Mali presjek kroz stranu glazbu u 2018. godini – u ogromnoj produkciji puno vrijednih izdanja!
30. prosinca 2018.
Boris Abramović (112 Članci)
Podijeli

Mali presjek kroz stranu glazbu u 2018. godini – u ogromnoj produkciji puno vrijednih izdanja!

Evo pred sâm kraj godine, a kako sam već i najavio prije neki dan kada sam se osvrnuo na novosti koje smo mogli čuti u produkciji domaće glazbe, došao je na red osvrt i na ono što smo novoga ove godine mogli čuti u produkciji strane glazbe.

I opet ću ponoviti da će ovo biti moj osobni izbor onoga što mi se svidjelo i da ne pravim top listu najboljih stranih izdanja već bi ovo opet bio više nekakav popis strane glazbe koja se meni svidjela, a u vama će možda izazvati želju da nešto od ovoga, što možda niste bili u prilici poslušati sada pronađete i poslušate. Ukusi su naravno različiti, svatko voli ono što voli, ali uvijek treba davati priliku i poslušati nešto novo, bez obzira što postoji nekakva izreka da je najbolja glazba odavno snimljena. Danas se snima hrpa dobre glazbe samo ju treba pronaći i dati joj tu priliku. Popis opet neće biti kronološki već onakav kako mi nešto trenutno padne na pamet.

Pa za početak da se podsjetimo na neke od najstarijih izvođača koji su nastavili svoju, da ne kažem hiperprodukciju albuma pa su tako Willie Nelson i Van Morrison oobjavili po dva albuma, što solo, što u suradnji, ali Willijev “Last Man Standing“ ipak je poprilično dobar, dok se Morrison poprilično ponavljao, iako su i njegovi albumi standardno dobri i drago nam je da su obojica još tako aktivni. Uz njih poprilično dobru suradnju ostvarili su stari as Tony Bennett i Diana Krall“Love is Here to Stay“, ali vjerojatno najbolja i svakako najrazvikanija suradnja je ona između Lady Gage i Bradleya Coopera u soundtracku za film “A Star Is Born“.

Nekako sam slučajno krenuo prema godištima izvođača pa da tako još malo i nastavim.

Paul McCartney je objavio dugoočekivani, ali solidan album “Egypt Station“, a Elvis Costello sa svojim bandom The Imposters poprilično dobar “Look Now“, dok je njegov recimo suvremenik iz doba novoga vala Paul Weller objavio za njega nešto drugačiji, ali izvrstan album “True Meanings“.

Simple Minds su se ponovo oglasili s  “Walk Between Worlds“, a izvrstan album nam je ove godine podario i David Byrne “American Utopia“, dok smo ga imali sreće vidjeti i na fenomenalnom nastupu na ovogodišnjem INmusic Festivalu.

Ponovo su se s odličnim albumima vratili Cowboy Junkies “All That Reckoning“ i The Jayhawks “Back Roads And Abandoned Motels“, a nakon dugo vremena i The Dream Syndicate s “How We Found Ourselves Everywhere!“. Od solidnih, dobrih i vrlo dobrih albuma moramo spomenuti novi Mudhoney s “Digital Garbage“, Muse  “Simulation Theory“, Suede “The Blue Hour“, Alice in Chains  “Rainier Fog“, Interpol  “Marauder“, Nine Inch Nails  “Bad Witch“, Editors  “Violence“, Morcheeba “Blaze Away“ i vjerojatno još ponešto.

Americana i nešto što se veže uz to dala nam je i ove godine puno toga dobroga, a izdvojio bih novoga Jasona Isbella and The 400 Unit, novi album Kurta Vilea “Bottle It In“,kojega ćemo imati prilike čuti iduće godine na INmusic festivalu, Spiritualized “And Nothing Hurt“, odličan Calexico i njihov “The Thread That Keep Us“ kao i Jeff Tweedyjev “WARM“. Tu su i Jerry David DeCicca s “Time the Teacher“,  Yo La Tengo s “There’s a Riot Going On“ i Mumford & Sons s albumom “Delta“, a možda i ponajbolji album u žanru, malo neobična suradnja jazziste Charlesa Lloyda & The Marvelsa s Lucindom Williams na “Vanished Gardens“.

