Marko Louis: “U Zagreb dovodim 10-ak glazbenika, nove aražmane, pozitivnu energiju i dobru zabavu”
Ime koje će se sve češće spominjati, bilo u svakodnevnom razgovoru ili kad se raspravlja o glazbi, Marko Louis, prvi će samostalni koncert u Hrvatskoj imati 29. studenog u Tvornici kulture.
Zahvaljujući ekipi iz Dallas Recordsa koja će njegov novi album distribuirati za hrvatsko tržište, sjeo sam opet ispred Marka Louisa točno nakon 9 mjeseci i njegovog prvog intervjua za neki hrvatski medij. Očinstvo, “Euridika”, glazba, ples, sve su to životni trenuci koji u njemu izazivaju oduševljenje, pozitivnu energiju i jednu posebnu emociju, a poznato je da sve to zna sjajno prenijeti i na publiku. Zaredali su se rasprodani koncerti u regiji, zaredali su se i veliki festivalski nastupi, kao oni na Exit festivalu i Demofestu, a sada je vrijeme i za predstavljanje hrvatskoj publici.
Prošlo je jedno izvjesno vrijeme otkad smo zadnji put razgovarali, a kad si bio gost Boži Vreći na fenomenalnom koncertu u Lisinskom. U međuvremenu si objavio novi album. Koliko je on zvukom različit od onog što si do sada radio?
“U biti, uvijek moje albume svrstavam u razdoblje nekog svojeg života. Ne idem na to da na jednom albumu radim jedno, a na drugom drugo. To sam ja, ali napredujem i u životu doživim mnogih stvari, upoznajem dosta ljudi, slušam glazbu i to nekako utječe na sve. Ni sâm ne znam kako sam došao do tih detalja i promjena. Tekstualno je dosta napredovala moja glazba. Inače, ne pišem sâm tekstove, nego ih dosta radim u suradnji s drugim tekstopiscima. U njih je sad ušla poezija zbog čega su nekako izravniji. Doduše, jesu metaforički tekstovi, ali nisu kao na “Beskraju” što mi se sviđa. Ne kažem da je to bolje ili lošije, nego neka promjena u nekim okvirima moje interpretacije. Album je izašao poslije dosta kratkog vremena. “Beskraj” je objavljen prije godinu i pol dana i koji je nešto uradio u mojem životu, dosta sam zahvalan, pogotovo zato što je prošao neočekivano dobro. Možda sam više očekivao od “Shine On Me”, ali “Beskraj” je nastao iz neke rupe koju je prethodni album ostavio. On je izvukao i prvi album, odnosno približio ga publici, rasprodao dosta koncerata na kojima ljudi pjevaju moje pjesme. To me dosta inspiriralo da radim na novom albumu koji je nastavak “Beskraja”.”
Zar nisi nešto prije toga i live objavio?
“Da, to je bio neki intermezzo između “Beskraja” i “Euridike”, odnosno snimka koncerta u Beogradu koji je po meni bio neočekivano rasprodan 15 dana prije održavanja. Očekivao sam barem 200 ili 300 ljudi jer nisam znao što je učinio “Beskraj”. Kad sam saznao vijest zvao sam ekipu da snimi koncert višekanalno i da dođu s kamerama te da napravimo live album. Meni je to bio kao neki best of dva albuma i bilo nam je važno da se prenese atmosfera s tog koncerta u Beogradu.”
Već si nekoliko pjesama predstavio s ovog albuma kao singlove, odnosno vizualno kroz spotove. Kakve su bile reakcije publike?
“S obzirom da se stvorila neka baza obožavatelja, jedva su čekali da nešto novo izađe, iako “Beskraj” nije doživio neki svoj maksimum te se i dalje procesuira i dolazi do svojih ljudi. No, publika je “Euridiku” prihvatila bez ikakvog pitanja, doslovno. Imao sam osjećaj da sam mogao i nešto manje kompleksno napraviti i da bi i to prihvatili. Ali drago mi je jer je “Euridika” dosta kompleksna pjesma, emotivno i interpretativno, ali i lirično. Cijela ta poruka, koju i nosi cijeli album “Euridika”, ta metafora i inspiracija na grčku mitologiju, kroz glazbu i moje pjesme dobiva jedan drugi happy end. Iz jedne tragedije mora izaći nešto dobro što je i glavna poruka albuma.”
To doista i jest najvažnije, iz svega lošega moramo izvući nešto dobro zbog neke naše mentalne opstojnosti.
