INTERVJU: Josip Radić (Kensington Lima): “Počinjem snimati neke nove pjesme, a prvu bi već mogli čuti na jesen”
11. veljače 2019.
Boris Abramović (108 Članci)
Podijeli

INTERVJU: Josip Radić (Kensington Lima): “Počinjem snimati neke nove pjesme, a prvu bi već mogli čuti na jesen”

Povodom izlaska albuma “May“ prvijenca grupe Kensington Lima, a ususret njihovom koncertu u klubu KSET 15.2. popričali smo s Josipom Radićem, idejnim tvorcem albuma, a i ovoga benda.

Tko je i što je Kensington Lima i odakle uopće ime?

“Nakon što je odstažirao kao moj samostalni autorski projekt, KL je sada punokrvni bend, s pravim bubnjevima, pojačalima i WhatsApp grupom za dogovaranje probi. Neće se naljutiti ako ih predstavim: Danijel Benko na gitari, Karlo Kurtalj na basu, Mihael Kurjančić Kunga na klavijaturama i Jere Šešelja koji je gitaru zamijenio bubnjevima i ide mu sjajno. Što se tiče imena, osim što je Kensington kvart u Londonu, a Lima glavni grad Perua, nemam više ništa pametno za reći na tu temu. Da, ime je šeprtljavo, ali je zato na prvoj stranici Google tražilice!”

Uz svoj “regularni“ posao dio ste nekoliko glazbenih projekata. Valentino Bošković, Beatles Revival Band i Buđenje, a sada i Kensington Lima. Kako sve stignete i kako će u budućnosti biti poredani glazbeni prioriteti od ovih nabrojanih, a možda i nekih drugih?

“Srećom, ne djeluju svi ti glazbeni projekti na istim terenima, neki su isključivo koncertni, drugi pak samo studijski, pa se stigne sve. Trenutno, a i u budućnosti, Kensington Lima ima prednost. Ipak je to moja stopostotno autorska priča, ako ja ne budem zalijevao taj vrt, nitko drugi neće. No, rado se odazovem pozivima na svirku, posljednja je bila ona s Aljošom Šerićem na njegovom solo albumu, nije isključeno da ove godine bude još nekih izleta.

Kensington Lima je u biti neki vid samostalnog rada i pjesmarice koju ste skupljali godinama. Dugo ste je skupljali dok je niste pustili van?

“Možda i predugo, ali recimo da je trideseta neka granica nakon koje je potrebno tu i tamo počistiti ormar. Najstarija pjesma ujedno je i zadnja stvar na albumu, “Summer’s Gone”, nju sam napisao s nekih 15 ili 16 godina. Okvirno, dakle, početak 2000-ih i, da parafraziram Kevina Spaceyja u “American Beauty”, to je bio vrhunac nakon kojeg stvari uglavnom kreću nizbrdo.”

RECENZIJA: Kensington Lima: “May” – dugo skupljana pjesmarica s dvanaest retro bisera

Album “May“ je vani već neko vrijeme, ali još je vruć. Kritike su na sve strane odlične (naravno i naša). Iznenađenje?

“Hvala svim kritičarima na kritikama, pa čak i onoj jednoj koja nije bila tako naklona. Iskreno, bio sam zadovoljan onog trenutka kad su pjesme u studiju zazvučale onako kako sam priželjkivao. To je nekakav kraj što se mene tiče, nakon toga pjesma postaje samostalna, može ići u drugi grad, drugu državu i brinuti se sama za sebe. Uložio sam u njeno školovanje i dobar odgoj, a na burzi glazbene kritike nek’ se snalazi sama, nije me briga.”

Retro je jedna riječ kojom bi se ukratko mogao opisati stil ovoga odličnog albuma. Od bendova britanske istočne obale do kantautora američke zapadne obale čujemo zvukove i utjecaje na albumu. U podlozi svega su naravno Beatlesi. Koliko je taj retro žal za prošlošću ili je on samo podsjećanje na ono najbolje što smo nekada imali?

“Za taj retro, nostalgični štih najviše je zaslužna južina, pogotovo ona dalmatinska. Što se tiče retro zvuka, istina je da su britanske i američke obale imale svoje prste u albumu, one uostalom i čine najveći dio moje kućne fonoteke. No, nije cijeli album crno-bijeli, poslušajte npr. suradnju s Vedranom Križanom “Spend the winter here”, to je elektronika, strujnih krugova koliko vam duša zaželi. Na novom albumu će toga biti još i više!”

Najbolji primjer je pjesma “It Was Better in the Days of Cassette“. Nedostaju li nam kazete ili nam nedostaje naša mladost?

“Priča iza te pjesme ide ovako: petkom izlaze novi albumi i trudim se održati ritual da onda tijekom popodneva bacim uho na neke koji me zanimaju. Baš tog petka pojavilo se more novih albuma, Leonard Cohen, Sara Renar i još par njih, a ja sam od umora i želje da ih sve preslušam, zaspao na kauču. Ujutro sam se probudio s mišlju kako je bilo bolje u vrijeme kazeta – imao si dvije, tri kazete i dok ne nabaviš neki novi album, imao si dosta vremena upoznati i zavoljeti te koje imaš, a ne ovako, po 10 novih dnevno. Sve je krenulo od te rečenice, ostatak pjesme napisao sam u sat vremena, a navečer je pjesma već bila snimljena u studiju Marka Mrakovčića. I ne, prije nije bilo bolje, samo jednostavnije.”