Autorski, ustvari kantautorski doprinos ovoj godini također je bio impresivan, a izdvojit ću odličnog Tyja Segala s nekoliko albuma, ponajprije s “Freedom’s Goblin“, zatim ponovna i bolja nego prvobitna suradnja Marka Lanegana sa Dukeom Garwoodom na albumu “With Animals“, odličan Father John Misty s “God’s Favorite Customer“ kao i Jack White “Boarding House Reach“, a vratio se i Moby s “Everything Was Beautiful, And Nothing Hurt“, Dave Matthews Band “Come Tomorrow“ i odlični  Ezra Furman s  “Transangelic Exodus“.

Ženski dio scene ili “girl power“ također je bio vrijedan pa ću svakako izdvojiti na početku St. Vincent s njenom inačicom vlastitog albuma “Masseduction“ pod nazivom “MassEducation“, odličnu Annu Calvi i njezin  “Hunter“, iznenađujuće dobar album Marianne Faithfull  “Negative Capability“, country zvijezdu Kacey Musgraves “Golden Hour“, Australku Courtney Barnett s “Tell Me How You Really Feel“, Eleanor Friedberger s “Rebound“, Janelle Monae s “Dirty Computer“, a tu je bila i Florence And The Machine s “ High As Hope“.

Neki su se vratili nakon duže ili kraće stanke pa smo tako dobili novi album The Breedersa “All Nerve“, poprilično drugačiji, barem što se njih tiče, novi album Arctic Monkeysa “Tranquility Base Hotel And Casino“, novi Black Rebel Motorcycle Club  “Wrong Creatures“ koje ćemo iduće godine ponovo moći pogledati kod nas uživo, nakon dugo vremena Dead Can Dance s njihovim “Dionysus“, repera Eminema  i njegove “ Kamikaze“, Low “ Double Negative“, Parquet Courts “ Wide Awake!“ i Slaves i njihov “Acts Of Fear And Love“.

Dosta se ove godine pričalo i o albumu Grete Van Fleet “Anthem Of The Peaceful Army“, pogotovo u kontekstu toga da će ga najviše voljeti fanovi Led Zeppelina, ali mislim da će ga ti fanovi možda i najmanje voljeti, a sâm album je dobar iako “to stvarno jako liči“.

Nabrojao sam do sada već stvarno hrpu toga, ogromna je bila svjetska produkcija ove godine i ovo je samo jedan mali dio, a siguran sam da će svatko pronaći nešto za sebe. Na samom kraju da spomenem i album koji je meni osobno ove godine donio najviše užitka u slušanju. To su Idles i njihov drugi album “Joy as an Act of Resistance“. Nakon odličnog prošlogodišnjeg debija “Brutalism“ ove godine su nam podarili isto tako dobar, ako ne i bolji album od prethodnika. Imao sam i tu sreću i zadovoljstvo da ih ovoga ljeta vidim i uživo i moram reći da se nadam da će ih ove godine svakako netko od promotora i organizatora koncerata dovesti u Hrvatsku. Odličan bend koji je još bolji uživo i bila bi velika šteta da ih ne vidimo kod nas dok su “još vrući“.

I eto, to bi otprilike bilo to što se tiče mene i ovogodišnje strane glazbe. Vjerojatno sam opet nešto propustio (što slučajno, što namjerno) ali tako to ide. Nadam se da će se iduća godina u diskografskom smislu biti barem jednaka kao i ova, ako ne još i bolja. Pa u skladu s tim želim svima sretnu Novu godinu!