Posts From Željka Šimić

Kao uvod u ovo izvješće, pohvale organizatorima i klubu. Do sada, svaki put u organizaciji ekipe iz Hangtime Agencyja sve je bilo na razini, točno onako kako bi trebalo biti. Kries su došli na pozornicu u 22:30 i otvorili koncert

Po šesti puta su Editorsi pohodili Zagreb, po drugi puta sam ih vidjela (prvi put davne 2010. godine). Ono što mogu reći usporedivši ta dva koncerta je da publika itekako voli ovaj britanski bend predvođen Tomom Smithom, a i u

Neočekivano ugodna večer u izvrsnom društvu na prvi dan proljeća. Iako je zagrebačka večer bila sve samo ne u tome tonu, hladno s pahuljama snijega, posjet Lisinskom je bila najbolja odluka. Bili smo počašćeni odličnim koncertom jazz vokalistice Dianne Reeves,

“Dobra večer! I dobro došli svi!” – sa desetak minuta zakašnjenja od najavljene satnice ovim pozdravom smo krenuli u dvosatnu euforičnu proslavu tridesetog rođendana Hladnog piva. Početak velike koncertne proslave 30. rođendana Hladnog piva obilježila su prva četiri albuma benda,

Vrijeme i mjesto radnje: subota, 2. prosinca oko 22h, Tvornica kulture. Na moju veliku žalost, uspjeh vidjeti zadnjih par minuta nastupa Dankinje Myrkur, koliko god sam žurila doći na vrijeme, nisam uspjela. Svo troje izvođača se držalo satnice u minutu,

Paradise lost je u subotu, 14. listopada po peti put posjetio Zagreb, prvi put davne 2005. i svatko bi pomislio da imamo poseban odnos. Međutim… Zadnji, tj. prvi put u Zagrebu sam ih gledala prije dvije godine u Vintage Industrial

Priznajem, bila sam iznenađena ušavši u Tvornicu kulture. Nisam očekivala toliko ljudi, s obzirom da je na Facebook stranici najave koncerta kliknulo manje od 200 duša. S druge strane, grad je bio sablasno prazan u jesenji ponedjeljak navečer. Tvornica je

Slušam majke od svojih tinejdžerskih godina, točnije, od svoje četrnaeste. Obilježili su moj život kao malo koji bend. “Razum i bezumnje” i “Razdor” su i dan danas vrh vrhova rokenrola u Hrvata, od samostalnosti nam ove naše napaćene, silovane zemlje.

Edu Maajku sam prvi put čula u kasno proljeće 2002.. Na CD-u u automobilu na putu prema poslu u Dubrovniku svirala je “Mahir i Alma”. Prošli su me trnci. Sve od tada Edina glazba ima posebno mjesto u mom životu.

Čini mi se da aurora borealis pomuti Skandinavcima um pa dvije susjedne zemlje, u ovom slučaju Švedska i Norveška, nazovu dva benda sličnog žanra istim imenom. Slučajno? Ne bih baš rekla… Gledala sam norveški Shining, avangardni jazz metal bend. Također