Joško Klarić (Ischariotzcky): “Nismo očekivali ovoliko veliki doseg s albumom. Željni smo glazbe i sviranja”
23. veljače 2019.
Nikola Knežević (1960 Članci)
Podijeli

Joško Klarić (Ischariotzcky): “Nismo očekivali ovoliko veliki doseg s albumom. Željni smo glazbe i sviranja”

Brela su sve više na karti nekih od najbistrijih indie pop zvukova, a zaslužni za to su članovi benda Ischariotzcky te frontmen i autor pjesama Joško Klarić.

Ove subote su u Tvornici kulture i promoviraju debitantski album „Recovery“ iz 2018. godine, a s obzirom da je ekipa već danima u Zagrebu uspjeli smo Joška uhvatiti i za intervju koji je snimljen dan nakon njegovog sudjelovanja na tribini Music Boxa „Nezavisni glazbeni portali i kritičari – sadašnjost i(li) budućnost?!“.

Prije nego što popričamo o koncertu u Tvornici kulture prvo nekoliko riječi o debi albumu kojeg su mnogi proglasili jednim od najboljih debitantskih albuma zadnjih godina, a završavao je i u godišnjim osvrtima kritičara. Kako ste zadovoljni sa svime kako je ispalo, kako si zadovoljan s prijemom kod publikom? Kako se sad osjećate s obzirom na činjenicu da ste samo odjednom zabljesnuli i to još na ovakav način?

“Sigurno da je čudan osjećaj. Prije svega smo baš zadovoljni albumom i to nam je bilo najbitnije, zato i jest toliko dugo trajalo jer smo ga dugo polirali. Album je nastajao kroz dvije godine, ali je nedostajao taj trenutak, možda bend i ljudi oko mene kako bi jedni druge nagovorili da treba sve ići van. U startu smo od samog objavljivanja albuma stali iza toga i uživamo u svemu svirajući ga. To što se dogodilo je stvarno bilo pomalo neočekivano jer nisam mislio da će biti tako veliki doseg. Izuzetno mi je drago i puno mi znači. Željni smo glazbe i sviranja te je ovo što se dogodilo poboljšalo stvari kako bi dobili prostora za svirke. Dosta se brzo sve odvilo i kroz godinu i pol dana imali smo pozamašan broj koncerata i festivala, zahvaljujući prvom singlu, a potom i albumu koji je zaokružio priču.”

Da, nanizalo se koncerata, Zagreb Beer Fest, INmusic, a potom i sitni nastupi. Vjerujem da je ipak INmusic jedan poseban doživljaj?

“Apsolutno. Ogromna pozornica s takvim imenima, a mi smo tek počeli (smijeh). Bio je izazov, ali smo opet i znali na što idemo i s čime se predstavljamo. Bili smo sigurni u sebe i to je bilo najbitnije.”

Ali kakav niz singlova, meni je to fascinantno. “Perfect Sky”, “Nothing At All”, sad pjesma s Lovely Quinces, jedan poseban doživljaj i savršena priča koja u najboljem svjetlu predstavlja album. Ovi singlovi su svjetska produkcija.

“Hvala ti. Nisam nešto previše pomnom birao singlove. Znao sam da će “Perfect Sky” biti prvi jer je u to vrijeme meni i svima nama bila najzvučnija i najdraža. “Nothing At All” je bio logičan slijed kako bi pokazali mračniju stranu albuma, a potom smo se vratili na “So Long” zbog žešćeg zvuka u kojem prevladavaju i synthovi. Opet je suradnja s Dunjom posebna zbog svježine vokala. Vidi se po albumu da volim surađivati s ljudima i raditi na razmjenjivanju iskustva kako bi unijeli svježinu u svoje stvaralaštvo.”

Meni su tu tri stavke bitne, atmosfera, melodija, odnosno harmonija i vizualni dio koji vam je, čini mi se, jako bitan u spotovima i na koncertima.

