RECENZIJA: Detour: “TourDetour” – tek ono do sada neotkriveno je najveće blago Detoura
26. prosinca 2018.
Nikola Knežević (1955 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Detour: “TourDetour” – tek ono do sada neotkriveno je najveće blago Detoura

Detour je, na sreću, jedan od onih bendova koji se ne može samo svrstati u radijske bendove ili one koji rade glazbu zbog top lista, nego i svojim koncertima predstavljaju najbolje od hrvatske (urbane) pop glazbe.

Iako smo polovicu albuma “TourDetour” (Aquarius Records) mogli već čuti kroz singl izdanja koja su završila na najvišim pozicijama radijskih i nacionalnih top lista, tek ono do sada neotkriveno je i najozbiljnije što je Detour stvorio. Pri tome ne umanjujem kvalitetu dosadašnjih hitova “Zaljubila sam se”, “Bez tebe”, “Skrivena”, “Vikend” i “Biram”. To i jest prednost Detoura, da su u stanju napraviti komercijalne pop pjesme s kojima će poharati “konkurenciju”, a s druge strane predstaviti na albumu i urbani pop zvuk dostojan onoga što su nam nekada predstavljali Yammatovci (Nenad Borgudan je bio dio Yammata) i slični im najveći aduti hrvatske urbane pop scene. Savršeni balans za uradak kojeg možemo smatrati ponajboljim pop izdanjem godine.

Nenad Borgudan je svih ovih godina imao nos za stvoriti zarazne melodije koje ćete pjevušiti danima ili tjednima nakon što ih čujete ili vam sve olakšati pa ubaciti i zviždanje u pjesmu (“Biram”). Sanjivo, pop, pitko, ali ne i previše melankolično ili patetično, odnosno teško za slušatelja. Nego baš onako kako bi trebalo biti, na trenutke razigrano, a ponekad ljubavno i zavodljivo.

Neću previše govoriti o već poznatim singlovima jer je o njima sve rečeno, a i nemam neke zamjerke pa je shodno  tome i teško išta reći negativno o njima. Stoga ću ipak koju o pjesmama koje nismo imali prilike čuti do samog izlaska “TourDetoura”. Od prekrasne, zarazne i plesne (u maniri latino ritma) “Ima i nema” koja me podsjeća na Borgudanova stara glazbena izdanja, preko balade “Slike o našim danima”, do meni ipak najvećeg blaga ovog albuma, pjesme “Psihopatijo bajna” (iako su je neki stavljali među najlošije dijelove albuma) s disko/funky gitarom i melankoličnim ugođajem, Detour su se od klasičnog hrvatskog pop projekta promaknuli u jedan od najboljih pop bendova. Ne mogu reći da mogu nešto puno više od ovoga pokazati (trebaju li uopće i ciljati više?), ali ne treba ni razmišljati o tome je li ovo njihov najveći doseg ili ne, no s obzirom da su me već nekoliko puta uspjeli iznenaditi tko zna što ćemo još čuti od njih.

Sve pjesme je napisao i aranžirao Nenad Borgudan, ako se ne varam jer nisam dobio od diskografa sve informacije od albuma, a što se tiče same produkcije, miksa i masteringa (mislim da su ih radili Borgudan i Srđan Sekulović Skansi) već mi se na nekoliko uradaka ove godine dogodilo da je finalni master preglasan (iako se to na sinusoidi ne vidi) i donekle naporan pa sam player preko kojeg inače slušam albume za recenziranje morao stišati na nekih 50-ak posto kako ne bi cjelokupni dojam bio nešto lošiji i kako bi sve glazbene elemente mogao razumljivo čuti i osjetiti. Meni to osobno malo smeta i zato će ocjena biti nešto ništa, ali to je očito od osobe do osobe, svakome nešto odgovara, ali sve u svemu s glazbene strane nema se tu što previše zamjeriti. Kao što sam rekao, Detour će uvijek biti kvalitetni, radijski ili neradijski, ne mogu reći da je to najbolje od pop glazbe koju sam čuo ove godine, ali dovoljno za visoku ocjenu i još jedno priznanje Nenadu Borgudanu, vrhunskom autoru i čovjeku koji zna što radi i ono najvažnije – svoje osjećaje i emocije umije u potpunosti prenijeti na papir, tekstualno i melodijski. A to se osjeti i na njihovim koncertima.

Foto: Mare Milin

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5