Luce za Music Box: “Koncert u Tvornici kulture već mjesecima zamišljam u glavi”
22. rujna 2018.
Nikola Knežević (1735 Članci)
Podijeli

Luce za Music Box: “Koncert u Tvornici kulture već mjesecima zamišljam u glavi”

Šesti singl s najavljenog albuma je predstavljen („Proći će“), slijedi nastup na Akustici u Rockmarku, a onda i Tvornica kulture i debitantski studijski album, taman dovoljno razloga da sjednem na kavu s Lucijom Ćustić Luce.

Sastali smo se u kinu Europa, što sam kasnije saznao da i nije toliko slučajno jer je Luce ljubiteljica i glazbe i filma te bi rado u budućnosti željela biti povezana sa sedmom umjetnosti. Nije to ni loša ideja s obzirom da je ova simpatična i iznimno talentirana te glasovno jedinstvena glazbenica već osvojila mnoga srca publike. A sada stiže i debitantsko studijsko izdanje koje će biti objavljeno za Menart i na kojem je ostvarila suradnju s još nekoliko kreativnih umova.

Kava je stigla i intervju je mogao početi:

Oko čega si više uzbuđena, Tvornice kulture ili albuma?

“Oko svega hehehe. Sve mi je u isto vrijeme i nervoza i gušt. Veselim se jako, ipak je to moj prvi album. Do sada sam objavila samo EP s pet pjesama, a ovo je prvi dugosvirajući, kako bi se reklo. Dala sam puno vremena, energije i emocija u album, tako da ga ne mogu dočekati. Ovaj studijski dio mi nije toliko drag jer tu ima hrpa tehnikalija za odraditi, ali to je sastavni dio procesa. Napraviš to i ajmo dalje!”

Koliko je album nastajao s obzirom da smo jedno dulje vrijeme čekali na njega, iako si ove godine objavila nekoliko singlova u vrlo kratkom vremenu?

“Pjesme su se skupljale neko vrijeme, imala sam par njih o kojima sam razmišljala do zadnje sekunde hoće li ići ili ne na album. Album obuhvaća 10 pjesama koje su nastajale kroz tri godine.”

Kako kod tebe ide taj kreativni proces s obzirom da radiš i glazbu i tekst za svoje pjesme?

“Kad je u pitanju produkcija užasno sam spora (smijeh). Super je što mi se dogode trenuci kad mi se sve poklopi. “Proći će” je nastala u automobilu i to nije priča za novine, nego je stvarno tako nastala. Imala sam nekoliko njih koje su mi se događale, recimo, kod šaltera u banci, hodam po cesti pa mi dođe pjesma, sve su to neke normalne i životne situacije, ali sulude za stvoriti pjesmu jer kako ću sad na sred ulice stati i napisati pjesmu. Onda sam čak rekla sama sebi da mi je dobar pokazatelj ako mi je pjesma i dalje u glavi kad dođem doma. Ako sam ju u međuvremenu zaboravila – e jebiga. Imam neke metode koje s vremenom otkrivam i hvala Bogu na snimaču na mobitelu jer pola pjesama danas ne bi postojalo da nije snimača. Kad mi se stvarno dogodi nešto dok sam među ljudima i ne mogu izdržati, onda šapćem u mobitel tekst i melodiju kako bi mi barem ostala gola skica. A onda kad dođem doma nastavljam dalje.”

Vidim da je par ljudi radilo na aranžmanima na albumu, Mark Mrakovčić i Srđan Sekulović – Skansi. Imaš li tu nekakve preferencije ili radiš onako kako ti dođe?

“Ma ne, i Mark i Skansi su po meni vrhunski producenti i kreativci. S Markom sam se našla iz prve u kreativnom smislu, došla bih mu s melodijom i tekstom u glavi i za dva sata bi imali gotovu pjesmu. A Skansi ima to ogromno iskustvo, znanje i opremu koja u studijima baš i ne postoji, odnosno SSL za kojeg bi ljudi dali ruku da im pjesma prođe kroz njega. Zauvijek bih ostala kod Marka, ali s vremenom ti se pojavi želja da probaš s nekim drugim, zbog novog načina i pristupa radu, ne zato što Mark ne valja. Završila sam na kraju kod Skansija koji je radio većinski dio albuma i nije mi žao. Zadovoljna sam i trebalo nam je malo da se skužimo, ali mislim da je sve sjelo na svoje mjesto.”