“Je, je. Pokušavamo raditi na tome više i svaki put prenesemo novi doživljaj publici i slušateljima. Vizualni sam tip, završio sam akademiju i kipar sam po struci, tako da pokušavam posložiti priču koja paše uz glazbu Ischariotzckyog. Tako da se puno brinem oko spotova i bitno mi je imati kontrolu kako bi sve ispalo onako kako smo zamislili. Zahvalni smo što imamo tako dobre prijatelji kao što je ekipa iz BONK studija koji znaju što želimo i kao sve prikazati najbolje.”

Vizualni dio me podsjeća nekako na ove „lude“ islandske bendove poput Vöka ili Sigur Rósa koji vizualno naprave pravi spektakl i onda kad se svemu priključi odlična melodija sve se podigne na jednu još veću razinu. Sad si rekao i da si kipar, je li onda i vaš vizual povezan s time?

“Da, to je skulptura koju sam napravio dosta davno i priča je da nisam prošao na jednom natječaju te sam onda rekao – e sad će te sve gledat iz inata (smijeh). Opet sam našao tu poveznicu između imena i te situacije te nas podsjeća na neke izdaje, utaje i zataje.”

Pričali smo baš neki dan na tribini na kojoj si sudjelovao da je ime poznato onima koji su čitali Bibliju, a onima koji nisu je dosta neobično, no kad je u pitanju tagiranje na Facebooku dovoljno je upisati samo nekoliko slova (smijeh).

“Istina, na Gooogleu sam gledao i ne treba upisati puno toga da bi nas se pronašlo (smijeh).”

Ajmo reći da je Tvornica kulture prvi pravi test kad ćete imati samostalni koncert u takvom jednom kultnom prostoru. Kako je tako brzo došla Tvornica i kakva su očekivanja od nje?

“Razmišljali smo se između svih klubova te nam je nekako Tvornica bila najzvučnija. Imali smo želju svirati u tom prostoru jer nitko od nas tamo nije svirao, a opet je izazov jer ne znamo što nas čeka. Svaki prostor vrijedi jednako, nemamo sad nekog favorita. Ispalo je tako da smo u suradnji s LAA-om odabrali taj prostor i mislim da će biti super.”

Kod vas je zanimljivo da imate puno ljudi na pozornici, ako se ne varam čak i brass sekciju. Kako to zvuči gore, imaju li studijske pjesme uživo neki novi aranžman?

“Pokušavamo dobiti taj isti dojam, istu atmosferu albuma te pokušavamo što dosljednije odsvirati. Skoro sve pjesme s albuma sviraju se onako kako su i snimane, elektronika, brass, perkusije i sve ostalo što imamo. Ima nekih malih preinaka, ali u pitanju su možda samo dvije pjesme koje su prilagođene live svirci plus neki dodatni uvodi kako bi sve dobilo još jednu dimenziju. Čisto da imamo nekih novih uzbuđenja.”

Dok pjevaš ispred sebe imaš i sampleove, je li tako?

“Da, sviram syntheve i imam nekakve sampleove koje koristim u pjesmama.”

Dosta pazite i na vokalni dio, imate dva ženska vokala što opet stvara jednu posebnu atmosferu.

“Album je pun vokalnih dionica te pokušavamo s tri, nekada i četiri vokala pjesme što bolje i vjernije prikazati publici.”

Ima li u svemu tome nekih utjecaja?

“Pa ima, dosta sam različitih izvođača slušao u razdoblju dok sam stvarao album, ali jedan od najznačajnijih autora je James Blake. Fascinirao me taj spoj, kako oni nazivaju, post dubstepa s gospelom u kombinaciji sa sjetnim vokalni aranžmanima. Pogotovo na njegovim prvim uracima. Iako je “Overgrown” bio baš moj album, po mojoj mjeri. Učimo od svih izvođača, ali on mi je najutjecajniji uz Justina Vernona i tu ekipu. Neki dan sam dobio upit za sedam presudnih albuma i onda je zanimljivo gledati od kuda sam sve imao utjecaj i što me inspiriralo. Našao sam poveznicu od System of a Downa do Erica Satiea, zatim funka i Tower of Powera, a jedno vrijeme sam bio zalijepljen za Royksopp i ostale  skandinavske elektroničke izlete. Zadnje mi je najintenzivnije u glavi ostao Bon Iver i “22, A Million”, revolucionaran album uz kompletnu emociju i jaku liriku te inovativne aranžmane i opet dosta harmonične i slušljive.”