Skupili ste odličnu ekipu na snimanju albuma. Teško je to bilo sve posložiti ali na kraju se isplatilo i rezultat je odličan. Sve su to kolege glazbenici s kojima vam se put ukrstio negdje nekad. Predstavite nam tu “zlatnu ekipu“.

“To su, nikakvim posebnim redom: Mark Mrakovčić, Branko Dragičević, Jere Šešelja, Danijel Kadijević, Luka Norac, Lovorka Sršen, Vedran Baotić, Vedran Križan, Davor Capković, Aljoša Šerić, Darko Bakić, Danijel Benko, Olja Dešić, Marko Jurić i Neno Belan. Divim se njihovim talentima i volim misliti da su oni pristali na suradnju zato što su im se svidjele ove pjesme. Također, svi su pristali na marendu umjesto honorara.”

Singlovi lagano izlaze i predstavljaju album. Zadnji je “Memphis“. Bit će ih još?

“Do ljeta planiram objaviti preostale dvije pjesme s albuma: “Jenny From Upstairs” i “Your Front Door”. Paralelno s tim, počinjem snimati neke nove pjesme, a prvu bi već mogli čuti na jesen.”

Gledao sam do sada jedina dva nastupa Kensington Lime uživo (Sax i Tvornica kulture) i bend je zvučao odlično i uigrano, kao da godinama svirate zajedno uživo. 15.2. imate predstavljanje albuma i prvi samostalni koncert u klubu KSET u Zagrebu. Što ste pripremili za ovu priliku? Ipak je to prvijenac.

“Odsvirat ćemo cijeli album i još par pjesama koje mogu svi pjevati. Želja nam je podsjetiti publiku da, unatoč svemu, i dalje nema bolje stvari od rock’n’rolla!”

Hoće li biti kakvih gostiju na koncertu i hoće li biti kakvih iznenađenja?

“Jedina gošća bit će Lovorka Sršen koja je na albumu otpjevala pjesmu “One more”. Sve ostalo bit će najviše iznenađenje nama, pa tek onda publici.”

Imate li u planu još koncerata po zemlji (možda i u inozemstvu) u svrhu predstavljanja albuma? Možda neka turnejica?

“Odsvirat ćemo svirku u Splitu, 9.3., u sklopu Fido Music Weeka, u klubu Circus. Što se tiče turneje i inozemstva, previše smo komodni za takve poduhvate, volimo nutricionistički ujednačenu prehranu, čistu posteljinu i adekvatan sanitarni čvor. Kad se bend ovog statusa odluči na takvu avanturu, onda rijetko može računati na ispunjavanje tih uvjeta, pa smo zaključili da je bolje ostati doma.”

Je li u pjesmarici koju ste dugo skupljali i koja je iznjedrila “May“ ostalo još nešto i skupljaju li se u njoj i dalje pjesme koje će iznjedriti neki novi Kensington Lima album jednoga dana na koji nećemo morati čekati dugo kao na ovaj?

“Ostale su još neke skice kojima se možda jednog dana vratim. No, ono što mi je puno važnije, pojavile su neke nove pjesme koje će svoje mjesto naći na drugom albumu. Još uvijek su poprilično sramežljive, ali vjerujem da im neće trebati toliko dugo da se ohrabre na javno predstavljanje. Konkretno, jedna od njih, “Holy Mess”, inspirirana je istinitom pričom o jednom popu kojem se dogodila čašica više.”

Svakoga pitam, a moram i vas. Bez obzira što se na albumu čuju razni utjecaji zanima me što Josip Radić sluša danas i što sluša unutar svoja četiri zida? Što od stare, što od nove glazbe, što od domaće, a što možda od regionalne glazbe i što je možda zapazio i mogao bi nam preporučiti od nekih mladih snaga?

“Ovih dana, ne znam zašto, najviše slušam Van Morrisona, pogotovo album “Healing Game” – sjajan album! Stalno pratim Taylora Goldsmitha i njegove Dawese, to je baš bend s kojim sam kliknuo generacijski i vjerojatno sam već svima dosadio s njima. Od domaćih, toplo preporučam Mary May i njen album “Things you can’t put your finger on”, željno iščekujem nove stvari Irene Žilić, JR Augusta, MORT-a, Fog Frog Doga, Nine Romić, pa Tibor iz Silentea fura neki svoj solo film koji mi je baza. Uskoro će i solo albumi Aljoše Šerića i Saše Antića, to obavezno poslušajte!”

I naravno za sam kraj moram, iako nam je tema Kensington Lima, priupitati. Onaj gore (s Marsa) javlja se s vremena na vrijeme. Zadnji put s odličnom kolaboracijom s TBF-om. Znate li možda kakvi su njegovi planovi?

“Nova stvar ide van za osmi mart, a zvat će se “Ubit će me žena”. S TBF-om radimo na rock operi koja će svoju premijeru imati na Splitskom ljetu 2048.”

Na kraju želimo vam puno sreće na konertu u KSET-u (naravno da ćemo doći), a i u budućem radu s Kensington Limom i ostalim projektima.

“Hvala vama, dođite u KSET, imate pivu na moj račun!”

Foto: Izvan fokusa