Sjajan životni i glazbeni par, Ana i Konrad Lovrenčić, koji djeluju pod nazivom Mixed up Mary, prvi put su se javnosti predstavili 2015. godine, da bi nedavno objavili debitantsko studijsko izdanje “Umolomni”.
Ana i Koni su odlični glazbenici, ovaj čak i sudjeluje u nekoliko glazbenih projekata, od kojih izdvajamo Elemental, Kries i Chui (treba li dalje uopće nabrajati?!), a zajedno funckioniraju kao med i mlijeko. S medenom Anom razgovarali smo o albumu, stvaranju glazbe, životu roditelja i životu umjetnika te brojnim drugim temama vrijednima čitanja ovog članka.
Od 2015. godine do nedavno nastajao je materijal dijelom sniman za debi album “Umolomni”, dijelom za EP. Vjerujem da je uvijek teško probiti led, no vi ste ga uspješno probili i uputili se u diskografski svijet. Što vas je potaknulo na to da osim životnog para postanete i glazbeni par?
Ana: “Znatiželja. Iako je uobičajeno da se ljudi sličnih interesa uvijek motaju jedni oko drugih i gledaju kako započeti neku konverzaciju, mi smo dugo držali svoj posao svaki za sebe. Bili smo par koji ne može složiti jednu playlistu skupa ili otići zajedno na koncert, a da se jedno ne iznervira. Zapravo smo prvi put kao dobri roditelji probali djetetu snimiti uspavanku. I ispala je super trip hop uspavanka. I tu smo se prvi put sreli na zajedničkom terenu. A onda sam se ja ohrabrila i počela „bušiti“: a gle, imam i ovu. A imam i ovu… I zapravo sam tek onda skužila što sve Koni može i zna. I odlučila ga iskoristiti.”
Vjerujem da je bilo teško i raditi materijale s obzirom na Konradov angažman u raznim projektima? Kako je uopće nastajao album i tko vam se sve u nastajanju pridružio?
Ana: “Ma i nije bilo teško raditi. Taj se kreativni proces ionako odčepi kad smo sami doma, a to je radnim danom dok je dijete u školi. Na vikende ionako ne računamo. Koni i ja smo štreberi. Ne čekamo dugo inspiraciju i ne zazivamo muze. S godinama i iskustvom upoznaš svoj instrument i alate i znaš kako ni iz čega stvoriti nešto. Muzičari improviziraju. Kad je dobro, zabilježe. Kad nije, ideš dalje. Škole koje sam polazila, imale su uobičajene vježbe, osobito vezane za glumu, u kojima na svakom satu dobiješ 5 minuta da smisliš etidu, dakle priču s glavom i repom i nešto soka između. Izvrsna vježba za mozak što god kasnije radila – pisala, skladala, režirala spot. Kad dobiješ neki nalet inspiracije kao blagoslov, to intenzivira i ubrza proces. Kad ne, isprovociraš ga. Ak’ niš’ drugo, posvadiš se :D U bendu su još gitarist Erol Zejnilović, klavijaturist Davor Zanoški i bubnjar Silvio Bočić. Na albumu je svirao tadašnji bubnjar Daniel Kadijević. Ovaj su album obilježile lijepe suradnje. Na dvjema je pjesmama čelo odsvirao Stanislav Kovačić, na jednoj trubu Igor Pavlica, gitaru Jimmy Matešić, a syntheve je odsvirao Igor D. Savin, koji je sudjelovao i u aranžiranju nekoliko pjesama. Album je miksao i masterirao Srđan Sekulović Skansi i to se pokazalo kao izvrsna odluka.”
Zašto naziv “Umolomni”?
Ana: “Jer se meni pisanje pjesama čini kao hodanje po tankom rubu svijesti i podsvijesti, izdržljivosti, rovarenje po sebi i guranje prsta sve dublje u ranu, zato ponekad govorim o tom tankom rubu gdje nastaju pjesme, a slabe proguta mrak. Umolomni su oni koji dopuštaju boli da ih lomi, ali su i dalje spremni na istinu.”
Album ima vrlo zanimljivo likovno oblikovanje. Koja priča stoji iza njega?
Ana: “To je priča koja nas posebno veseli. Naime, cover je naslikala naša prijateljica, akademska slikarica Dragica Dada Modrić. Ona glazbu slika. Stavi slušalice i slika svoj doživljaj glazbe koju sluša. Tako je naš album naslikala tušem i kavom! Proučavajući, ma diveći se svim tim detaljima, dugo sam pronalazila „fragmente“ pjesama u kosi portreta na coveru: “gle, mjesec iz Obračuna s mjesecom, gle, ptice koje su „pred zoru pjevale u mraku“, gle ovo!” Tu je njezinu sliku grafički oblikovala grafička dizajnerica Irena Mihalinec, koja je napravila dizajn cijele knjižice. Divno mi je gledati ljude kako listaju knjižicu i uzdišu: „Pa to je dokraja razrađeno!“ (Mislim, to stvarno smijem naglas reći jer zasluge nisu moje, osim što si očito pametno biram prijatelje :D) Jako mi je drago da su se takve dvije umjetnice uključile u našu priču s tolikim entuzijazmom.”
Jednom prilikom ste izjavili kako je ovo album o rastancima. Na koje rastanke mislite
Ana: “Na sve rastanke koji su nas izgradili. Nekad pomislim i da se sastajemo radi rastanaka jer znaju biti tako lijepi. A nekad i neuspješni, srećom! Ne moraju to biti naši rastanci, iz naših stvarnih života, premda ponekad jesu. Ali rastanci su prilike kad se čovjek napokon ogoli, kada preda i oružje, kada se takav pokaže drugome i okrene takav ogoljen i sam sebi. To je vatromet emocija, a što je inspirativnije od toga! Na mogućim ljubavima radiš, o nemogućima pišeš pjesme.”
No, bez obzira na rastanke, album po meni nije ostavio nekakav negativan ili previše melankoličan efekt.
Ana: “Pa kažem vam da su rastanci lijepi i romantični. Osobito s odmakom. I osobito u pjesmama.”
S obzirom na obaveze, koliko se stignete posvetiti live nastupima, sada slijedi jedan u KSET-u, a moje pitanje je hoće li ih biti više?
Ana: “Onaj tko dobro vlada vremenom stigne sve. Je, istina je da je Google kalendar sličan križaljci i da idemo po sistemu “tko prvi, njegova djevojka”, ali sve je moguće. Nitko ne pita muzičare koji imaju stalan posao kako sve to stižu. Znate onu: tko želi, nađe način. Tko ne želi, nađe izgovor. I naravno da će nastupa biti više. Evo, prvi je već 19.12. na Adventu u Velikoj Gorici, dogovaramo još neke datume, a to ćete najbrže doznati pratite li našu Facebook stranicu i web stranicu www.mixedupmary.com”
Svakako poslušajte ovo dvoje jedinstvenih umjetnika, ovog četvrtka, 6. prosinca od 20 sati u KSET-u.