oni uče do 6. godine života. Doduše, imala sam praktički četiri materinja jer sam ih govorila kao mala, ali i sada kad krenem nešto govoriti to se vrlo brzo uhvati, ako to voliš. A i pjesma je ta magija koja čini čudo.”

Ovo je prvi put da je netko napravio prijevod s čakavskog na portugalski jezik?
“Da, nisam bila toga svjesna, ali mi je Marijano Milevoj, koji se inače brine o održavanju labinske cakavice, rekao – “jesi ti svjesna što si napravila? To je prva knjiga na svijetu prevedena s labinjonskog na portugalski”. Nisam bila svjesna jer sam radila čisto iz razloga da približim Brazilcima svoje pjesme i da nekako mogu otvoriti knjigu, pratiti pjesmu. Prvi put je to da je netko cijeli album s labinjonskog preveo i otpjevao na portugalskom.”

Kako su tamo reagirali na pjesme?
“Oni su super reagirali već prvi put što je i bio poticaj za mene. Tada je cijeli moj nastup bio na labinjonskoj cakavici i jednu pjesmu sam izvela na talijanskom jeziku. Oni su toliko dobro reagirali da sam za godinu poslije, odnosno prošlu godinu koncerte održavala tako da sam tri ili četiri pjesme pjevala na portugalskom. Kako ta reakcija raste i sve je bolja imaš i motivaciju, a pošto imam ljubav prema jezicima i publiku koja genijalno reagira, što ti preostaje drugo nego pjevati na portugalskom jeziku.”

Koncerata ima i ovdje, gdje sada nakon Šalate idete?
“Idem sad završiti album “Kanat od mora” i knjigu poezije koja će biti uz njega i gdje će se nalaziti prijevod s labinjonske cakavice na hrvatski književni jezik. Vidim da su ljudi jako zadovoljni što sam uz album “Merika” stavila prijevod na književni jer ljudi koji vole glazbu žele znati značenje riječi koje su stvarno drugačije. Ima u “Merici” riječ “rivajo me, rivajo”, što znači “guraju me, guraju”, a mnogi pjevaju “ribaju me, ribaju” (smijeh). Rekla sam pa dobro, pjevajte tako jer dođe na isto, ili te guraju ili ribaju, glavno da izađeš zdrav iz toga.”

Odjednom je krenula medijska priča o vama, raširila se priča o vašem talentu i vjerujem da ste s te strane iznimno zadovoljni?
“Jesam, odjednom je krenula iako dosta dugo radim pa je ovaj album bio spreman prije više od 14 godina. Izdala sam ga sama u biti. To jest tečno, ali možda malo drugačije od onoga što se producira kod nas u Hrvatskoj pa nisam nalazila ljude koji su mogli odmah disati s time. Ili su vukli na pop, rock ili jazz pa mi se gubila emocija i čekala sam pravi trenutak da budem dovoljno snažna kako bi to isproducirala onako kako osjećam. Nema veze ako je asketski, gitara i glas, ili je usna harmonika, ali izgleda da je to bila stvar koju sam možda tada trebala napraviti.”

Sretno dalje, pjevali na portugalskom, čakavskom ili bilo kojem trećem jeziku.
“Hvala puno na podršci.”

Foto: Nikola Knežević