IZVJEŠĆE/FOTO: Ferragosto JAM – slavonski THE festival na kojemu prazan prostor među nama ne postoji
8. kolovoza 2021.
Boris Abramović (276 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Ferragosto JAM – slavonski THE festival na kojemu prazan prostor među nama ne postoji

Pandemija je učinila svoje, ali nakon stanke vratio nam se najbolji slavonski, a vjerojatno i najbolji kontinentalni (rock) festival.

Ferragosto JAM već dvanaest godina na Orahovačkom jezeru okuplja kremu domaće i regionalne rock, ali i ostale glazbene scene. Bez obzira i na pandemiju i na obavezne epidemiološke mjere kojih se svi organizatori u državi moraju pridržavati, ove godine festival je u nekoj vrsti limitiranog izdanja nastavio svoje postojanje i tradicija okupljanja na Orahovačkom jezeru je nastavljena.

U svih ovih godina do sad Ferragosto JAM je stekao reputaciju jednog odličnog festivala koji je rastao iz godine u godinu, kako organizacijski tako i što se tiče line upova, no sada kao da treba krenuti iz početka, a ovogodišnje izdanje je potvrdilo da je novi početak krenuo na najbolji način. Već samo ime ovogodišnjeg izdanja (Ferragosto JAM 12.5) sugerira da je ovo jedna prijelazna godina i da je glavna misao bila da se festival ipak održi, da se tradicija nastavi i da mladi ljudi koji vole (rock) glazbu ipak dobiju nazad svoj festival.

Foto: Manuel Perlić

Orahovačko jezero je jedno prelijepo mjesto u srcu Slavonije koje ima sreću da mu gravitiraju mjesta od Osijeka i Našica do Požege i Slavonskog Broda, i od Đakova i Županje do Virovitice i Daruvara. Ali nije samo jezero, šuma i prelijepa priroda ono što privlači ljude na ovo mjesto. Odlična organizacija festivala sada već više od deset godina početkom kolovoza dovodi ljude iz cijele Hrvatske, pa i šire, te nije čudo da se i na ovogodišnem, limitiranom izdanju moglo sresti ljude kojima je dom daleko od ove lijepe Slavonije. Ove godine organizatori su čak imali malo više sreće od organizatora nekih drugih festivala (na obali i otocima recimo), pa je “radno vrijeme“ festivala bilo duže nego drugdje, moglo se partijati do ranih jutarnjih sati, ali glavna stvar je ipak bila da se festival održi i da se jedna lijepa tradicija nastavi.

Naravno uz poštivanje svih epidemioloških mjera ove godine se na Ferragosto JAM festivalu okupilo po procjeni oko dvije-tri tisuće mladih ljudi koji su se većinom smjestili na festivalskom prostoru po šatorima, a privatnog smještaja po objektima oko jezera i oko Orahovice za vrijeme festivala nije se moglo naći u krugu od dvadesetak kilometara, sve je bilo popunjeno, pa u svakom slučaju festival odlično dođe i za ekonomiju ovoga kraja. Line up i ove, kao i svih proteklih godina festivala odličan. Postoje bendovi koji su već srasli s festivalom i bez kojih festival više ne bi bio isti, a svake godine dobijamo i po neko novo iznenađenje.

Foto: Manuel Perlić

Ove godine festival je bio podijeljen na tri večeri, pa smo tako prvu večer mogi čuti Ajs Nigrutina & Timba koje smo do sada već viđali na festivalu u nekim inkarnacijama, a nakon njih odlični su bili riječki Jonathan, Z++ i na kraju legendarni zagrebački Pips Chips & Videoclips. Kozmodisko je rasplesao posjetitelje do ranih jutarnjih sati, a onda nakon odmora kupanje na jezeru i priprema za novu večer.

Drugu večer, meni možda i najzanimljiviju otvorio je na početku vrlo simpatičeni Peki Pele koga sam prvi put gledao uživo i bilo je zabavno, a publika je to odlično prihvatila, da bi odmah potom na pozornicu došao Edo Maajka i u svom stilu digao sve u zrak. “Prošla godina je bila gadna…maajku joj jebem, ali vratili smo se… puno nam je ovo nedostajalo“. Ima pravo Edo. Svi skaču, festival je na nogama!

Svemirko nastavlja igranku sa svojim hitovima u nešto drugačijim ritmovima, a za kraj ove druge večeri ostavljen je vjerojatno trenutno ponajbolji live act u regiji. Repetitor nije prvi put na festivalu, a kako kažu sigurno ne i zadnji put. Ovaj put izdistorziraniji nego ikad, izuzetno raspoloženi, a publika u deliriju. Šutka i na nešto laganije stvari, a na najžešće – kaos. Prije par godina na Repetitoru na Ferragostu u šutki mi je puklo rebro. Ovaj put bio sam blizu da ponovim isto, ali ništa. Siguran sam da će sljedećih godina biti još pokušaja. Fantastično zatvaranje drugog dana, a nakon svirke, Dance Hard.

Treći dan isto tako u žestokim ritmovima, Zembo Latifa, pa punk veselice uz Gužvu u 16-ercu i Mašinka, stoner break uz She Loves Pablo i naravno tradicionalno zatvaranje uz Krankšvester koji su odavno već rezidenti ovoga festivala. Ludnica koju ovi rade rijetko se viđa.

Foto: Manuel Perlić

Bez obzira što je ove godine festival bio u limitiranom izdanju line up je kao i obično bio odličan, za svakog je bilo ponešto, a isto tako se na svakom koraku primijetilo da se organizaciji pristupilo vrlo ozbiljno. Na festivalu je bio ponajveći broj vrlo mladih ljudi što je fantastično za vidjeti, a većina njih će se vratiti i sljedeće godine. Što se tiče organizacije sve je funkcioniralo na najbolji način, hrane i pića nije nedostajalo nikome, a cijene su bile više nego korektne. Prijelazna je ovo godina za festival, nadamo se da se sljedeće godine vraćamo na staro, a iz ovoga se može i puno toga naučiti. Niti ove godine vrijeme kao i obično nije iznevjerilo. Kao i kod line upa tako je i kod vremena bilo, za svakog po nešto. Za one koji vole pljuskove i kišu, ali i za one koji vole sunce i kupanje. Srećom, kiša je festival posjetila samo prvi dan i nakon toga se odjavila, pa su posjetitelji stvarno mogli uživati.

Tako je to u Orahovici svake godine.

Odlična atmosfera na festivalu bila je kao i uvijek na svakom koraku, a da je opišem parafrazirao bih naslov zadnjeg Repetitorovog albuma, “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“, i upravo praznog prostora na festivalu među nama više nije bilo. Dosta nam je bilo razmaka, dosta nam je bilo izolacija, hoćemo živjeti kao prije, hoćemo živjeti normalno. Nadam se da će sljedeće 13. izdanje festivala biti i bez mjera, i bez razmaka, i bez izolacija, i bez bilo kakvih stožera.

Foto: Manuel Perlić

I tako je u nedjelju završilo ovo 12.5 izdanje Ferragosto JAM festivala. Odlično je bilo i nadam se da će se u sljedećim izdanjima u tom stilu i nastaviti. Na kraju ne mogu da ne spomenem, jer to ipak nije baš svugdje slučaj, ali organizatori ovoga festivala su bili i više nego ljubazni i na svakom koraku su nam izlazili ususret što god da smo trebali. Hvala im na tome, nije to baš svugdje praksa, ali nadam se da će se nastaviti. Vidimo se sljedeće godine na Ferragosto JAM-u 13.

Foto: Manuel Perlić