Ne postoji racionalno objašnjenje za album “Yeti Season” američkog multiinstrumentalista i producenta Leona Michelsa. Na internetskim stranicama njegov stil će (pokušati) svrstati u ladicu funka i soula, no preslušavajući taktove i note svakom sljedećom pjesmom prestajete biti sigurni u to. Ukoliko ste otvoreni umom, slijedi vam neobično fantastično putovanje u paralelni svijet i njegove neobične dimenzije.
Prije tri godine Leon Michels zaljubio se u kuću u Rhinebecku, malenom gradiću smještenom na istočnoj strani rijeke Hudson nešto manje od 2 sata sjeverno od New Yorka. Multiinstrumentalist i producent proveo je veći dio svog života u neumoljivoj buci njujorške glazbene scene pa je u početku neobična odluka da pobjegne van najbučnijeg grada na svijetu nije izgledala kao pametna odluka, ponajviše što iza sebe ostavlja veliki broj prijatelja i suradnika. Izolacija je isprva bila “kulturni šok” no usporeni život u dodiru s prirodom brzo sprema prošlost ispod tepiha.
Michels je proveo veći dio života u industrijskom dijelu grada; svirajući sax sa Sharon Jones & the Dap Kings dok je još bio tinejdžer postaje omiljeni Raekwonov studijski glazbenik radeći sa svima, od Beyoncé i Jay Z-ja do Black Keysa. Nakon nekog vremena, međutim, uživio se u ulogu oca svoje troje djece. Odluka da se udalji u osamu malog gradića sada se ne čini tako neobična.
Ova ploča sačinjava skup neobičnih glazbenih putovanja i produkcijskih izbjegavanja klasičnih zvučnih slika. Ova glazba nije za svakoga. Ne možete ju svrstati u nikakvu ladicu niti ju staviti u kalup. Ne možete ju zaključati u sobu jer će uvijek imati način da pobjegne. Ova je glazba poput kulinarskih čarolija. Čovjek je naučio zadovoljavati svoje prehrambene potrebe hranom koja mu je poznata. Recepti sastavljani od nepoznatih sastojaka ne baš tako čestih na kućnom meniju, oduševit će ljude istančanog okusa i ljude spremne na nove izazove, no veći dio konzumenata će se držati klasične kuhinje. Tako je i s glazbom. Kako je ona hrana za dušu mnogi će se držati poznatih stilova i možda (pre)često ponavljati ono što im je najdraže, a samim time zaliječili posljedice svakodnevnih borbi sa stvarnošću.
Glazba albuma “Yeti Season” liječi radoznale. U vrijeme današnjih produkcijsko-autorskih sterilizacija glazbe, svaka svježa “roba” itekako je dobrodošla. Je li ovaj album plesan? Jest, no isto tako se možete uvaliti u omiljenu fotelju i sklopljenih očiju uživati u ovim neobičnim atmosferama. Je li funk? Nije. Je li soul? Nije. Je li pop? Nije. Je li avangarda? Nije. U kojem onda smjeru ide ovaj album? Najbliže je možda spomenuti world music, no ovdje su prepoznatljivi elementi svih četiriju strana svijeta. Glazba ne pripada niti jednoj civilizaciji. Kulturnog nasljeđa nema, a opet tako poznata poput drevne ostavštine neke civilizacije iz paralelnog svijeta.
Album iscuri brzo, poput pijeska među prstima, ali čovjek se uvijek vraća iskonskim ljepotama pa kad završi album poželite ga poslušati još jednom, i još jednom, i još jednom…