RECENZIJA: Michael Sarnoski: “Svinja” – tuga i uspomena na nju
15. studenoga 2021.
Željko Mirković Miki (149 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Michael Sarnoski: “Svinja” – tuga i uspomena na nju

Povratak u glumačku formu Nicholasa Cagea, čovjeka koji nas zadnjih godina nije baš oduševio izborom uloga odnosno filmova u kojima je igrao. Cinestar kina diljem Hrvatske prikazuju njegov novi film “Pig” / “Svinja” u režiji Michaela Sarnoskog.

„Ne aficira li nas uspomena na neku tugu manje nego prisutna tuga? Pitanje je krivo postavljeno jer je uspomena na neku tugu upravo prisutna tuga.“ Razmišljao sam o ovim rečenicama iz knjige koju upravo čitam. Olivier Pourriol (“Filmozofija”). U knjizi koja na osnovi filmskih primjera otkriva viđenje svijeta mudroslova kao što nas npr. Spinoza tjera na razmišljanje prije svega na ono vječno pitanje: kako dalje? Kako nastaviti živjeti? Ili, u najmanju ruku kako živjeti i u čemu naći smisao?

Lovac na tartufe ili tartufar, kako god hoćete, Rob živi u divljini Oregona i s jedinim bićem s kojim dijeli zemaljske dane, svinjom koja mu pomaže naći vrijednu gljivu „ubija“ vrijeme. Kad ga napadnu i otmu mu njegovu „suradnicu“ kreće u veliki gard pronaći je ali i otkriti nam istinu u sebi i svom životu prije života koji trenutno vodi. Kroz tu, nazovi istragu, Rob nam otkriva mnoge stvari u svijetu koji nas okružuje, o ljudima nazbilj i onima koji se prave da su se (navodno) našli i snašli u poslovno-financijskom (i još kojekakvom) okruženju, nudeći, prije svega sebi samima, objašnjenje zašto i kako se živi i pokušavaju povjerovati u priču o sebi. Rob je tužan ali iskren prema sebi i drugima, no kako god bio iznad i izvan lažnih slika koje ga okružuju ne uspijeva pobjeći od tuge koju nosi u sebi i koja ga je pogurnula u ovaj ostatak bivanja na tvrdoj i teškoj oregonskoj zemlji. Na tom metaforičkom i realnom putovanju u središte sebe putuje i pogađa u središte i drugih, tuđih tuga. Prati ga Alex Wolff kao Amir, poslovni partner, mladac koji se u okrutnom poslovnom svijetu nastoji dokazati i odvojiti od dominantnog oca koji naoko vlada situacijom tartufarskom i restoranskom, biznismenskom, čvrstom rukom. No, kako se to u više navrata pokazalo, čvrsta ruka ne znači da čovjek nema i mekog tkiva. Ne znači da ga (tu Ahilovu petu) netko ne može pronaći.

Nakon nekoliko godina glumačkih flopova ili u najmanju ruku problematičnih izbora filmova u kojima je nastupio, Nicholas Cage prihvatio se komornijeg djela i po mom skromnom mišljenju – pogodio. I pokazao da u njemu ima one glumačke izvrsnosti koje su ga krasile u godinama za koje smo mislili da su iza nas. Podsjećam – “Matchstick Men”, “Adaptation”, “Captain Corelli’s Mandolin”, “Bringing Out the Dead”… Da navedem samo one koji su mi ostali u sjećanju i u kojima je Cage ostvario upečatljive uloge. Konačno, čovjek je ovjenčan i Oscarom za “Leaving Las Vegas”. Što se tiče “Svinje”, posebno valja istaknuti još jednu glumačku veličinu, Adama Arkina kojega smo zavoljeli u TV serijama, od “West Wing” do “Sons of Anarchy”. Režiju potpisuje Michael Sarnoski, a vrijedi istaknuti i fotografiju Patricka Scole. Osjećaj tuge pojačan je i odjavnom pjesmom koju glavni lik sluša na kraju filma. Bolna verzija Springsteenove “I’m On Fire” koja poprima neku drugu molsku potku.

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5