Dino Šaran (Letu štuke) za MB: “Opcija skipa je najgore što se moglo dogoditi glazbi”
29. listopada 2018.
Nikola Knežević (2005 Članci)
Podijeli

Dino Šaran (Letu štuke) za MB: “Opcija skipa je najgore što se moglo dogoditi glazbi”

Uvijek je zadovoljstvo slušati kako na glazbu gledaju neki od najvećih glazbenika naših prostora, a pogotovo razgovarati s njima oči u oči. Dino Šaran iz sarajevskog benda Letu štuke je naš sljedeći sugovornik, a s kojim smo bili na kavi uoči koncerta u Tvornici kulture 17. studenog i novog studijskog albuma koji samo što nije izašao.

Dino Šaran je jedan od najvažnijih tekstopisaca i glazbenika u današnjem glazbenom trenutku, a osim rada u svojem bendu Letu štuke poznat je po raznim suradnjama s brojnim drugim glazbenicima. O tome, ali i o glazbi, mijenjaju kroz desetljeća, utjecaju modernih tehnologija, fenomenu Arsena Dedića i novom albumu Štuka razgovarali smo s Dinom Šaranom.

Možda za uvod da se dotaknemo novog albuma koja je nekakva kombinacija laganijih, emotivnijih i ozbiljnijih te standardnih Letu štuke pjesama koje okupljaju širi spektar publike.

“To sam primijetio u zadnjoj dekadi, odnosno dvije ili tri od rata do sada, da se uvriježilo u novinarstvu opisivanje djela prije nego što se pojavi. Pa evo, ovo je naš četvrti studijski album koji ima devet pjesama i zove se “Topla voda”. Kombinacija je raznih stilova, ali nije cirkuski mash up, nego se vodim po atmosferama i svaka pjesma je pisana kao zasebni singl što je opet stvorilo zasebnu konceptualnu cjelinu. Pošto danas nije vrijeme albuma, glupo mi je opisivati album u cjelini, volio bih da ljudi to čuju, da se sami vode po atmosferama i da im to bude jedno zanimljivo putovanje, ne predugo jer ljudi danas zbog silnih obaveza i stresa nisu u mogućnost preslušati cijeli album. Na njemu ima elektronike, rock and rolla, ska, čak malo i sympha gdje nam gostuju gudači komornog orkestra. Teme su razne, socijalne, ljubavne i na jedan specifičan način. Zapravo ne mogu nikako odrediti jer je moj rukopis prilično zaseban. Ne može se lako strpati niti u jedan pretinac.”

Teme su i dalje ono što vas tišti, ono što osjetite…

“Ili smeta ili raduje, uvijek je nekakav odnos prema određenim situacijama, unutrašnjim ili vanjskim.”

Svakako naše područje ima puno tema koje se mogu strpati u pjesme, od socijalno osjetljivih, društvenih, političkih i antipolitičkih do ljubavnih tema. Je li vam i situacija u Bosni i Hercegovini nekako bila inspiracija?

“Naravno, uvijek je to inspiracija. I kako kažu Kinezi, a što stalno ponavljam…evo istina (op. a. u međuvremenu Kineskinja silazi niz stepenice dok jedna osoba pokraj nas kiše)…Kinezi imaju jednu keltvu – “dabog da živio u zanimljivom vremenu”. Tako da mi definitivno svi živimo u zanimljivom vremenu, a kad kažem moja rodna Bosna mislim i na cijelu regiju jer mi svi pričamo istim jezikom. Vrlo su male razlike, a slični su problemi u cijeloj regiji, možda je u Bosni to najrazvijenije zbog etničke izmiješanosti.”

Spomenuo si album koji gubi svoju formu i svrhu, a ako dobro razmislimo vraćamo se u početno doba kad su se radile samo singlice, doduše zbog manjka tehničkih mogućnosti. Ali tada je bila posebna čar kad se objavljuje singl ploča, a to se vrijeme vraća sada u digitalnom smislu.

“U digitalnom formatu i uz višak tehničkih mogućnosti što daje jednu obrnutu situaciju. U to doba su singlice 60-ih i 70-ih bile jedina forma nosača zvuka, što je bilo zbog nedostatka tehnoloških mogućnosti pa je bilo i raritetno. Zapravo je bilo elitno jer sve ono što je elitno jest i rijetko, a ne ono što donosi novac. Danas je obrnuto, nemamo tog elitnog, ali imamo singlice jer je previše toga i ljudi nemaju koncentracije da preslušaju od 40 do 60 minuta muzike. To je podijeljeno na singlove sada. Meni je važno da se izbacuje i svira u kojoj god formi bilo, nebitno.”

A i taj cijeli svijet je danas ubrzan i pretočio se u glazbu, prebacuju se mp3-ce tjeraju naprijed ako se ne osjeti nešto što ih dirne u prvih pola minute.

“Kako će ih dirnut nešto u pola minute, nema šanse da te nešto pogodi. U sekundi te može pogoditi jedino metak ili kamen, ne može te pogoditi pjesma. Referiram se i uzdajem u iskrene poklonike umjetnosti i poet rocka kojem i sâm pripadam. Ne želim robovati prošlosti i ujedno gledati unazad, živjeti u zvuku koji više nije prisutan. Novotarije su dobre, ali isto tako treba imati mjere i u novotarijama i gledanju u prošlost. Bitno je raditi i stvarati, a ono što ostaje je prosijano djelo. Ono što zaista vrijedi. Vrijeme je najbolji sudac.”

Kad već spominjemo singlove, objavljeno je već nekoliko njih, a pjesma “Supermarket” mi je, mogu reći, sjela najviše na prvu zbog same tematike, ali i spot koji je privlačan, ne samo zbog glavne ženske uloge, nego i zbog teme koja je stvarna.

