RECENZIJA: Father John Misty s “Pure Comedy” svoj rad podigao na jednu drugačiju razinu
Joshua Tillman, američki kantautor iz Marylanda, koji zadnjih nekoliko godina nastupa pod imenom Father John Misty, predstavlja nam se sa “Pure Comedy” svojim trećim albumom pod tim imenom.
Zanimljiv je njegov glazbeni, a i životni put. Po vlastitom priznanju “sekularnu” muziku počeo je slušati negdje u 17-oj godini, a jedno vrijeme prije nego što se upustio u glazbene vode razmišljao je da postane svećenik. Početkom novog tisućljeća kreće i s diskografskom karijerom izdavanjem nekoliko albuma pod imenom J. Tillman, a 2008. godine pridružuje se kao bubnjar (meni osobno nikad prežaljenom) bendu iz Seattlea, Fleet Foxes, koje smo imali priliku vidjeti i na izvrsnom koncertu u zagrebačkoj Tvornici 2011. godine. Nakon dva odlična albuma, bend se raspao, iako nova pjesma “Third of May” najavljuje album koji bi trebao izaći u lipnju ove godine.
Nakon Fleet Foxesa Josh Tillman okreće novu stranicu u karijeri i pod imenom Father John Misty nastavlja svoj rad. “Fear Fun” iz 2012. godine još uvijek se donekle oslanja na zvuk Fleet Foxesa, dok je odlični “I Love You, Honeybear” iz 2015. donio novi i osobniji zvuk, a i sam album je bio poprilično zabavan. U međuvremenu obradio je i dvije stavri s albuma “1989” Taylor Swift, što je relativno slab rezultat, pošto je njegov kolega kantautor Ryan Adams obradio kompletan isti album. I tako dolazimo i do “Pure Comedy”, novog albuma s kojim je Tillman svoj rad digao na jednu, ne višu nego drugačiju razinu.
Album je to kojem se slušatelj stvarno treba posvetiti s puno pažnje i koncentracije. Ne samo zbog toga što traje skoro 80 minuta, nego što je to album koji je manje zabavan nego njegovi prijašnji albumi, ali album koji pokušava, a i uspijeva puno toga reći. Trinaest pjesama na albumu preispituje teme od boga, religije, besmislenosti življenja, do slave, tehnologije, politike i ljudske prirode koja se mora prilagođavati svemu tome. U svojoj najavi albuma Tillman ukratko kaže da je “Pure Comedy” priča o vrsti rođenoj s poluformiranim mozgom i njenim prilagođavanjem u ovome okrutnom i nepredvidivom svijetu. Možda malo na uštrb glazbenog dijela, ovaj puta su otpuštene sve lirske kočnice, a ispada da je cijeli ovaj današnji svijet čista komedija, i to u svom negativnom kontekstu.
…When the God of Love returns, there’ll be hell to pay…
…Oh, my Lord, we just want light in the dark…
Album je ovo koji nećete vjerojatno slušati na radio stanicama, osim možda u specijaliziranim emisijama koje na svu sreću još postoje na nekim neformatiranim radijima, i oni sretnici koji ih slušaju zasigurno će čuti i “Pure Comedy”, a ostalima iskrena preporuka da si pokušaju na bilo koji način nabaviti ovaj album, jer kada ga čuju sigurno će mu se vraćati, i svaki put otkrivati nešto novo. Na kraju valja napomenuti da je uz Josh Tillmana producent albuma i Jonathan Wilson čija je karijera isto tako za svaku preporuku.
Foto: YouTube
