Pred sobom danas imamo četrnaesti album Depeche Modea “Spirit” prvi nakon “Delta Machine” iz 2013 godine.
Četrnaest albuma u 36 godišnjoj diskografskoj karijeri nekog benda nije možda toliko velika ali je respektabilna brojka, no ako znamo da je vrlo mali broj albuma iz te kolekcije bio, recimo prosječan, velika većina više nego dobra, a našlo se tu i nekoliko apsolutnih remek djela, onda možemo zaključiti da govorimo o nekome tko zaslužuje respekt i pažnju kada god se diskografski oglasi.
Depeche Mode su nas, već od fenomenalnog “Songs of Faith and Devotion” iz 1993. g. koji je slijedio isto tako dobar “Violator” iz 1990., i koji su bili njihovi definitivni “tour de force”, naviknuli da svake četiri godine očekujemo novi diskografski uradak.
“We are not there yet, we have not evolved, we have no respect, we have lost control”, kažu na samom otvaranju albuma “Spirit” u pjesmi “Going Backwards” ali nam je već s prvim taktovima jasno da Depeche Mode na ovom albumu ne ide unazad, štoviše, grabi prema naprijed.
Na albumu ćemo naći svega. Od laganog Depeche Mode blues stila “The Worst Crime”, izdistorzirane elektronike u “Scum”, gdje Dave Gahan vrišti “…Pull The Trigger…!”, predivne “Cover Me” s Floydovskim “On The Run” ritmom, “Poison Heart” s lijepom melodijskom linijom, stari Mode u “So Much Love”, dark synth/pop u “Poorman”…
Raspon tema je širok i relativno uobičajen za Depeche Mode, od bijede, bola i religije, do seksa i smrti. Album je najavio singl “Where’s the Revolution”.
“Who’s making your decisions?
You or your religion
Your government, your countries
You patriotic junkies
Where’s the revolution?
Come on, people
You’re letting me down”
U današnjem svijetu gdje se nevjerojatne stvari događaju na dnevnoj bazi, tipa Brexit, i uz pojavu živopisnih likova tipa Trumpa ili Putina, zazivanje revolucije je i više nego potrebno. Osobno bih bio sretniji da revoluciju zazivaju mladi ljudi, Lennon je imao otprilike upola manje godina od Martina Gorea kad je pisao “Revolution”, ali netko mora to učiniti danas, na mladima je da ga čuju.
“Our souls are corrupt, our minds are messed up, our consciences, bankrupt. Oh, we’re fucked”, završava Depeche Mode na “Fail”. Album ima dvanaest pjesama ukupnog trajanja oko pedesetak minuta, a snimljen je u klasičnoj DM postavi, Martin Gore, Dave Gahan i Andy Fletcher, uz James Forda kao producenta.
Iako su svoje najbolje trenutke imali prije više od dvadesetak godina, novi album Depeche Modea “Spirit”, spada u gornji dom njihove dugogodišnje diskografske karijere. Apsolutna preporuka za svakoga, a ukoliko ste u mogućnosti otići pogledati Depeche Mode uživo na „Global Spirit Tour“ sigurno nećete požaliti.
Na žalost Hrvatsku su ovaj put zaobišli, ali Ljubljana nije daleko.
Foto: Anton Corbijn