Četrdeset albuma u četrdeset godina karijere vrlo je respektabilna brojka kojom se malo tko može pohvaliti na ovim našim prostorima.
Zoran Predin evo već četrdeset godina uspješno diskografski plovi našim estradnim morem i u tom vremenu je prošao štošta. Od početka karijere na valu “novoga vala” koji se krajem sedamdesetih raspršio našom regijom otisnuo s Lačnim Franzom u glazbeni izazov koji neprekinuto traje do danas. U tih četrdeset godina prošao je kroz mnoge glazbene stilove i kroz mnoga životna iskušenja, a nit vodilja koju je pratio tijekom vremena uvijek je bila dobra glazba, bilo vlastita kantautorska ili vrhunska tuđa glazba. Ovaj put uhvatio se nečega što je poprilično tvrd orah i što svakako nije za svakoga.
Arsen Dedić je netko tko je u svijetu kantautorstva “sve i sja“ i vrijednost njegove veličine i djela teško je izmjeriti, a pjesmaricu koju je ostavio iza sebe teško je usporediti s nekom drugom. Jednostavno sama riječ Arsen izaziva u svima duboko poštovanje i svima koji su upoznati s njegovim likom i djelom svako novo čitanje Arsenova rada dolazi pod posebno povećalo. Zna to naravno Zoran Predin, njegova veza s Arsenom seže skoro do samih početaka njegove karijere i nikada nije krio da mu je upravo Arsen najvažniji kantautorski glazbeni uzor. Još prije trideset godina objavili su zajedno album “Svjedoci / Priče“, a mnoštvo puta su zajedno i nastupali u živo diljem cijele regije. Ovaj puta Zoran je odlučio izabrati dvanaest pjesama iz velike Arsenove pjesmarice koju nam je ostavio i predstaviti ih na poseban način. Nije prvi put da u svom radu za pratnju ima gypsy swing band ali ovaj put je to vjerojatno ponajbolji takav sastav na ovome prostoru.
Damir Kukuruzović i njegov Django Group odličan su izbor za predstavljanje Arsenove glazbe na jedan novi i do sada neodsvirani način, pa iako nisam siguran da je Arsen bio neki veliki ljubitelj jazza ovo je jedno novo i drugačije čitanje njegove glazbene ostavštine.
Na albumu je dvanaest pjesama koje predstavljaju i nekakav presjek Arsenovog rada i njegove karijere i to od nekih ranijih radova, preko pjesama koje je radio za druge izvođače pa sve do naslova iz kasnijih perioda karijere. Zoran je vjerojatno tu mislio i na sebe pa je izabrao pjesme koje su i njemu možda ponajviše prirasle srcu, a većinom su to sve evergreeni koji su izdržali kritiku vremena i koji su ostali u sjećanju i u uhu ljubiteljima glazbe na ovim prostorima.
Bruno Urlić koji je uz Zorana Predina glazbeni producent albuma napravio je nove glazbene aranžmane ovih Arsenovih evergreena koji su nakon toga u gypsy swing izvedbi Damira Kukuruzovića i Django Groupa dobile potpuno novo glazbeno ruho, ali pri tome nisu izgubile potrebnu izvornost što je na kraju svima koji su radili na ovome albumu i bio primarni cilj.
Damira Kukuruzović i Django Group kao i obično odlično su odsvirali svoje, na nekoliko pjesama gost na klaviru je Arsenov Matija, a u Kući pored mora čujemo i recitiranje glumca Bogdana Diklića. Ako priđeš bliže (Zagrli me), koju naravno pamtimo u potpuno drugačijoj izvedbi Zdravka Čolića, ovdje postaje swingeraj u stilu Vaya Con Diosa, a Pamtim samo sretne dane koju nam je nekad pjevala Arsenova Gabi nema te gypsy stilizacije nego je izvedena u jednom laganom Jobimovskom stilu.
Klasici Moderato Cantabile, Kuća pored mora, Ni ti, ni ja, Imenom sam tvojim zvao, Pamtim samo sretne dane, Otkako te ne volim i ostali koji su na ovom albumu uvijek će biti klasici bez obzira na onoga tko će ih i u buduće pjevati i u kojim ćemo ih verzijama čuti.
Zoran Predin svakako nije veliki pjevač, pogotovo u smislu nekih velikih vokalnih akrobacija, ali nije to bio niti Arsen. S druge strane Arsenovo autorstvo, bilo glazbeno ili prozno veliko je kao Mount Everest, a Zoran Pedin to zna i prema tome se odnosi s dužnim poštovanjem.
Album “Zoran pjeva Arsena“ dobra je i uspjela posveta jednoga kantautora drugom velikom kantautoru čije nasljeđe moramo svakako čuvati i dalje, i kako se ono nekada govorilo – prenositi s generacije na generaciju. Malo je autora toga ranga (ako ih je uopće i bilo) na ovim prostorima pa tim više trebamo čuvati sjećanja na takve veličine, jer kakvo je vrijeme danas, izgleda, da nam ostaju samo sjećanja.
Zoran je u izvedbama dao sebe koliko je mogao, a na kraju ocjeni svakako doprinose ove krasne pjesme koje imaju svoju neprolaznu vrijednost i izuzetno mjerljivu kvalitetu kojima nikakav zub vremena nikada neće naštetiti.
Foto: Mateja Mirt