IZVJEŠĆE/FOTO: Keziah Jones @ Tvornica kulture – muzikologiju kao predmet u školi!
Poseban je doživljaj biti na koncertu s nešto manje publike jer je to podloga za ostvariti jednu neobičnu vezu s izvođačem. Zato je koncert Keziaha Jonesa bio prava glazbena uživancija, koja se održala u okviru Musicology Sessiona u Tvornici kulture i dobro nas zagrijala u vrijeme niskih temperatura.
Da se temperatura u dvorani počela dizati, bilo je jasno već nakon prve pjesme kada je Keziah skinuo jaknu, a iz publike se vrlo odlučno čulo “skini majicu!”. Publika je lagano počela gubiti razum, a Keziah nas je s bendom uveo u ono što naziva “blufunk”. Sasvim neobična mješavina funka i bluesa, ali koje definira tehnika sviranja. A Keziah je specifičan po korištenju slap tehnike (da, da, baš ona “I’m slapin da bass Mona”), koja je generalno rezervirana za basiste. A kad smo kod “niskih tonova”, basist je itekako fantastično odsvirao svoje dionice. Da je ritam sekcija postojana za to se pobrinuo i bubnjar, koji je toliko lupao da mu je tehničar u nekoliko navrata izlazio lijepiti nogice bas bubnja i stalka s mikrofonom koji su klizili s praktikabla. Da podvučemo, novi bend s kojim je Keziah došao je skup sjajnih glazbenika koji se vrlo brzo snalaze i kad se zalomi neki krivi ton ili udarac.
“Million Miles from Home”, “1973 (Jokers Reparations)”, “Cash”, “Kpafuca” i “War”, samo su neke od pjesama koje su se našle na set listi ovoga petka. Zanimljivo je bilo vidjeti publiku koja je dobro upoznata s repertoarom i koja je sudjelovala u nekoliko navrata i bez dodatne animacije pjevača. Među upečatljivijim pjesmama je bila “Beautiful Emilie” koju je publika pjevala, a svakako je bio zanimljiv uvod kod pjesme “Pass the Joint”, kada je Keziah pitao publiku ima li netko pljugu za dodati. Iako se osjetio miris “nedozvoljenih” supstanci barem prvi redovi su ostali suzdržani od dodavanja. No, pjesma je definitivno zanimljivo ispala. Publika je ponavljala melodiju koju im je Keziah otpjevao, a njemu je na kraju i pukla žica na gitari. Obzirom da je izmijenio njih nekoliko, pa čak i onu sa samo dvije žice, to je bila nebitna stavka večeri. Ekipa na pozornici je bila odlično raspoložena i vidjelo se da uživaju u svirci.
U nizu autorskih pjesama, Keziah nas je počastio i jednom obradom, “All Along the Watchtower” (Jimi Hendrix mu je jedan od najvećih uzora, a koji je ujedno autor najpoznatije obrade ove pjesme Boba Dylana), koja je dobila jednu novu dimenziju. U nekih sat i 40 minuta su se pjesme prelijevale iz jedne u drugu i taj skladni niz je prekinuo kraj set liste. Naravno, publika je odmah krenula s pozivnom na bis, no dobili smo samo jednu pjesmu. Unatoč još jednom pozivu, drugi bis se nije dogodio.
Pa da se vratimo na naslov ovog reporta. Dvorana je bila puna, no teško da se mogao vidjeti netko “mlađe” generacije. A Keziah i bend su nam priredili odličnu lekciju muzikologije. Prije svega kvalitetnu, koja nas može naučiti puno toga. Baš onakvu lekciju kakvu trebamo imati u školama.
Foto: Nikola Knežević
