Vrlo dobra ekranizacija izvrsnoga djela legendarne autorice krimića stigla je u Cinestar kina i ovo je još jedan dokaz da ponovno “čitanje” starih predložaka i priča mogu privući novu kino publiku.
“Ubojstvo u Orient Expressu” čitao sam davno, ali mi se duboko urezalo u sjećanje i ta priča ostala je do današnjih dana jedan od potentnijih predložaka za nova, naravno, filmska ili tv čitanja od kojih se (iz prošlosti) treba sjetiti onog iz 1974., s Albertom Finneyem u ulozi Herculea Poirota, te naravno neizbježnog, također besprijekornoga, Davida Sucheta. I Kenneth Branagh, glumac i redatelj poznat po brojnim ulogama i filmovima po klasičnim predlošcima (od Shakespearea do Pepeljuge), u najnovijoj verziji jednog od najpoznatijih djela kriminalističke literarature, odlučio se za zvjezdanu postavu predvođenu – samim sobom. I nije pogriješio.
Derek Jacobi, Penelope Cruz, Michelle Pfeiffer, Johnny Depp, Judi Dench, Willem Defoe…, da spomenemo samo najpoznatije, utjelovili su likove od kojih je svatko potencijalni ubojica. Ulogu Belgijanca koji, uz pomoć svojih natprosječno zaposlenih sivih stanica, fantastično rješava najzamršenije misterije i nevjerojatne zaplete, dodijelio je redatelj, dakle, samome sebi. Nije lako uhvatiti se ukoštac s popudbinom koju lik i djelo Poirota vuče za sobom. Da ne govorimo o tome da naglasak lako može kliznuti u karikaturalno, a to svakako ne bi bilo dobro. Ulogu je Branagh odigrao odlično, a i ostali spomenuti (i oni koje ćete pogledati, iako priču, vjerujem, znate) na istoj su, visokoj razini.
U vlaku koji je nekad prometovao od Turske prema zapadu, prolazeći i kroz naše krajeve, dogodilo se ubojstvo, a slavni detektiv prvi se put našao u teškoj situaciji, ne samo zbog složenosti zadatka, već i zbog moralne dileme koja ga muči, a koju (redatelj) Branagh i scenarist Michael Green (sudjelovao u dva recentna naslova, novom “Blade Runneru” i novom nastavku “Aliena”) rješavaju na zanimljiv (drukčiji) način. No, neću vam otkriti koji. Mogu samo reći da mi se ovaj kraj više sviđa od prethodnih i daje filmu još jednu (prirodniju i ljudskiju) dimenziju.
https://www.youtube.com/watch?v=Jr3PD5L_RPA
Agatha Christie, jedna je od najpoznatijih autorica krimi literature, a uz to što je stvorila niz amblematskih likova, od Miss Marple do Poirota, pomicala je granice žanra u svakm mogućem smjeru. “Ubojstvo u Orient Expressu”, u tom je smislu, jedan od njenih najvažnijih romana i svakako ga treba još jednom pročitati, no važne su, dakako, i ekranizacije koje su, također, donosile nešto novo i, nadam se bolje. Što se tiče dijaloškog i dramaturškog ne vjerujem da će publika ili kritičari imati nekih (većih) primjedbi. Dapače. No, danak modernoj tehnologiji plaćen je kad su u pitanju geografske zadatosti – npr. planine u ravnoj (nam) Slavoniji (podsjećam, umorstvo se dogodilo blizu Broda) ili, pak, crnac, državni namještenik, u toj istoj (opjevanoj) Slavoniji. Domaća zadaća ipak nije napravljena za peticu. Planine su, valjda, ubačene zbog dramatike?
No, vratimo se onom najvažnijem. Poirot u nekoliko navrata apostrofira ne samo analizu i sintezu činjeničnog, nego i to da kod njega dileme, zapravo, i nema. Istina i laž dvije su dijametralno suprotne stvari i “zna se” koja je koja. Međutim, na kraju “balade” (filma ili nekih drugih životnih situacija) ne mora to uvijek biti tako. Poslužit ću se pitanjem koje mi je postavio prijatelj (filmofil i vrstan poznavatelj filmske umjetnosti) – koliko je na kraju “ubijenih”? Je li to samo Edward Rachet ili ih ima daleko više? Evo još nekoliko (pitanja). Što čini čovjeka ubojicom? Je li on mrtav (ili dio njega umire) kad posegne za osvetom i ugasi jedan život? Ima li on to pravo? Koliko čovjeka mijenjaju neke životne situacije, npr. smrt djeteta i koliko na kraju krajeva takve drastične stvari mogu utjecati na nekoga, koliko god on bio genijalan ili (nad)čovječan da mijenja svoje principe i stavove? Ovakva pitanja postavlja film Kennetha Branagha prema predlošku genijalne spisateljice. Agatha – “…od suvoga zlata…”. Vrijedni će biti i odgovori, a njih će dati svatko za sebe. Gledajte(i čitajte) ovakve (odlične) krimiće!