RECENZIJA: Neil Burger: “The Upside” – i više nego solidan remake zahvaljujući Bryanu Cranstonu
“The Upside” ili “Nespojivi” dolaskom u Cinestar kina sigurno je zainteresirao gledatelje, a zbog originalnog francuskog filma “The Intouchables” (2011.) koji je mnogima ostao u lijepom sjećanju.
U sljedećim rečenicama, stoga, usporedit ću ova dva filma, ali i posvetiti se dvojici glavnih likova, multimilijarderu i kvadriplegičaru Phillipu Lacasseu kojeg glumi Bryan Cranston (“Malcolm in the Middle”, “Breaking Bad”, “Trumbo”, “The Infiltrator”), te Dellu Scottu, čovjeku koji će silom prilika postati njegovatelj i makar malo vedrosti unijeti u život svoga gazde, a kojega glumi američki komičar Kevin Hart (“Ride Along”, “Get Hard”, “9 mm”, “Little Fockers”).
Ako se vratimo u 2011. godinu i originalnu francusku verziju filma, redatelja Oliviera Nakachea i Érica Toledana, a u kojem su glavne uloge tumačili François Cluzet i Omar Sy, onda možemo zaključiti da se u novoj verziji dogodio obrat. Kako je tamo veći dio filma nosio fenomenalni Omar Sy, takav je dojam ovdje ostavio Bryan Cranston. Što će reći da su obje verzije filma imale svoje dobre i loše strane, ali su u konačnici ispale i više nego solidni filmovi, životne priče koje će na vašim licima izmamiti i osmijeh i suze. Cranston je za razliku od Cluzeta prikazao jednu suroviju sliku života hendikepirane osobe kojoj je nemoguća misija ponovna socijalizacija u društvo. U tome čak ne pomaže ni silno bogatstvo. S druge strane njegovatelj je predstavljao jednu životnu suprotnost ili životni kontrast, neimaštinu, loše obiteljske odnose, baš onakvu kakva je trebala jednoj hendikepiranoj osobi koja ne želi suosjećanje, nego samo da mu netko pomaže u svakodnevnim ljudskim potrebama. Dok je Omar Sy vrlo dobro odradio svoju ulogu u filmu, Kevin Hart je imao takvu priliku, ali ju je propustio. Na trenutke bi gledatelj pomislio kako bi Hart mogao biti dobar glumac, ali to traje samo na sekundu jer je u svemu ostalome bio ono što odlično radi u stvarnom životu, (stand up) komičar. Njegove tipične fore, dobacivanja, crni humor, previše razigrano za ovu ulogu, baš kao što je Cluzet bio u originalnom naslovu, preopušten i s dosta osmijeha na licu, a s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi. Ne baš tipično za takvu priču.
Obiteljske priče njegovatelja različite su u svakoj verziji, kao i neki drugi detalji, ali kostur je identičan. Iako bih tu više stao na stranu francuskog originala, kad se sve zbroji ne bih mogao zaključiti koji je film bolji u smislu emocija, odnosa, popratnih priča i u konačnici uloga. Sve su to filmovi koji bez obzira na tešku životnu realnost glavnog protagoniste opuštaju gledatelja zbog odnosa dva glavna lika, a koji, svatko u svojoj nevolji, pronalaze zajednički jezik i jedan drugoga vode kroz bijeg iz loših mentalnih nedaća.
Dobar film za pogledati u kinu u pauzi između nekih velikih naslova. Kao što sam rekao, ima tu i smijeha i suza, a između ostalog, ono što svaki prosječni gledatelj očekuje, i sretan završetak. Bryan Cranston se još jednom dokazao kao veliki glumac, a Kevin Hart kao veliki komičar. Jedno s drugim ipak u ovom filmu ne ide. Moram pohvaliti i uvijek odličnu Nicole Kidman (“Lion”, “The Hours”, “The Others”, “The Kiling of a Sacred Deer”) koja glumi hladnu pomoćnicu kvadriplegičara i čija je hladnoća samo vizualne prirode.
Foto: Movie photo (Credit by David Lee)