Stiže veliki koncert i to u novouređenoj Tvornici kulture koja je sad još i veća, nervoza je tu sigurno?

“Naravno. No pressure, sad imamo 2 200 ljudi, bilo je 1 800. Thaaaanks! (smijeh) Sprdam se. Imam tremu, naravno, bit će još gora jer ako je nemam onda bi se tek trebala zabrinuti. Kad mi počne biti svejedno onda znam da se trebam prestati baviti ovim poslom. Užas mi je kad nekog vidim da samo odrađuje bez treme. Ali radimo punom parom, imamo probe i sve ostale prateće stvari poput medijskih pojavljivanja, zapravo jedva čekam stati na tu pozornicu koju sam toliko puta zamišljala u glavi. Ne znam kako izgleda, ali zamišljam doma već mjesecima. Jedem varivo i u glavi mi je – Luca na stageu (smijeh). Kao da si mantram kako će sve biti ok. Ali preživjet ću kao i sve do sada.”

Hoće li biti gostiju na koncertu?

“Hoće, ali ne smijem još reći.”

Ok, glazbenici ili pjevači (smijeh)?

“Svi su pjevači, ali neki su više glazbenici svirači, a neki pjevači (smijeh).”

Što si zadnje slušala od glazbe, što ti je trenutno u slušalicama?

“Hmmm što sam zadnje slušala osim svojeg albuma i mastera. Ne znam, trenutno mi se toliko gadi glazba i ne znam kad ću sjesti i slušati nešto novo (smijeh). Inače mi je stvarno gušt otkrivati novu glazbu i filmove. Kad mi se nešto svidi to mi je u istom rangu kao zaljubljenost ili otkrivanje novog parfema. Nije mi se već dugo dogodilo jer mislim da nemam živaca. Prvo slušanje albuma je bilo kad je izlazio singl “Proći će”. Morala sam odrediti koji master ide uz video. To je trajalo tri dana, ali intenzivnog slušanja. I onda slušam na mobitelu – zvuči dobro. Na drugom malom zvučniku grozno. Poslušam na laptopu i čujem treći zvuk, kod Skansija u studiju je četvrti zvuk i to te sve živcira jer je na svakom uređaju zvuk drugačiji, a ti trebaš izabrati onaj koji će biti za sve dobar. To me dosta iscrpilo i trenutno mi ne pada na pamet otkrivati novu glazbu. Ono što uvijek obožavam je irska indie ekipa, od Glena Hanserda i Damiena Ricea do Lise Hannigan. Glen u Lisinskom mi je bio koncert života i nikad ga neću zaboraviti.”

Pričao sam s nekim kantautorima, domaćim i stranim, i dosta njih ističe Damiena Rice kao osobu koju baš obožavaju slušati.

“Da, da, vidjela sam da nastupa u Ljubljani, ne znam zašto ne dolazi kod nas, valjda moramo angažirati ove naše agencije. Njega nisam nikada slušala uživo, ali vjerujem da bi sličnu lavinu pokrenuo u meni kao Glen.”

Spomenula si film i glazbu, vidiš li se ikad kao glazbenica koja radi na soundtracku nekog filma ili naslovnoj pjesmi?

“Da bar. To bih jako htjela, davati glasove za crtiće i dati pjesmu za film. Može to u naslov? Nek’ se vidi (smijeh).”

Tvoj novi singl “Proći će” je nedavno predstavljen javnosti, a video spot je radio Luka Nižetić i sniman je na više lokacija. Gdje ste ga točno snimali?