Ischariotzcky je nastupio jednom i na Šakan festivalu, zar ne? Je li to bio prvi nastup?

“Nakon Demofesta je to bio prvi nastup. Tamo smo bili petorka i onda na Šakan festivalu u punoj postavi.”

Spominjem iz razloga što si ti u organizaciji Šakana koji se upisao na kartu ljetnih festivala i uspješno već godinama dovodi sjajna imena u Brele?

“Ove godine će biti isto tako i to po četvrti put. Odlučili smo da ćemo malo smanjiti line up jer je naša lokacija točno ispred hotela pa moramo u neku razumnu uru završiti. Odlučili smo imati tri izvođača po večeri pa nastupaju ovoga puta Mary May, Vojko V, Goran Bare & Majke, Them Moose Rush, sir croissant i sada Jay Farrar.”

Raznovrsno, a opet da privuče i publiku raznih vrsta.

“Da, tri izvođača po večeri, sasvim dovoljno.”

Dosta odozdola stiže izvođača, spomenuo si Vojka, tu je i Mary May, zatim Rezerve. Što se događa kod vas, je li zrak, jesu li u pitanju Vlada ili Srbi?

(smijeh) Sabotaža (smijeh). Kao da smo malo više motivirani. Počeli smo raditi, možda uz te festivale. Koliko se već godinama u Tučepima održava festival, Makarska ima jazz fest, tu je Metno festival. Za to Duje radi posebne vizuale – “netko ti ga Metno” (smijeh). Ima i DokuMA Film Festival, tako da se možda uz te festivale s dolaskom izvođača mladi sve više interesiraju za glazbu. Užasno mi je drago što smo uvukli mlađariju u sve ovo. Kad smo snimali “Nothing At All” u Brelima pozvao sam mladu ekipu da pomogne te se skupilo njih tridesetak. I onda mi je drago kad kažu recimo “čitali smo o vama na Music Boxu” ili Muzika.hr ili Mixeru. Kad čujem to od nekoga tko ne prati scenu, jer nema gdje izaći u Makarskoj, imao sam osjećaj kao da smo nešto napravili, i sa Šakanom, i s Ischariotzckym. Sve je više mladih izvođača, sada imamo i prvi reperski duo, onda imamo jednog momka iz Baške Vode s kojim sam surađivao, Micka Mclanea koji radi synth pop 80-ih, Miami Vice i te spike. Ima neku fan bazu na Soundcloudu. Tako da nam je sve zanimljivije i stalno nam se nešto događa. Pokušat ću stoga sad u sklopu rezidencije u Gornjim Brelima skupiti glazbenike na jedno mjesto, da prođemo po mjestu, vidimo krajolik i kako bi mladima, koji sve više kuže portale i glazbu, omogućili da ispred svojih vrata imaju ono što im može izgraditi vlastiti ukus i estetike. A vidim da je to moguće jer ih zanima.”

Sad si spomenuo “Nothing At All”, dobro kako se hoda to po vodi da i mi saznamo? (smijeh)

(smijeh) moram ti pokazati tajni kamen.

Je li bilo što montaže tu?

“Ne, ne, nije bilo. Ništa nismo montirali. Postoji kamen točno na onom mjestu koji je na razini mora. Kad je oseka vidi se, ali kad je plima točno je na razini mora.”

Razvalite u Tvornici, zahvaljujem ti na razgovoru i vidimo se negdje, možda i izvan Hrvatske jer ova glazba zaslužuje to.

“Hvala ti. Dat ćemo sve od sebe”.

Foto: Karla Matulina