RECENZIJA: Years & Years: “Palo Santo” – privatni queer cabaret Ollyja Alexandera
25. listopada 2018.
Music Box (10917 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Years & Years: “Palo Santo” – privatni queer cabaret Ollyja Alexandera

Jedna od najvećih pop senzacija posljednjih godina vratila se na scenu s albumom koji sa sobom nosi ono najbolje od današnje pop glazbe.

2015. godine s albumom „Communion“ debitirali su na prvom mjestu britanske ljestvice najprodavanijih albuma. Nakon hitova „King“, „Shine“, „Desire“ malo tko je vjerovao da će u vrtlogu pop izvođača koji izbace debitantski album i nestanu s glazbene scene Years & Years biti ti koji će preživjeti i tri godine kasnije biti još bolji, moćniji i zreliji. Londonski dance-pop trio preživio je zahvaljujući Ollyju Alexanderu. 27-godišnji frontmen u posljednje se tri godine prometnuo u pop ikonu nove generacije. Osim glazbenog aranžmana, Alexander, koji nikada nije skrivao svoju homoseksualnu orijentaciju, se prometnuo u glasnog aktivista, zagovaratelja ljudskih prava i postao moćan glas LGBT populacije, a Years & Years postali su njegov medij.

Kako je i sâm rekao, na početku karijere od svojih je menadžera dobivao savjete o tome da od javnosti sakrije svoju seksualnu orijentaciju. Alexander to nikada nije učinio. Novim je albumom svoj privatan život stavio u prvi plan, a eksplicitni motivi seksualnosti vidljivi su u gotovo svakoj pjesmi.

Ime albuma „Palo Santo“ odnosi se na sveto drvo kojim su pripadnici drevnih kultura Južne Amerike (poput Inka) tjerali zle duhove. Upravo su religija i duhovnost na albumu glavni motivi pomoću kojih je Alexander nastojao povući paralele između „osjećaja religijske pripadnosti i slobode plesa i prljavog, sexy popa“. Napravio je to onako kako je i Madonna nekad provocirala. Bend je naglasio da je novi album konceptualan te opisuje futurističko distopijsko društvo u svijetu nazvanom Palo Santo gdje bilo kakve seksualne i rodne norme ne postoje. Album prati i istoimeni kratki film u kojemu Alexander glumi zatočenog plesača u svijetu androida bez emocija koji uz pomoću cabareta nastoje iskusiti ljudske emocije.

Album je prije svega nadahnut pop zvukom 90-ih. On glazbom uspostavlja odnos između duhovnog i tjelesnog i predstavlja eksplicitnu viziju seksualnosti njegovog glavnog kompozitora, naglašava važnost odstupanja od bilo kakve heteronormativnosti i opisuje ideje požude i krivnje.

„Palo Santo“ je ujedno i posveta najvećim pop zvijezdama, Michaelu i Janet Jackson, Georgeu Michealu, Jennifer Lopez, Rihanni. Spot „Sanctify“ hommage je Britney Spears (I’m A Slave 4 You), uvodna stvar albuma kojom Alexander progovara o vlastitom iskustvu s onima koji su se identificirali kao hetero muškarci. Ili kako sâm naglašava, onima koje je sram vlastitog identiteta: „You don’t have to be straight with me. I see what’s underneath your mask.“ Tema seksualnosti provlači se i kroz „Preacher“ u kojoj Alexander zaziva coming out trenutak. Alexanderova osobna priča o obiteljskim problemima, to jest odnosu s ocem prisutna je u „Karma“: „Daddy said I never could win. That’s probably why I never pretend. But good things are coming to me.“

Nakon dva izvrsna plesna materijala („Hallelujah“, „All For You“) središnji dio albuma zauzimaju posvete bivšim vezama, onima iz kojih je imao „Lucky Escape“. Nakon pop balade „Hypnotised“ slijedi„Randezvous“ u kojoj pjevač ostaje razočaran činjenicom da bilo kakav kontakt i veza staju tek na fizičkoj razini. Tom dijelu pripada i najbolji pop trenutak albuma – „If You’re Over Me“.

Pri kraju albuma „slatke“ pjesme o vezama i ljubavi postaju grube i smione, puno ozbiljnije i odraslije („Palo Santo“). Tako se album i završava, moćnom i vrlo emocionalnom, a cappella „Here“.

„Palo Santo“ je album koji ima svoju strukturu. Pjesmama se odmiče od plesnih i s vremenom, preko bolnih, tužnih i ponekih sadističkih trenutaka postaje podsjetnik na moguće buduće društvo otuđenih pojedinaca. Stoga je novi album Years & Yearsa jedno od rijetkih pop izdanja koje treba poslušati u cijelosti, puno bolje od prethodnog, pametnije i eksplicitnije.

Olly Alexander ovim se albumom otvorio svijetu, progovorio o seksualnosti, boli, krivnji, požudi, vlastitim emocijama. Valjda da nas upozori da se i dalje o tome ne govori. Ili da smo sami postali dio distopijskog svijeta, androidi, otuđeni pojedinci bez ikakvih emocija: The human cabarets of Palo Santo are attended by androids, all hoping to experience real emotion.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5