RECENZIJA: Ivo Robić: “Antologija” – neka Ivo Robić živi vječno
26. ožujka 2023.
Zvonko Slišurić (89 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Ivo Robić: “Antologija” – neka Ivo Robić živi vječno

Kako godine prolaze Ivo Robić postaje sve veća misterija, a priče koje se vežu za njega gotovo da prelaze mitske okvire.

Je li prvi otpjevao “Strangers in The Night”, je li otkrio Beatlese za njihova boravka u Hamburgu te ih (zasluženo) doveo u Polydorov studio da prate tada već slavnog Tonyja Sheridana, nije važno. Ono što činjenice govore nadmašuje ove legendarne priče koje znaju samo domaći poznavatelji njegove karijere. O tome se titi malo ne piše u analima svjetskog tiska.

Stotinu godina od njegova rođenja popraćeno je (s još) jednim box setom, no ipak drugačijem nego predhodnim izdanjima. Njegovu ostavštinu itekako treba sačuvati. Bio je i ostao jedini izvođač koji je bio na Billboardovoj top listi s njemačkom verzijom pjesme “Morgen” iz pera legendarnog Berta Kaempferta, čovjeka koji je otkrio Robića za jednog davnog ljetovanja u Opatiji, grada koji je uzajamni sinonim za Ivu Robića. Nije zgore za spomenuti da je to ujedno i najuspješnija pjesma na njemačkom jeziku na američkom tržištu, a engleska verzija koju je otpjevao veliki Bing Crosby nije se ni pojavila na toj prestižnoj top listi.

No ova kompilacija, što je sjajno, ne bavi se samo njegovim velikim uspješnicama, podijeljena je u pet tematskih cjelina (Latino, Za usamljene, Lijepom našom, Internacionale, Za zaljubljene). Robićev opus je daleko veći od “samo” 100 pjesama koja se nalaze u ovom izdanju, a autori Robert Mareković (koji je imao sreću s Robićem snimiti jednu od zadnjih njegovih izvedbi) i Domagoj Bešlić vrlo dobro se snalaze u njegovom ne tako malom opusu.

Da se upoznaju mlađe generacije, Ivo Robić je do druge polovice 1950-ih snimio više “zabavnih” melodija nego svi ostali izvođači zajedno. Zvali su ga i Mister Jukebox, jer doslovno nije bilo svjetskog hita koji on nije mogao otpjevati. Za mnoge svjetske uspješnice vjerojatno ne bi nikada ni znali da nije bilo našeg Ive Robića, glazbenog “prozora u svijet”. Već svojim prvim albumom iz 1956. (prvi album “lakih nota” na Balkanu dok su izdavači, čitaj Jugoton, uglavnom objavljivali klasičnu glazbu i folklor) dao je prostora domaćim, sve zrelijim autorima. Što se tiče tih 1950-ih, nikako ne smijemo zapostaviti revijski orkestar (danas Big Band HRT-a) koji je već tada postavio visoke standarde izvedbe. Snimateljske “vratolomije” tadašnjih tehničara na skromnoj opremi, a koji nikada nisu spominjani na omotima ploča, su fantastične. Danas potpuno nepoznati članovi revijskog orkestra ostavili su u nasljedstvo vrhunski rad koji itekako uspješno slijede njihovi nasljednici koji se nisu niti rodili kada su sad već drevni glazbenici postavljali vrhunske standarde.

Ivo Robić će 1960-ih i desetljeće poslije pasti u sjenu novih generacija. Glazba se promijenila, pojavilo se mnoštvo sjajnih interpretatora, novodolazeći kopozitori i tekstopisci podižu “ljestvicu”, ali zvijezda Ive Robića neće ugasnuti. Uspoređujući ga s Frankom Sinatrom (nije niti slučajno, niti namjerno), Ivo Robić je svojom savršenom dikcijom i sigurnom baršunastom bojom glasa “začarao” mnoge generacije, a neke pjesme stare preko sedam desetljeća i danas ostaju rado slušane.

Zato, da se ne zaboravi, Ivo Robić je svojim bogatim opusom, veličanstvenim izvedbama, zaslužio spomen, ne samo za neke jubileje kao što je ovaj, već i mnogo više. Za nove generacije spremne da istraživaju našu glazbenu povijest upravo trebaju ovakve kompilacije. Pa neka Ivo Robić živi vječno.

P.S. Informacije koje imamo u popratnoj knjižici su šture. Jedina jača zamjerka je nedostatak informacija za pojedinu pjesmu kada su objavljene i na kojim se nosačima zvuka nalaze. No to ne kvari opći dojam ove hvale vrijedne kompilacije.

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5