“I sâm mislim, iako možda klišejski zvuči da nas loše treba ojačati. Ali je to balans i ne postoji dobro, ako ne postoji loše. Nazvali to pozitivno ili negativno, plus ili minus, crno ili bijelo. Ne bi to u našoj percepciji onda uopće postojalo, ali je ustvari to balans, što je jako bitno u životu.”
Drago mi je što si rekao da album “Beskraj” živi jer je i meni u automobilu jedan od 10 CD-a koje u tamo vrtim. Zanimljivo je da je to slojevita glazba i da sa svakim nekim novim slušanjem čuješ nešto novo, odnosno ono što nisi prvi put percipirao. To je ono što je kod tebe dobro. Ali ono što je važno istaknuti ti i jesi producent, odnosno inženjer zvuka.
“Hvala ti puno. Baš sam to htio reći, dobro si prepoznao jer je moje pjevanje sekundarno. Sad sam dizajner zvuka i glazbeni producent, a pjevanje je samo jedna kocka u mojem stvaranju. Detalji o kojima si pričao, i drago mi je što to netko prepoznai, jesu neka psihoakustika kojom se bavim. U biti gledam kako frekvencije utječu prije svega na mene dok sam radio pjesme i ako ih ja osjetim, onda će to prepoznati i slušatelj. Jest, dosta je slojevita glazba i neke se stvari poslije 6 mjeseci skuže, što je samo znak da ne može biti dosadno.”
Slušajući album dođem do pjesme “Cveće cafnalo”. No, postoji jedna zanimljiva priča o njoj. Osim što si obradio pjesmu koju je pjevao i tvoj otac, ona je nestala s YouTube-a i digitalnih servisa. Znam otprilike priču, ali možda da ju ti više pojasniš. Zašto je to tako? Jer mnogi kažu da je tvoja verzija posebna, kako zbog tvoje interpretacije, tako i zbog Vlatka Stefanovskog koji je odsvirao gitare na njoj i dao joj jedan poseban pečat.
“Iskreno, na intervjuima nisam nikad pričao o tome pa ću reći jednu kraću verziju. Kad sam htio pjesmu obraditi raspitao sam se maksimalno i bila je upisana u ZAMP-u, AMUS-u i SOKOJ-u kao narodna, a tako sam je i prijavio. Dobio sam čestitke za to od ljudi koji su surađivali s mojim ocem. Bilo je sve divno i super da bi kasnije saznao da je to obrada tradicionalne pjesme, a ne narodna pjesma. I to nije nigdje pisalo. Pjesmu je obradio jedan autor još krajem 60-ih godina i dodao jednu strofu, doduše nešto kao bridge. Pjesma nije nigdje postojala, a u SOKOJ-u nije ništa pisalo, tako da sam ju zabilježio kao tradicionalnu, kao što je bilo kod mojeg oca. Onda su mi se javili ljudi da sam dobio pogrešnu informaciju, odnosno pokušali smo riješiti problem i sve javno ispraviti. Sve sam pojasnio na društvenim mrežama. No, problem se još nije riješio i dok se god ne riješi poštujem svačije i zbog toga ne bi trebala biti dostupna javno.”
No, uživo ju izvodiš i dalje?
“Uživo izvodim očevu verziju u nekom unplugged izdanju.”
Idemo se posvetiti onome što slijedi, promocija “Euridike” u Zagrebu. U prošlom intervjuu smo pričali da se razmišlja o Zagrebu i da su pregovori u tijeku, ali sad je datum poznat.
“U pitanju je nastavak turneje “Beskraj tour”, počela je prošle godine i ovo je volume 2. Počela je u Nišu 14. rujna, prelijepo je bilo, uslijedio je Novi Sad 9. studenog, 23.11. je Sarajevo i Tvornica kulture 29. studenog. I nekako mi je posebno drago što je u tom kultnom prostoru. Tek sam sada vidio da je renoviran te sam zbog toga posebno uzbuđen i sretan. Dosta volim Zagreb i jedva čekam podijeliti novi album, ali i cijeli repertoar koji se proteže od “Shine On Me”, preko “Beskraja” do “Euridike”.”
Vjerujem da je to nastavno na ono što ti javljaju ljudi iz Hrvatske gdje imaš dosta obožavatelja i gdje podržavaju tvoj rad. Time si shvatio kako je vrijeme da dođeš kod nas.
“Da, tako je. Ovo je na neki način i showcase kako bi ljudi čuli o čemu se radi. Jedino sam u Hrvatskoj nastupio dva puta na Špancir festu i bilo je prelijepo, ali bih volio nastupiti i u ostatku Hrvatske te podijeliti svoju energiju s puno ljudi.”
