IZVJEŠĆE: Zorica Kondža u Slavonskom Brodu – ima jedan svijet sačuvan za nas (vrijeme ljubavi)
Predblagdansko je vrijeme uvijek pravo vrijeme da se duhovno oplemenimo, a nastup jedne od naših najboljih i dugotrajajućih pjevačica, bio je pravi pogodak za one koji su se našli u brodskoj koncertnoj dvorani “Ivana Brlić Mažuranić” ovoga vikenda.
U naslovu prikaza njenoga izvrsnog nastupa kriju se dvije uspješnice između kojih se smjestila “Pokora”, također poznata skladba iz bogatoga repertoara ove Splićanke koja se prvi put predstavila Brođanima, a učinila je to praćena odličnim sastavom koji predvodi njen suprug, skladatelj, tekstopisac i glazbenik Joško Banov. Uz njega i još jednoga klavijaturista, zvučnu sliku upotpunile su dvije gitare, bas i bubnjevi, a prateći je vokal bio Teo Brajčić, poznat kao suradnik brojnih jakih imena s naše glazbene scene od kojih svakako treba spomenuti Gibu i Olivera.
Po vokaciji rockerica, Zorica se u dvosatnom nastupu kretala i po drugim žanrovskim poljima i dokazala kako je, u najmanju ruku, poželjno i pristojno (da ne kažem uživajuće) vidjeti i čuti barem neke od naših diva „stare škole“ (s naglaskom na školu). Pravu lekciju mogla bi održati mlađim kolegicama svojom interpretacijom, vladanjem scenom i profesionalnim i osjećajnim pristupom pjesmama od kojih je veliku većinu publika oduševljeno pratila. Činjenica da sam u ovom prostoru (KKD IBM) imao prilike čuti još neke od istinskih plemkinja naše (zabavne) glazbe; ovom prilikom navest ću neke (Josipa Lisac, Radojka Šverko, Meri Cetinić), a Zorica Kondža ide uz bok ovim imenima, potvrđuje da i u Brodu gledamo odlične programe za koje se traži karta više. Bravo za Dvoranu, a čestitke i Slavonskobrodskoj televiziji koja nas je i u ovom prosincu „počastila“ etabliranim imenom naše popularne glazbe. Događaj je bio humanitarnog karaktera, pa je time njegova duhovna dimenzija ojačana i financijskom (pomagajućom) potkom.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković (Privatni album)
“Najljepše je kad si tu” (da, uistinu gđo Kondža!) i “Luda đelozija” (ljubomora, op. prev.), te hommage nezaboravljenom Oliveru “Ti si moj san” (u kojem je Morskoga vuka uspješno „odglumio“ Dominik Blaževac) nastavak je ove divne večeri u kojoj nije bilo ni malo praznoga hoda. Neslužbena himna pomoraca (a dosta se pjevalo o moru i, naravno, ljubavi) dovela nas je do još jednog podsjećanja na prolaznost života, ali i ovozemaljske pojave umjetnika (Cocina “Najdraže moje”), a zatim je uslijedilo funkijanje (“Za tobom luda”) i rockijanje (“Singing that rock and roll”) koje je još jednom dokazalo da je Zorica primarno rockerica. Majstori s mora savršeno su otpratili i laganicu “Zauvijek” i Belanovu “Do posljednjeg daha”, a što tek reći za kraj? Izvrsna “Zar je voljeti grijeh?” pa genijalna “More, more” i (opet Cocina) “Vilo moja”.
Dugo bi trajalo komplimentiranje (stilsko, sadržajno, tehničko i virtuozističko pratećega benda (ne bih nikoga izdvajao, iako je Joško pijanist koji zaslužuje puno lipih riči), ali ću istaknuti rendinjumenovski štih koji se oćutio u nekoliko fraza i zato je užitak slušanja (i sudjelovanja) u ovoj večeri bio još bolji. Za kraj, kao zahvala publici, ali i kao još jedna potvrda rockerske obojenosti, ostavljena je Tinina “The Best” koju je publika otpjevala i otplesala dočekavši kraj na nogama. “Tako je lako reći volim te” kazuje naslov jedne od stvari koje smo mogli čuti u ova dva lijepa glazbena večernja sata, a stihovi dodaju (pitajući se; parafaziram) “Možeš li to dokazati?“. Uzajamno smo si to dokazali, umjetnica i mi, slušatelji, u nezaboravnom nastupu koji je, nadam se, pozivnica i zakazani novi susret na što valjda nećemo čekati dugo.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković (Privatni album)