“Snimali smo na Visu i u okolici Zadra. Kad sam tek stvarala pjesmu rekla sam menadžerici Emi da ovaj spot mora biti crno-bijeli i ona se složila. I vidim neke hridi u glavi. A ona: “Kakve hridi, što pričaš, nemamo novca za hridi. Što ćemo? Ići u Irsku?” (smijeh) Znam da neću ići u Irsku, ali ajmo naći neke hridi, koliko mora imamo valjda imaju negdje hridi. Došli smo na Vis snimati pjesmu “Početak”, koja je bila objavljena kao singl prije ovoga, snimamo kod tog svjetionika i dogode se ti bizarni i predivni kadrovi ispred tebe pa skužim da snimamo pjesmu “Početak”, a ovdje treba biti “Proći će” (smijeh). Svjetionik usred ničega, oko tebe more, planine, šume, predivno. Nakon što smo završili spot rekla sam im da želim snimati i “Proći će”. Oni me gledaju u čudu, kažu da imam istu haljinu i pitaju se kako ćemo uopće to snimati. Ne zanima me – ovo mjesto viče “Proći će” (smijeh). I tako je stvarno krenulo snimanje u istoj haljini pa smo mislili da će netko prigovarati zbog nje, ali kadrovi su bili predobri da ih zbog haljine ne snimimo. Spotom smo htjeli naglasiti sjetu i razdvojenost, more i atmosferu koju još više naglase crno-bijeli motivi koji ističu i tu dodatnu melankoliju. U svakom slučaju, jako sam zadovoljna.”

Objavljeno je šest singlova za ovaj album, ali su različite ritmom i glazbom, ima tu veselih, melankoličnih pjesama, bossa nove, no opet se osjeti tvoj osobni pečat.

“Mislim da bih pilila kad bih imala 10 pjesama na istu shemu, koliko god volim i znam raditi “rezače žila”. Apsolutno mi je to jasno i ni sama ne bih htjela slušati 10 istih pjesama, koliko god sam mazohist. Probali smo unijeti malo šarenila, od bossa nove koju si spomenuo do motowna 60-ih godina. Bojala sam se da će biti prešareno i da se neće moći u jednu cjelinu spojiti, ali svaka pjesma je ionako mala cjelina za sebe, a album presjek mog trogodišnjeg putovanja na kojem je bilo svega, pa neka se to i čuje, ne bježim od toga.”

Dobro, sad ti je u glavi Tvornica kulture, a tu je i nastup na Akustici u Rockmarku. Što ima još od koncertnih novosti?

“Imam koncert u Rijeci 25.10., dogovaraju se neki koncerti za Advent u Kninu, Karlovcu, Trogiru, ali sve te informacije se mogu saznati na mom facebook i instagram profilu.”

Već smo te gledali na vrućim pozornicama, bio je tu Ferragosto, bili su tu i drugi festivali, tako da imaš iskustva iza sebe i nekako je Tvornica, po meni, prirodan slijed.

“Pa da. Imala sam dvije velike svirke u životu. Jedna je bila Tvornica kulture kad je Josipa Lisac imala koncert za Karla Metikoša. Bilo je 2 tisuće ljudi tamo i još sam bila gošća Josipi, znači dodatan presing. Nakon toga je još veći bio Dom sportova i Pozitivan koncert kad su nastupili Bajaga, Josipa Lisac, Darko Rundek i ja pored njih veterana. Gdje ste mene našli, mislila sam da ću se tad sravnati sa zemljom, potonuti i pretvoriti se u palačinku da više ne postojim. Zanimljivo je bilo da je bio u pitanju toliko veliki koncert s puno ljudi, a ja kao da sam došla u dnevni boravak pjevati starcima. Tad smo imali dosta medijskih aktivnosti i nekako sam se uz sve to opustila pa mi je sve bilo dosta ležerno kad sam napokon došla na stage. Najgore mi je kad nemam dugo koncert pa se vratim na pozornicu.”

Imaš li prateći bend za nadolazeći koncert?

“Imam dečke koji su i na albumu radili, a u Tvornici će biti i dodatni gosti; sax, truba, gudački kvartet. Na velikom koncertu mora biti i velika ekipa.”

Sretno na koncertu i hvala ti na razgovoru.

“Hvala tebi na intervjuu.”