Ferragosto Jam 11 došao je do svojeg trećeg dana gdje se okupio najveći broj posjetitelja, a pri tome ne mislim samo na one koji su bili okupljeni oko Piknik Stagea, nego i one koji su bili smješteni oko jezera. Nevjerojatna masa ljudi koja još jednom potvrđuje popularnost ovog najboljeg ljetnog kopnenog festivala.
Nakon dvodnevnog zagrijavanja, ako to mogu tako nazvati, u petak su se otvorile sve festivalske pozornice, a svoj put sam tradicionalno započeo na Izštekanom stageu. Šteta što nisam stigao na nastup Maje Posavec jer sam uvjeren da je bio baš onakav kao i njezin debitantski album, božanstven i stopljen s prekrasnom prirodom Orahovačkog jezera i izletišta. Kako sam se uspinjao do prostora ispred pozornice, tako je svoje prste na klavijaturama već zagrijavao J. R. August, mladi i iznimno talentirani glazbenik koji je okupio veliki broj publike, čak mogu reći i najviše od kad sam na Ferragostu, a to je zadnje četiri godine. Svojom iskrenom melankolijom i interpretacijom odveo je slušatelje na sanjivo putovanje, u zemlju meda i mlijeka. Program je nastavljen grupom Mangroove koja je također po prvi put bila na Ferragostu i to u četveročlanom sastavu, Željka Veverec (vokal) i Toni Starešinić (klavijature) kao kreativni kostur benda, te bubnjar Silvio Bočić i flautist Leo Beslać. Prvi put ih gledam live, ali i prije ovog nastupa sam ih obožavao slušati, zbog njihovog sanjivog jazz/funky popa, pozitivne melankolije i vibre koju savršeno prenose na slušatelja. Još dvije razine više je bio njihov live nastup, prelijepo, kao da priroda oko pozornice odašilje svoje zvukove ljubavi, tuge i sreće. A te glazbene improvizacije svakog pojedinog glazbenika i vokalne bravure Željke, to je bilo jedno zaista posebno iskustvo koje je zaslužilo veliki pljesak.
A drugi put uživo sam poslušao Bojanu Vunturišević koja je uz pratnju basiste i svojeg iPad-a došla na Izštekani stage. U Hrvatskoj već ima veliku bazu obožavatelja, iako mi se ovaj “akustični” nastup i nije nešto previše svidio, ako ga usporedim s nastupom na Zagreb Beer Festu gdje je dokazala svoj odlični status u Hrvatskoj. Ali opet je bilo lijepo iskustvo.
Kako je program Izštekanog stagea prilazio kraju, tako se publika selila prema Piknik Stageu gdje je program počeo točno prema satnici. Ne znam je li me to iznenadilo ili ne, s obzirom da uobičajenu satnicu proteklih dana ili sam se previše opustio i zapričao, ali sam zbog regularnom početka propustio nastup Paul The Walrusa. Nisam zbog toga sretan, ali vjerujem da će biti još prigode. No, zato sam stigao na Đakovčanina Svemirka i njegov bend koji prezentiraju određeni dream/pop s nekakvom primjesom tropskog zvuka, barem sam takav dojam imao oko tih njihovih gitara i sanjivih vokala. Nekako su me odveli prema, više bih rekao, toj ljetnoj idili, iako su oni to nazvali emo-macho pop žanrom. I zanimjivo, imaju jako dobru bazu fanova pa se već ispred Piknik Stagea okupio respektabilan broj publike, što je neočekivano kada je u pitanju program Ferragosta pod dnevnim svjetlom.
No, prava ludnica je tek slijedila kad su na pozornicu stigli dobro znani gosti Ferragosta, She Loves Pablo. Takav perfektan groove rock nastup obilat žestokim riffovima zbog kojih su se šutke same od sebe stvarale, imao je ove godine jedino Killed a Fox, s tim da je potonji bolje vokalno odradio nastup. Ali She Loves Pablo su bili tako prokleto dobri da definitivno ulaze u highlight cijelog festivala, odnosno u koncerte koje treba izdvojiti kao najbolje. Osim standardnog repertoara izveli su i jednu novu pjesmu koju je publika, naravno, objeručke prihvatila.
Veselio me i nastup Bolesne braće, koji su se vratili u Orahovicu nakon prošlogodišnjih problema s trafo stanicom i otkazanog koncerta. Dooks i Bizzo su došli s DJ-om, ali i cijelim bendom zbog čega su zvučali puno bolje nego studijski, punije i žešće. Ali na tome je ostalo, glazbeno su mi je jako svidjeli, a mislim da i publika nije bila pretjerano zadovoljna njihovom reperskom izvedbom. Previše priče između pjesama, ponavljanja beatova i sličnih nepotrebnih stvari. Solidan nastup, ništa više od toga.
Kad sam prvi put čuo da Darko Rundek dolazi na Ferragosto Jam nisam mislio da će se uklopiti u koncepciju Ferragosta. Međutim, Rundek je sa svojom Ekipom maestralnih glazbenika pokazao suprotno. Da festivalom mogu vladati i nefestivalski bendovi i izvođači. Proslavio je veliku obljetnicu albuma “Apokalipso”, ali i prošao kroz bogatu karijeru, od rada u grupi Haustor, preko suradnje s Cargo orkestrom do današnjeg djelovanja. Publika je doslovno utonula u bogati glazbeni san, zaplesala, raspjevala se, naklonila se jednom od najvećih kantautora ovih prostora i najbolje čestitala ovu obljetnicu albuma i njegovog višegodišnjeg djelovanja. A Rundek kao Rundek, opušten, jednostavan, inteligentan, dostojanstven i u svojoj 62. godini jedan od najvećih. Prije svega ljudski, a onda i glazbeno. Divota!
S obzirom da sam svaki dan putovao automobilom na Ferragosto sa zapadnog ruba Slavonije, onda sam neke nastupe morao žrtvovati pa ću samo spomenuti da je iza Rundeka na Piknik stageu nastupio TBF, a zanimljiv program bio je i na Silent stageu te #DobroJutro stageu gdje sam uspio škicnuti nastup jednog od najboljih bendova današnjice u Hrvatskoj – Chuija. Kakav nastup, kakav zvuk, uz Rundekove najbolji koncert trećeg dana Ferragosta koji još jednom potvrđuje činjenicu – nefestivalski bendovi su pobjednici ovog dana festivala. Publici su izveli i neke nove pjesme, one koje još nemaju ni nazive, a jednu bi mogli nazvati Rahela. Oni koji su bili tamo, znaju o čemu pričam. Bravo Chui, bend čija su izdanja, od kad postoje, završila među samim vrhom najboljih izdanja godine u kojoj su objavljena. Nije ni čudo kad vidimo tko se sve nalazi u bendu, Toni Starešinić, Konrad Lovrenčić, Ivan Levačić, Vojkan Jocić i Robert Martinović. Hrvatska glazbena krema!
Nažalost, tri dana putovanja na i s festivala platila su svoj danak pa ću preskočiti zatvaranje Ferragosta, ali ostatak ekipe Music Boxa nastavlja svoje orahovačko hodoćašće s kojeg će pravovremeno izvijestiti. Long live Ferragosto!
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”29654″]