Doplovili su iz Bostona, ne da bi „pronašli svoju drvenu nogu“, nego kako bi zasvirali po drugi puta u Tvornici kulture (7. veljače), ukupno treći u Zagrebu. Večer ludila, pozitivnog naboja i energije na celtic punk/rock način.
Jedan od bendova koji prati Dropkick Murphys na europskoj turneji su veterani Slapshot, njihovi sugrađani iz Bostona koji su razdrmali Tvornicu svojim hardcore zvukom. Ovo im nije bio prvi nastup u Hrvatskoj, bili su u Puli davne 1991. godine. Ovoga puta su promovirali svoj novi album uz vidno raspoloženog pjevača, ali i gitaristu koji je čak imao i medley sastavljen od nekih najpoznatijih riffova u povijesti hard rocka i metala, poput Van Halenove „Ain’t Talking About Love“, zatim „Seek and Destroy“ Metallice i „Hells Bells“ AC/DC-a.
Slapshot
Kako je i najavljeno Dropkick Murphys su počeli par minuta poslije 22 sata i sve brige iz stvarnih života publika je mogla staviti sa strane jer je uslijedilo oko sat i 20 minuta skakanja, pjevanja, šutki i stage divinga. „Let’s Go Muprhys“ začulo se s pozornice i show je mogao početi. Pjevač Al Barr tražio je od hrvatske publike klasični “wall of death”, pokazao rukama da se razdvoje i označio početak bitke.
Sjajno osmišljena set lista sadržavala je njihove najveće hitove uz neke pjesme s novog albuma „11 Short Stories Of Pain And Glory“, poput „Blood“ uz lyrics video u pozadini, za svaki slučaj da netko nije zapamtio tekst. Ali to se nije dogodilo, publika je iz petnih žila pjevala svaku pjesmu, bilo da je u pitanju laganica ili one najžešće. Doslovno sam se osjećao kao da sam na nekom stadionu i kako je na travnjaku moja omiljena nogometna momčad, a navijačke trupe maksimalno podržavaju svoje igrače.
To se doslovno i dogodilo na njihovu izvedbu legendarne himne Lierpoola „You’ll Never Walk Alone“. Započelo je sve introm na akustičnoj gitari, a onda je publika doslovno ušla u trans. Bend je doslovno pustio publiku da otpjeva većinu pjesme što je stvarno bilo lijepo za čuti, doslovno sam se naježio. Čuli smo među ostalim i sjajnu „When We We’re Young“, plesnu „First Class Loser“, te na oduševljenje mnogih njihov hit „Rose Tattoo“. Zadnjih 20 minuta koncerta bilo je rezerviran za bis. Nakratko su se povukli u backstage, a potom se vratili uz „The Boys Are Back“, da bi potom među ostalima izveli i svoj najveći hit „I’m Shipping Out To Boston“, mnogima poznat iz filma „The Departed“. Sve je završilo s „Until The Next Time“, kada je bend pozvao žensku publiku na pozornicu, ali počeli su se penjati i mnogi drugi, no sve je bilo pod savršenom kontrolom. Sretnici na pozornici nakon zadnje pjesme iskoristiti su prigodu, zagrlili svoje junake, izljubili se i zabilježili trenutak fotografijom.
Ne postoji niti jedna zamjerka na koncert, osim nekoliko mikrofonija, ako ćemo baš gledati svaki detalj.
Iako su neki kritičari njihovom novom albumu dali loše komentare, sve je savršeno pasalo u Tvornici kulture, i stare i nove pjesme. Još da su odsvirali „Rocky Road To Dublin“, ali ne mora baš biti sve po mome.
Rasprodan koncert je dovoljan razlog koliko hrvatska publika voli ove bostonske punkere i uvijek će ih dočekati s istim žarom. Definitivno „they got their name written on a rose tattoo”.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”2192″]