RECENZIJA: Pjesnik nad pjesnicima
1. siječnja 2017.
Željko Mirković Miki (119 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Pjesnik nad pjesnicima

Na početku posljednjeg albuma Leonarda Cohena “You Want It Darker” stihovi naslovne pjesme sugeriraju kraj. Pomirenost ili konačni ulazak u beskonačno. Ovisno tko u što vjeruje.

Ono u čemu se slažemo s Pjesnikom jest poštovanje prema Pjesmi. Što me, pak, vraća u prošlost, na koncert Leonarda Cohena u pulskoj Areni 3. kolovoza 2013.

Topla pulska ljetna večer potvrdila je slikom i zvukom onu o poštovanju. U mislima će ostati mnogi lijepi glazbeni trenutci i vrhunci iz Vespazijanova hrama toga kolovoza, ali paradigma Cohenove umjetnosti prizor je koji se pred očima promatrača i uživalaca ukazuje pri izvođenju pjesme „Alexandra Leaving“ s albuma Ten New Songs. Sharon Robinson, inače koautorica pjesama i s ovog albuma, počinje odličnu interpretaciju izvanredne laganice (a konkurencija je u Cohenovom opusu velika i jaka), a stari se mag povlači u mrak pozornice i, skinuvši šešir, iskazuje poštovanje prema pjesmi. Prema umjetnosti. Sluša, poput svakog zaljubljenika u glazbu i stihove, razmišlja… Domislit će, možda, i neku novu riječ koju će strpljivo i pažljivo utkati u novu verziju ove ili u tekst neke nove skladbe. A tako je oduvijek i uvijek i radio. Poznato je da je on, za razliku od novopečenog nobelovca Dylana, dugo i mukotrpno gradio svoje pjesme. One su se rađale i nastajale i mijenjale se i “popravljale” godinama. Dopustit ću si još jednu digresiju, na koju me podsjetilo sjećanje na koncert iz Arene od prije 3 godine. Stari se bard gibao poput mladića zavaravši nas kako će se na životnoj i glazbenoj pozornici kretati još dugo unatoč (i tada) poodmaklim godinama. Sve nas je prevario. Varati se mogu svi – voljeni, dragi, prijatelji…, no umjetnost i talent ne smiju se varati. I zato je, pogotovo u zadnjim godinama, Umjetnost vratila višestruko. Svjedoče o tome i albumi Old Ideas i Popular Problems. U čemu su mogli uživati poklonici njegove glazbe.

Za jednog od suradnika na “You Want It Darker” odabrao je sina Adama (inače izvrsnog glazbenika i producenta) kojega se, zajedno s ocem, moglo slušati u intervjuima povodom objavljivanja albuma. S puno razumijevanja, uvažavanja i ljepote govorio je o očevoj glazbi, ali komplimenti su bili uzajamni. Naravno da su ulogu u odabiru majstorovu odigrali i emocije i geni, ali slušajući Cohena starijeg  kako govori o Adamu, možemo zaključiti da je odluci kumovalo i puno, puno više.

No, vratimo se ovom remek djelu, vremenski kratkom (traje 36 minuta) testamentu velikoga pjesnika i umjetnika koji je objavljen u listopadu prošle godine. Klasični instrumentarij (rekli bismo rekvizitarij) čarobnjakov je opet tu. Gitare, gudački instrumenti, njegov glas, anđeoski glasovi pratećih vokala…i stihovi. Vječne teme – prolaznost, beskonačno, ljubav… Idemo ponovno na početak albuma. Na zbor koji se pojavljuje prije ritma i glasa. Koji nas vodi stazom kojom ćemo svi poći prije ili kasnije. Diskretno i pametno aranžiran upućuje na onu staru poslovicu o tihoj vodi i vrhovima koje samo neki od posvećenih mogu dosegnuti. No, važno je, ipak, da postoje i ljudi, ljubitelji glazbe koji umjetnika na tom putu prate, koji ga slušaju i koje ova glazba mijenja mijenjajući i umjetnika samog, a opet ga ostavljajući istog i nepromijenjenog u onom temeljnom, ljudskom.

“I’m Ready, My Lord”, kaže Cohen u naslovnoj stvari. Poklonici Cohenove poezije spremni su sada kada njega fizički nema i dalje uživati u njegovom briljantnom opusu. Pisanoj i otpjevanoj riječi.

Ocjena urednika
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5