“U stvari se radi da je supermarketu metafora sâm moderni način života. Kad uđeš u supermarket, hoćeš da kupiš proizvod i imaš ponudu 15 vrsta tog proizvoda te se ne možeš odlučiti. A s druge se radi o muško-ženskim odnosima gdje su sve kombinacije dozvoljene. Ova ploča pjeva o zapravo jednom totalnom odsustvu morala uslijed viška fiktivne mogućnosti izbora. Željeli smo s demokracijom dobiti mogućnost izbora, a sad ne znamo što ćemo s tolikim izborom. Zapravo se sve svodi na isto.”

Mogu reći da je publika super reagirala na singlove, što je dobar pokazatelj da će i cijeli album ići u tom nekom smjeru.

“Najbolje stvari još niste čuli.”

Čujem da slijede još jedan singl i spot prije albuma?

“Još jedan singl izlazi oko 1. studenog i pjesma se zove “Zemlja gori” što je naša suradnja s Dubiozom kolektiv. Vrlo zanimljiva i dinamična pjesma, prpošna što bi se reklo. Ja sam autor pjesme, a zvuk i produkcija je djelo Brane Jakubovića, lidera Dubioze kolektiva.”

I Dubioza sada proživljava najbolje trenutke, obilaze najveće svjetske pozornice, vjerujem da ti je drago što jedan takav bend dolazi iz BiH?

“Naravno, oni su legende i napravili su nešto što nikome nije uspjelo na ovim prostorima. Svjedok sam da iza toga stoji jedan ogroman rad i odricanje, te naravno talent. Svaka čast.”

Ali ovo nije prvi put da surađujete s Dubiozom kolektiv, zar ne?

“Prije sam ja surađivao s Dubiozom na zadnjem albumu na pjesmi “Autopilot”. To je bila Dubioza featuring ja, a sada je Dubioza featuring Letu štuke. Ili obratno, Letu štuke featuring Dubioza jer je naš album.”

Koncert u Tvornici kulture dolazi nakon zadnjeg gostovanja u Vintage Industrial Baru.

“Da, to je bio neki koncert prije dosta vremena i publika nas je poželjela, a i mi publiku, možda još i više. Tako da ćemo svirati sada promotivni koncert, prvi u seriji 17. studenog, krajem mjeseca imamo Orto bar u Ljubljani, a onda Dom omladine u Beogradu slijedi u 12. mjesecu. Početkom 2019. godine slijedi Dom mladih u Sarajevu.”

Kao cijenjeni tekstopisac u regiji, čovjek koji je radio puno pjesama i za druge, ne samo za Letu štuke, sigurno zna kako s godinama napreduje glazba u kvaliteti pjesama. Događa li se i tu ono da je sve brzo pa i pjesma mora što brže nastati i izlaziti te biti što dinamičnija?

“Pisao sam već o tim problemima ranije, od početka rada Štuka, i govorio sam da će se dogoditi određene stvari i da će instant postati model po kojem sve funkcionira. Znači, konzumerizam. Stvari su se promijenile i to sam primijetio poslije drugog albuma 2008. ili 2009. godine kad su se stvari počele dramatično mijenjati. Iza svega zapravo stoji politika i to globalna politika, naravno uz veliku pomoć tehnologije i razvoja iste. Ne znam u kojem će to pravcu ići, možda se dogodi neki restart, ali što se tiče kvalitete ona je uglavnom pala. Iako ima novih izdanja i autora koji prkose tom neukusu i nekvaliteti. Imamo u Hrvatskoj primjerice Vojka Vrućinu koji je odličan, nije sve odron. Imaš onih koji se odupiru i furaju svoj film i mislim da je poanta bavljenja muzikom da furaš svoje, da pratiš trendove i da si svjestan promjene zvuka, ali da ne mijenjaš bît i svoj sadržaj. Muzika se u biti ne mijenja, mijenja se zvuk.”

Spominjali smo prije razgovora Arsena Dedića koji je unatoč vremenu ostao svoj te zadržao kvalitetu i smisao tekstova i stvaralaštva, bez obzira što su se uvodili novi trendovi. I uvijek je bio na vrhu.

“Znaš zašto? Shvatio sam u svojih 50 godina života zašto je to tako. Uvijek su me najviše oplemenjivali i opsjedali trajno muzikalni albumi koji imaju atmosferu. Arsen je imao atmosferu. To što mi čujemo danas, osim njegovih pjesama, jest atmosfera. On je baš autor atmosfere, kao i Štulić te mnogi drugi u regiji i šire. Danas to nedostaje, čini mi se. Elektronika, pogotovo kad je zloupotrebljena poput slučaja turbofolka, ne donosi jednostavno atmosferu, nego agresivni zvuk koji nema utemeljenja, osim u toj agresiji i želji da dođe na silu do konzumenta, ne do slušalica. Ljudi većinom ne slušaju muziku, nego ju konzumiraju. Ono što smo maloprije rekli, ako u prvih 10 sekundi ne privuče pažnju slušatelja, on pjesmu skipa dalje. Tehnologija je to napravila, opciju skipa koja je najgore što se moglo dogoditi glazbi.”

To je taj kapitalizam koji je zavladao, samo je novac u planu. A ima li politika tu moć da zavlada glazbom?
“Nažalost. Na umjetnost općenito, nije samo u pitanju glazba.”

Govorim i o cenzuri.
“Naravno, da. Nažalost”.

Hvala puno i vidimo se u Tvornici kulture te se nadam da ćemo uživati.
“Hvala ti.”