RECENZIJA: Thomas Vinterberg: “Kursk” – velika greška u koracima sjajnog Danca!
24. studenoga 2018.
Nikola Knežević (1823 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Thomas Vinterberg: “Kursk” – velika greška u koracima sjajnog Danca!

Obzirom na temu filma koja je povezana i istinitim događajima koji su se odvijali u kolovozu 2000. godine u Barentsovom moru, nisam ni sekunde imao dvojbe o tome treba li poći u kino ili ne. U Cinestar je stigao “Kursk”, novi film cijenjenog danskog redatelja Thomasa Vinterberga.

Podmornica Kursk je bila strateška nuklearna podmornica za Rusiju, a s kojom su se radila testiranja i taktička gađanja 2000. godine. No, sve je pošlo po zlu kad je jedan od torpeda eksplodirao prije nego što su uopće mogli krenuti s probnim gađanjem. Navodno je temperatura u torpedu bila previsoka zbog čega je došlo do samozapaljenja, a potom i eksplozije. No, ono što je trebalo ispasti kao standardna akcija spašavanja preostalih živućih članova posade postala je prava drama i velika sramota Rusije. Sve se to događalo na početku prvog mandata novog ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je sve hladno podnio i nije se htio vraćati sa zimovanja u Sočiju jer je navodno sve bilo pod kontrolom. No, ruski spasilački tim nije imao uvjeta za uspješno spašavanje živuće posade te se na kraju brojka mrtvih popela na 118.

Foto: Mika Cotellon

Shvatljivo je da je ovo film koji je napravljen za američko tržište jer je očito kako je riječ o još jednoj američkoj propagandi, no neshvatljivo je kako je u tu zamku upao Thomas Vinterberg. Njegovo prikazivanje Rusije, njihovog života i manjka sposobnosti potvrđuje te činjenice. Čak je i glumačka postava nerealna i teško je pronaći nekog ruskog glumca što se mora zamjeriti i onima koji su radili na castingu i iz nekog razloga izabrali nordijske glumce. Na loš način je prikazao i rusko, odnosno pravoslavno vjenčanje, ali i pjevanje nekih ruskih i mornarskih pjesama na engleskom jeziku. Tek na kraju, prilikom posljednjeg ispraćaja mornara, možemo čuti tradicionalnu rusku pjesmu na ruskom jeziku. Ujedno je Rusiju odveo u neko tamno razdoblje pa možemo na ulicama primijetiti automobile koji sigurno nisu bili prisutni na njihovim cestama 2000. godine kad se radnja odvijala. Više su primjereni za neke 70-e ili 80-e godine. Jedna scena mi je također zasmetala, a to je kad je glavna glumica Léa Seydoux, odnosno Tanya Averina saznala da su mornari živi pa je izletjela iz zgrade i počela vikati u naselju i dozivati svoje susjede kako bi im priopćila tu vijest. Kao da to nije mogla uraditi telefonom, dovraga pa nije u pitanju razdoblje kad je cijena jednog poziva bila ravna polovici plaće. Sve je nekako traljavo odrađeno, a najveća zamjerka je da niti jednom riječi, ali baš niti jednom nije spomenut ruski predsjednik i Vladimir Putin koji je jedan od izravnih krivaca za pomor preživjelih mornara.

Foto: Mika Cotellon

Ima i nešto pozitivno oko filma. Sve ono što se događalo u podmornici, klaustrofobične i panične situacije, odnosno situacije iz kojih nema izlaza, strah od kraja života i početka smrti, sama razmišljanja mornara i međusobni pogledi, su savršeno napravljeni i tu se vidi genijalnost danskog redatelja, kojeg pamtimo po sjajnim filmovima “The Hunt” (2012.) i “The Celebration” (1998.). Dotaknuo me i s pričom oko ručnog sata i konstantnom fokusiranju na malog dječaka koji nije svjestan da će kroz nekoliko sati ostati bez svojeg voljenog oca. Ali sve mimo toga je odrađeno dosta amaterski i nedostojno ekranizacije istinite priče oko koje i danas postoji dosta nepoznanica. Čak i uloga maestralnog Colina Firtha nije za neku pohvalu jer ubacivanje određenih pošalica, odnosno komičnih situacija ne priliči ovakvoj temi.

Nedovoljno razrađena ekranizacija samo je još više zbunila gledatelje jer se i nakon filma ne može prokužiti tko je glavni krivac za ovu situaciju, zašto su uopće britanske i norveške mornarice nudile pomoć Rusima jer je nemoguće da su to htjele učiniti bez nekih zahtjeva ili čisto ljudski, te u konačnici zašto je Vladimir Putin reagirao tako kako je reagirao, je li uopće bio svjestan situacije i jesu li do njega dolazile sve informacije oko ove tragedije. I u konačnici, što se sve krilo u toj podmornici, koje su sve nuklearne tajne bile zauvijek zakopane. Za nepovjerovati je da je jednom svjetskom moćniku takvo što promaklo i još je više nevjerojatno da cijelu tragediju nije iskoristio u svoje PR aktivnosti pa usmjerio sve svoje vojne snage prema Barentsovom moru i organizirao misiju spašavanja dostojnu vjerojatno najveće svjetske vojne sile – Rusije.

Foto: Mika Cotellon

Treba spomenuti kako je film baziran po knjizi Roberta Moorea, “A Time to Die: The Untold Story of the Kursk Tragedy”, koja je dobila odlične kritike knjigoljubaca i stručnjaka, a koja je obuhvatila dosta širi spektar ovog problema i velike mrlje u ruskoj politici, no zanimljivo je kako je ekranizacija filma upravo neke ključne činjenice zaboravila spomenuti ili jednostavno zaobišla s nekom namjerom. I onda na kraju umjetno sažalijevanje nad žrtvama nije baš pošlo za rukom. Što se tiče glumačke postave osim spomenutih Seydoux i Firtha tu su i Matthias Schoenaerts (“Red Sparrow”, “The Danish Girl”), Michael Nyqvist (“Mission: Impossible – Ghost Protocol”, “John Wick”) te legendarni Max von Sydow (“Pelle erobreren” i “Extremely Loud & Incredibly Close” su mu donijeli dvije nominacije za Oscara).

Foto: Mika Cotellon

Apsolutno je jasno da svako sumnjanje u ruske sposobnosti ili svako diranje u neistražene činjenice ruske povijesti, bliže ili daljnje, znači ujedno i igranje s vlastitim životom, ali je i jasno da se moglo puno bolje pristupiti ovoj temi za koju postoji sigurno više dokumentacije, dokaza i činjenica koji su se mogli iskoristiti za potrebe filma. Sjetimo se samo dokumentarnog filma o nuklearnoj katastrofi u Černobilu (“Russian Woodpecker”) koji je učinio ono što “Kursk” nije, otkrio sve nedoumice vezane uz tu najveću tragediju poslije 2. Svjetskog rata.

Ovako je Vinterberg napravio grešku u koracima i nepotrebnu mrlju u svojoj odličnoj filmskoj karijeri. Postoje trenuci koji će vas sigurno ostaviti bez daha, natjerati vas da možda pustite i suzu i suosjećate sa žrtvama ove tragedije, ali sve je to u malom postotku za razliku od onog što se očekivalo od ovog filma. Još jedan nepotreban odlazak u kino.

Foto: Mika Cotellon

Ocjena
2 out of 5

2

2 out of 5