Još jedan “drugi album” mi je došao pod ruku u zadnje vrijeme pa ću ponoviti onu priču koju mislim o “drugim albumima”. Ako se cijeli život, ili hajde, bolje rečeno od početka karijere, spremaš za prvi album onda u njemu daš sve ono što si vremenom skupljao, ali drugi album je taj svojevrsan test benda ili autora, na drugom albumu pokazuješ ono “ili jesi ili nisi”.
Puno je bendova kroz povijest, što domaćih što stranih palo na tom drugom albumu, ali puno ih se i iskazalo i s drugim albumom je napravilo taj odlučujući iskorak.
Tidal Pull je svojim prvijencem objavljenim prije dvije godine, neobična imena “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini” pokupio priznanja i publike i kritike, a na konto tog albuma stiglo je priznanje i od “struke” na Rock&Off-u, svirali su album na nekoliko “in” mjesta, ponajprije mislim na main stage našeg najvećeg rock festivala INmusica. I svugdje gdje su svirali dobro su prošli. A sada je došlo vrijeme za nastavak u obliku albuma koji je pred nama, “Kad imamo mirne glave”.
Ako ćemo parafrazirati naslove njihovih albuma upravo možemo ukratko sažeti rad Tidal Pulla. Prvi album, kako to i doliči napravljen je “pri punoj brzini”, a ovaj koji ga slijedi, u skladu s tim da su ovi mladi momci ipak stariji i iskusniji dvije godine, napravljen je “mirne glave”. Njihov indie rock izričaj evoluirao je ove dvije godine, ali ne mnogo, i dalje je to onaj njihov isti prepoznatljivi zvuk prvijenca, ali doslovno napravljen mirnije glave što uopće ne znači da su izgubili svoju iskru i svoju žestinu, štoviše.
Album su najavili singlovi “Glas 42”, “Uvijek dvanaest” i “Flora i fabula”, a za pretpostaviti je da će i još pokoja stvar dobiti svoj spot. “Kad imamo mirne glave” traje četrdesetak minuta, a donosi donosi svu raskoš talenta i interpretacije Tidal Pulla.
Od zanimljivog uvodnog instrumentala “Krenimo, da se možemo vratiti” koji je urađen baš “s mjerom”, preko već spomenutog singla “Flora i fabula” i mladalačke stvari s dva akorda “Ako ikad umrem” dolazimo do središnjeg i glavnog dijela albuma “Kad imamo mirne glave” koji obuhvaća tri odlične i nešto duže pjesme, “Bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna”, “Glas 42” i moju omiljenu (trenutačno) “Čuješ”. Još jedan instrumental “Glas interlude” (u kojem im se pridružio Pospano) prethodi efektnom završetku albuma sa “Sad il’ bilo kad” i “Uvijek dvanaest”.
Teme albuma su većinom ljubavne, primjerene i njihovim godinama, a i u drugim iskoracima znaju biti i više nego zanimljivi.
Ne mogu da ne napišem da su mi odlični počeci, prvi taktovi svake stvari, dosta puta sam većinu stvari nakon samo nekoliko taktova vraćao na početak, nekako su mi baš legli.
Album je snimljen kod sada već prepoznate mlade Anje Tkalec (Rattus Rattus). Produkciju su odradili sam bend i Mark Mrakovčić, a za vizuale je zaslužna mlada zagrebačka umjetnica Petra Divković.
I na kraju što reći nego da su Tidal Pull vrlo dobro prošli “zamku” drugog albuma. Vjerujem da će i publika i kritika to znati prepoznati, a ako uspiju doći i do drugog nastupa na INmusic festivalu nadam se da će to biti u nekom boljem terminu nego prvi put kada me nakon što sam trčao da stignem na vrijeme skoro srce izdalo na onoj vrućini.