Tko dolazi sve s tobom, kakav je bend i hoće li biti gostiju na koncertu?
“Uvijek volim da bude gostiju, ali ih ne najavljujem zato što uvijek bude netko drugi, nekada neki lokalac, nekad povedem nekoga sa sobom. Sve bude dosta spontano i zanimljivo. Dovodim cijeli bend, dolaze tri puhača, odnosno sveukupno će nas biti oko 10, pozornica će biti ispunjena i dovodimo nove aranžmane, pozitivnu energiju te pripremamo dobru zabavu.”
Sad kad si spomenuo iznenađenje sjetio sam se Beograda gdje su na iznenađenje svih ušli u prostor trubači.
“To je bilo fenomenalno i ponovili smo sve na Exitu na Fusion Stageu, a onda na Demofestu u Banjoj Luci. Bilo je opće ludilo kad se sve dogodilo. U Beogradu je to bio poklon za publiku zbog rasprodanog koncerta. Trubači su ušli nakon pjesme “Cveće cafnalo”. Ljudi svi gledaju u mene, a trubači izlaze kao na svadbi te iza publike kreću svirati “Raj za avanturiste”. Svi su izvadili telefone, plakali su, smijali se i to nikada neću zaboraviti.”
Lijepo si rekao onaj dio oko širenja pozitivne energije, a kad si spomenuo Špancirfest sjetilo me na neke snimke gdje si nastupio na ulici, na nekim festivalima ili događajima. Ljudi tada doista primijete koliko je tvoja energija pozitivna i koliko ju uspješno širiš na druge ljude. Vjerujem da je i utjecaj ulične glazbe prisutan u tvojoj glazbi.
“Baš sam u jednom intervjuu jednom rekao da sam prije svega ponosan na to što sam zabavljač i to me ispunjava. Ta činjenica da mogu nekom svojom umjetnosti ili interpretacijom nasmijati slušatelja, dovesti ga do suza, probuditi emocije i to na lokaciji gdje ne možeš ništa sakriti, a to je ulica. Svirao sam često po Berlinu, Münchenu, Beogradu i drugim gradovima po ulici, zato što sam htio osjetiti tu energiju te sam namjerno organizirao koncerte na ulici, nekada čak i bez razglasa”
Ako sam dobro shvatio, prva ljubav je instrument, druga ljubav produkcija, treća pjevanje, a četvrta ples kako vidim po tvojim koncertima i u spotovima.
“E sad, prva ljubav jest glazba, ali prva prava ljubav…”
…je bila košarka, da, sad sam se sjetio (smijeh)…
“…tako je (smijeh). Da, ples zauzima jedan veliki faktor u mojem životu i obožavam plesati, bilo to po ulicama ili negdje drugdje. Čak sam s 11 godina, a za što postoje i snimci, preplesao cijeli Pariz. Nemam neku tehniku, nisam školovani plesač, ali imam svoj stil i volim izmisliti svoje pokrete…”
…što bi rekli ljudi, važno je kako se ti osjećaš dok plešeš…
“…to je to i uvijek mi je bila želja da snimim spot u kojem ću plesati od početka do kraja. I eto, našao sam pjesmu “Kad je noć” gdje sam baš htio prenijeti tu rečenicu – “kad je noć mi smo slobodni”. To je metafora jer se noću ljudi osjećaju dosta neslobodnima. Uvijek je mračno, a tek kad naučiš u mraku svijetliti onda možeš biti sretan. Što se kaže – kad naučiš biti sâm, onda možeš biti u društvu i sretan. Shvatio sam to na način da ću plesati kroz grad i da ću svim onim ljudima koji su me gledali izmamiti osmijeh na lice.”
A koliko ti osmijeh na lice izmamljuje činjenica što si postao otac?
“Uvijek su mi ljudi govorili da ću vidjeti kakav je osjećaj biti otac i da je to nevjerojatno. Ne znam jesi li ti otac?”
Nisam, ali vjerujem da će biti prilike.
“Vidjet ćeš kako je to. Nevjerojatno je kako se sve usmjeri prema njemu, djetetu, ali u lijepom smislu. Vrijeme se bolje organizira, ali važno je da to ne gledaš kao obavezu nego kao napredak. Stvarno je divno i ovaj album je posvećen Dimi i njegovoj mami.”
Hvala ti na ovom razgovoru i želim ti da zablistaš u Tvornici kulture.
“Hvala ti i nadam se da se vidimo tamo”.
Foto: Exit photo team 2018
