Posts From Nina Rašidović

Ime koje se sve više ističe u glazbenim krugovima, a koje već nekoliko godina zaredom možemo naći prvi vrhu top lista najboljih domaćih albuma jest ono Tonija Starešinića. Suvereno vlada klavijaturama, moogom, svime onime što ima crno-bijele tipke, ali i

Aljošu Šerića ne treba posebno predstavljati jer teško je naći nekoga tko se barem jednom nije uhvatio kako pjevuši jednu od njegovih pjesma. Od Ramireza preko Pavela do solo voda i ponovno natrag do Pavela. Inspiracije mu ne nedostaje, a

Tena Rak je nekadašnja bubnjarica varaždinskog sastava Vlasta Popić, ujedno kantautorica umjetničkog imena ŠećeЯ koja svojom gazbom stvara pravu šećernu atmosferu. Tena je za rubriku Moj +1 izdvojila nekoliko albuma koji su je oblikovali, a jednom je i sama naglasila:

Mario Kovač, kazališni i filmski redatelj, glumac, skladatelj, scenograf, dramaturg, dramski pedagod…mogla bih nabrajati cijeli dan. Ovaj svestrani umjetnik široj publici je možda najviše prepoznatljiv kao gorljivi kvizaš koji je zarazio Hrvate “pametnim” oblikom zabave i DJ čiju božićnu i novogodišnju “Štalu”

On je u glazbi kao riba u vodi. Od Mayalesa, preko funka, soula, jazza pa sve do opere i kazališta; nema glazbenog pravca i tehnike kojim Kristijan Beluhan nije ovladao, savladao ih i zasjao kao jedan od ponajboljih predstavnika žanra.

Miki Solus je reper/šansonjer/jazzer koji je probudio hrvatsku glazbenu scenu svojom mladenačkom zaigranošću, iskrenošću i unio toliko željenu jednostavnost, zabavu i radost u glazbu. Talent je za pizdarije, Johnnyev ubojica i muzičar sumnjive kvalitete. Patentirao je rap na klaviru i

Jeste li se ikada zapitali što glazbenici, glumci i općenito umjetnici slušaju u slobodno vrijeme ili koji su to albumi ili pjesme koji su ih odredili i utjecali na njih? Moram priznati da ja jesam i zabavno je otkriti koja

“Nemoguće je odvratiti pogled s njih” – navodi jedna od kritičarka The Guardiana. Pretenciozno. Čitajući kritike drugih medija vezano uz nastup ove aktivističke art skupine, kako se nazivaju, čovjek očekuje zaista nešto novo i neviđeno. Nažalost, ovoga puta to se

Jojo Mayer je ponovno pokazao ono što glazba jest. Izbrisao je sve granice, ponudio nam ono što svi zaista i osjećamo i pretočio to u glazbeni izraz lako razumljiv i najvećem laiku. Pretencioznost je tu, savršenstvo izvedbe također, ali samo

Nastup Kriesa u Saxu ovoga petka bio je sve samo ne koncert Kriesa na koji smo kao vjerni slušatelji navikli. Da, postava je bila tu, instrumenti, set lista očekivana, ali ono zbog čega slušamo Kries je izostalo. Nisu bez veze