Anja Papa i Luka Vidović zanimljivi su bili još od kad su kao “klinci” u Side Projectu krenuli s revivalom elektropopa i to onim koji se kreće malo mračnijim stazama.
Nakon nekoliko uradaka okrenuli su se u nekom malo drugačijem pravcu, nastao je projekt pocket palma, a u međuvremenu ovo dvoje mladih ljudi postali su jedni od najmarljivijih, najtraženijih i budimo realni najboljih predstavnika svoga glazbenog smjera. Uz sve to napravili su i gomilu fantastičnih remikseva za skoro sve znane, a i neke (meni) neznane izvođače.
Put pocket palme od prvijenca koji je pokupio vrlo lijepe kritike i postigao još veći uspjeh kod publike, preko “Atoma” koji je nastavio uspješan niz, dovodi nas do trećeg albuma koji se jednostavno zove “III”.
Da nije bilo pandemije vjerojatno bi diskografija ovoga benda bila možda i bogatija, ali ako već nisu mogli raditi samo za sebe radili su i za druge pa je uvijek lijepo poslušati recimo “Drop of Comfort Session“ na kojemu se vidi njihova velika producentska umješnost.
Na trećem albumu pocket palma penje se opet za jednu stepenicu više pogotovo u tom produkcijskom i tehničkom dijelu. Produkcija je savršena, na stvarno svjetskom nivou, a glazba je ipak malo mračnija nego na prethodnim izdanjima na kojima je lagani elektropop bio temelj. Kako i sami kažu referirajući se na novi album – “zvukom smo dosta odskočili od svega što smo za pocket palmu radili prije, ali zapravo se vraćamo našim korijenima. Zvuk je puno mračniji i puno više pop, ovaj album je ono što bi bio sljedeći album Side Projecta, da nismo odlučili pokrenuti pocket palmu“.
Album je najavio singl “Ne mogu biti kao oni” za koji kažu da im je najodvažnija i najosobnija pjesma do sada i vjerojatno će postati, ako već i nije do sad, jedan od hitova s albuma, a svakako će to biti i s “Četiri zida”, stvari koja otvara ovaj album ili “Trač”.
“Sve je tvoje”, “Kolor”, “Ne znam”, mračna “Govori mi”, “Ruke” (s lijepim gitarskim udjelom) većinom su ode ljubavi i potencijalni koncertni zgodici, a album zatvara divna klavirska elegija “Koža”.
U nešto manje od četrdesetak minuta albuma pocket palma nam donosi doslovno ono najbolje od domaćeg elektro synth popa koji svakim novim izdanjem diže na novu razinu, a s obzirom na njihovu mladost i na njihovu neiscrpnu energiju i marljivost svakako možemo još puno dobroga očekivati od njih u budućnosti.
Ana Papa, Luka Vidović i Bruno Žabek, koji je zadužen za gitarske dionice i koji je sada ravnopravno u pocket palmi, donijeli su nam na trojci (III) jedan novi, ovaj puta malo mračniji, ali meni osobno i zanimljiviji iskorak u onome što rade, ali ne sumnjamo da će skoro pa i vojska obožavatelja pocket palme biti više nego zadovoljna.
Čekamo samo datume i mjesta gdje će biti i živo predstavljanje ovoga albuma jer live nastupi pocket palme su posebni događaji pa svakako čekirajte, a nadamo se da je s autom sve u redu i da neće biti problema na cesti.