RECENZIJA: Mimika Orchestra – “Divinities of the Earth and the Waters” – projekt koji bi trebao biti orkestralna jazz lektira
19. studenoga 2018.
Boris Abramović (93 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Mimika Orchestra – “Divinities of the Earth and the Waters” – projekt koji bi trebao biti orkestralna jazz lektira

Maka Murtića pamtimo po svirkama u raznim bandovima, od Antenata i Demolera pa do Porto Morto i Moskau od onih koji se tiču uvjetno rečeno rock glazbe, sudjeluje ili je sudjelovao i u hrpi jazz projekata, a svira, pa možemo reći, što god je u datom trenutku potrebno.

Mimika Orchestra je njegov projekt nastao u Londonu koji je krenuo kao relativno mali kolektiv, a na kraju se skupilo podosta ljudi pa su postali pravi orkestar. Djelovanje u Londonu preselilo se i u Zagreb pa je sve na kraju rezultiralo albumom, odnosno možda opet bolje rečeno projektom “Divinities of the Earth and the Waters” koji je pred nama.

“Divinities of the Earth and the Waters” ili (“Božanstva Vode i Zemlje”) je kako sami kažu “glazbeno scenski projekt koji se bavi mitovima i mitizacijom prostora Balkana ali i ljudskog pogleda na ceremoniju, kako rođenja, tako i pogreba. U dubljem smislu, kroz priču o pojedincu koja započinje na folklornom festivalu sličnom Pokladama do njegove vlastite pogrebne ceremonije s utjecajima praslavenskih vjerovanja, povlačimo paralelu sa suvremenim svijetom, trenutnom fragmentacijom društva i individualnim osjećajima gdje je kraj tog festivala paralela sa smrti pojedinca i promjenom odnosno raspadom jedne društvene ideologije. Te tri ideje (naivni festival, pogreb, socijalna struktura) se konstantno isprepliću.”

Zvuči na “papiru“ vrlo zagonetno i duboko, ali kada glazba krene stvari postaju jasnije.

Pred nama je jedan veliki album u svakom smislu te riječi. Ne samo što sadrži više od osamdeset minuta odlične glazbe, nego ono što možemo čuti je nešto što bi moglo, a i trebalo postati neka vrsta etno jazz lektire ovih krajeva. Na sâm sastav je vjerojatno utjecalo mnoštvo glazbenika, od progresivnih rockera tipa King Crimsona do etno/funky perioda Talking Headsa (Remain in Light) i kolaboracija Davida Byrnea i Briana Enoa, preko jazzista koji su se bavili i etnom (Fela Kuti, Sun Ra…) do aranžera Gila Evansa i klasičara Stravinskog i Bartoka.

A sâm album je ogroman skup utjecaja tradicionalnih glazbi nastalih na područjima istočno od Karavanki, južno od Budimpešte pa sve do Turske, s ipak možda najvećim naglaskom na staroslavensku etno tradiciju Hrvatske.

Samo osam “pjesama” (na vinilu; sedam u regularnom izdanju) na albumu sugerira kako je forma takva da svaka stvar vrlo temeljito i precizno što temom, što glasom, što zvukovljem, prezentira podneblje iz kojega dolazi. Na trenutke je to vrlo turobno i potresno iskazanje, kao nekakav soundtrack za Jamu Ivana Gorana Kovačića (za koju je btw jedan od ilustratora bio i Makov djed Edo), kao u Pantheon, a u sljedećem trenutku razigrano i skoro pa i veselo u recimo Colonnade Beneath the World.

Na trenutke slušamo čisti jazz/rock fusion u koji se odjednom uključuje veliko i šaroliko etno društvo s kojim se vozimo do kraja.

Više od trideset ljudi sudjelovalo je u glazbenom stvaranju ovoga albuma, a sâm projekt je imao svoje  live predstavljanje u dvorani “Gorgona” Muzeja suvremene umjetnosti.

Bez obzira što samo slušanje albuma izaziva veliko zadovoljstvo, mislim da bi najbolja “konzumacija“ ovakvog projekta svakako bila odlazak na koncert. Ovo ipak nije samo glazbeni, ovo je više glazbeno-scenski projekt i vizualni dojam je sigurno vrlo dobrodošao.

Naročito mi je drago da je jedan kotačić u stvaranju ovoga projekta bio i moj Brođanin Filip Novosel, tamburaš svjetskog glasa koji se u tandemu s kontrabasistom Tihomirom Hojsakom također vrlo uspješno bavi jednom vrstom sljubljivanja etno glazbe sa jazzom i promoviranjem istoga po cijelom svijetu. Od velike grupe glazbenika koji su doprinjeli ovome projektu svakako ću još spomenuti i glavnu vokalisticu Maju Rivić koja je od početka u projektu i koja svojim grlenim glasom, nastupom i ogromnom energijom diže nastupe Mimike na višu razinu.

S izvora koji “Divinities of the Earth and the Waters” svakako predstavlja, mogu se napajati mnogi, od jazz glazbenika, jazzologa, preko etno glazbenika, etnologa, etnografa pa do glazbenika svih područja. Svatko će tu moći naći ponešto za sebe.

Ovaj mashup utjecaja etna, jazza, klasike, eksperimenta, svakako je svima za preporuku.

Album krasi i lijep omot koji je u stilu onoga što možemo čuti na njemu, a zašto se tu našao i Profesor Baltazar sigurno postoji razlog. I njega će jednoga dana vjerojatno netko predstavljati kao nekakav dio staroslavenske tradicije sa ovih prostora.

Foto: M3 photography

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5