IZVJEŠĆE/FOTO: Grace Jones u Zagrebu – seksi funky baka demonstrirala svoju besmrtnost
Dolazak svjetske glazbene, modne i gay ikone Grace Jones u Hrvatsku prema očekivanjima je izazvao veliku pozornost publike i javnosti.
Šalata krcata, a među publikom i neka javna hrvatska lica koja inače ne vidite na drugim koncertima jer je doseg na društvenim mrežama puno manji tada. To je znak da je u gradu netko bitan. I to ne netko, nego za mnoge ikona – 76-godišnja Grace Jones koja je okružena genijalnim bendom publici priuštila dozu disko i funky ritma. Plesala je publika, a plesala je i Kraljica. U svojim poodmaklim godinama imala je veliki broj modnih kombinacija tijekom koncerta koji je trajao oko 1 sat i 20 minuta. Penjala se po platformama, bacala se na pod, sjela na leđa zaštitara koji je nosio kroz foto pit ispred publike, okretala oko sebe hulahop desetak minuta na bisu bez da joj je ispao i svo to vrijeme fantastično pjevala. U publici i njezina obožavateljica Josipa Lisac, što i ne čudi jer je Grace Jones mnogima uzor, ali je i iznad svih svojih generacijskih kolegica sa scene, globalno i lokalno, odnosno neusporediva s bilo kim ili čim.
Foto: Ivica Drusany
U trenutku kad je krenuo koncert s razglasa se čuo prodoran bas što me malo uplašilo s obzirom na stanje tribina na Šalati nakon potresa. Kada za nekoga možemo reći da je protresao zidove i protutnjao Šalatom, nisam niti sanjao da bi Grace Jones mogla biti na prvom mjestu kandidata. Zvuk je bio iznimno glasan, ali ugodan uhu, što znači da nakon koncerta ne osjećate nikakve šumove ili zujanja/strujanja u ušima. Koncert je otvorila onako kako i priliči kraljici diska, uz pjesmu “Nightclubbing”, jednu od njezinih popularnih obrada koje su također obilježile karijeru. Bend fantastičan, groovy, funky, pa čak na trenutke i blueserski s obzirom na zvuk gitare koji sam čuo. Na pozornici oko nje bila je plejada ljudi, od dva klavijaturista (?), preko gitarista, basista, pratećih vokala, bubnjara, perkusionista, svih onih zbog kojih je zvuk bio iznimno bogat. Lijepo je za čuti da će Grace Jones objaviti novi album pa nam je omogućila i mali preview te izvela novu pjesmu “The Key”. Ako će album biti kao ta pjesma onda nas očekuje sjajan materijal. Čuli smo još nekoliko obrada i to pjesama Pretendersa, The Policea i Roxy Musica, a bio je tu i neizostavan klasik “Amazing Grace”. Iako često svoje najveće adute izvodi na bisu, lijepo nas je iznenadila “I’ve Seen That Face Before (Libertango)” na sredini koncerta. Šalata je bila očarana, hipnotizirana i u svemu tome je maksimalno uživala. Mene ova pjesma vraća zaista u trenutke kad sam bio klinac i kad sam prvi put čuo Grace Jones u filmu “Frantic” Romana Polanskog kad se nadrkani Harrison Ford na plesnom podiju na trenutak smekšao u stiskavcu s kolegicom Emmanuelle Seigner. Fantastična scena, odličan film i još bolji odabir glazbe, da ne govorim o soundtracku iza kojeg stoji veliki Ennio Morricone. Kao klincu koji tek pokušava pronaći svoj glazbeni smjer ovaj film je bio prava magija. Ne čudi da sam s vremenom postao ovisnik o (filmskoj) glazbi i koncertima, ali i filmovima. Grace je na izvedbi ove pjesme prerano ušla u svoju vokalnu dionicu, ali čak je i to kod nje bilo simpatično i apsolutno nitko joj nije zamjerio. Bila je i žestoka i nježna, bila je bome i zavodljiva. Upili smo tu njezinu fenomenalnu energiju i zajedno zajahali u suton. Pred kraj regularnog dijela koncerta još jedno njezino remek-djelo, “Pull up to the Bumper”, a onda zahvala publici na dolasku uz predstavljanje benda i iščekivanje bisa. Moglo je tu biti nekoliko pjesama, ali izabrala je samo jednu, neizostavnu “Slave to the Rhythm” na koju je vrtila oko sebe hulahop sigurno desetak minuta, hodala po pozornici s njim, predstavljala još jednom bend čiji su članovi imali i svoje solo dionice, sve mirno promatrala svojim prodornim pogledom i još jednom potvrdila da je kraljica plesnog podija, ali i cijelog svemira koji nas okružuje.
Publika joj nije dala da napusti Šalatu, očekivalo se da će se još jednom vratiti i to je stvarno učinila pod svjetlima reflektora, što je izazvalo opće oduševljenje. Nas dvadesetak čekalo je Grace sa strane ne bi li bili bliže njoj i uspjeli smo je još jednom vidjeti samo dva metra udaljenu od nas. Bila je jako draga i još jednom gestikulacijama i osmijehom zahvalila na dolasku, da bi potom napustila koncertni prostor kako bi osvojila neku drugu publiku u nekom drugom gradu.
Foto: Ivica Drusany
Vrijeme je da se posvetim i onome što mi svaki put izaziva zgražanje na koncertima na Šalati i što nikada ne spomenem, a sada moram jer mi već ide na živce. A to je publika koja se nalazi u tzv. hokejskim boksovima i koja je očito sama sebi umislila da je u nekakvom sjedećem VIP sektoru pa je odlučila sjediti na rubu ograde samog boksa. Dakle, boks je već sam po sebi povišen nekih tridesetak centimetara, a kad specijalci odluče sjesti onda mi koji smo sa strane imamo osjećaj da je košarkaška ekipa ispred nas. Doslovno nismo mogli ništa vidjeti, a da ne govorim o tipičnoj balkanskoj publici koja glasno priča tijekom cijelog koncerta, pogotovo oni koji su okrenuti leđima prema pozornici. Ispred nas je jedna od najvećih ikona ikada, ali ne, zabavnije je srkati pivo, jedno za drugim i pričati. Uglavnom, organizator bi trebao zaštitarskoj službi ubuduće narediti da maknu ove što sjede po ogradama hokejskih boksova, jer Šalata nije samo taj ograđeni dio, nego i prostor okolo, a tamo je bilo barem s lijeve strane stotinjak na više ljudi. Koncert je bio savršen i to mi nitko nije mogao upropastiti, ali da mi je diglo živac, svakako jest. Nadam se da će zaštitarska služba ovakve stvari rješavati u budućnosti, pri tome ne mislim na priču, nego sjedenje na ogradi.
Foto: Ivica Drusany
