Irena Žilić već sada ima jedno od najboljih izdanja 2017. godine iako je prošlo tek 3 i pol mjeseca, ali njezin novi album “Haze” je nešto što nas je oduševilo.
Draga i skromna Irena je svoj zvuk promijenila na novom studijskom izdanju, a u kombinaciji s jednim od najboljih producenata današnjice, Markom Mrakovčićem, finalni proizvod je genijalan. Razlog više za intervju s Irenom.
Prije svega čestitke na ovom sjajnom uratku kojeg je i Music Box ocijenio vrhunskim i dao ocjenu 4,7.
Hvala!
Ovo je svojevrsni zaokret u glazbenom smislu. Nakon akustičnog debitantskog studijskog albuma, sada nešto drugačije, električno, bendovski s punijim i kompleksnijim aranžmanima. Što te ponukalo na takav potez?
Ponukalo me to što je ovo zvuk koji je novi materijal trebao imati. Kad nastaje pjesma otprilike znam koju vrstu produkcije treba imati tj. čemu težiti. Tako sam za ovaj album znala da želim drugačije aranžmane i pomak od akustičnog prvijenca „Travelling“
Dio si određenog, kako smo ga nazvali, “girl power” kantautorskog pokreta u Hrvatskoj. Dugo smo čekali na tvoje novo studijsko izdanje. Je li upravo ta promjena zvuka utjecala na toliko čekanje?
Ne mislim da je dvije i pol godine puno, pogotovo ne iz razloga jer uz glazbu imam i drugi posao. S druge strane materijalu treba dati vremena da se razvije i nekad se određene stvari moraju dogoditi da bi to imalo efekta i na tvoju glazbu. Sam proces snimanja je bio raspoređen kroz prošlu godinu ali promjena zvuka je nastala već na prvom snimanju jer je bila definirana prije samog snimanja kao jedna od bitnih stvari koju želim da bude dio ovog albuma.
Uz tebe je veliku ulogu na albumu odigrao Mark Mrakovčić. Koliko možemo biti sretni što imamo takvog genijalca koji je jedan od glavnih “krivaca” za jedan drugačiji glazbeni pokret u Hrvatskoj i jedan od razloga zašto i ti i tvoje kantautorske kolegice zvučite doista svjetski.
Za Marka mogu reći da je uistinu talentiran i da mi je užitak raditi s njim. Za oba albuma sam sigurna da ne bi tako zvučali da nisam radila s njim. Teško je naći nekoga s kime kreativno klikneš i možeš bez puno rasprave postići upravo ono što si htio postići.
Izjavila si jednom kako si tijekom rada na novom albumu uspjela pronaći još istomišljenika s kojima dijeliš zajednički glazbeni jezik. Hoćemo li te u takvom obliku slušati i na pozornicama u daljnjem periodu?
Da, uz Ivanu Žabkar (violina, synth) pridružili su se Lucija Potočnik (bas) i Davor Marinac (bubanj), i cilj je što je više moguće nastupati u bendovskom izdanju. U vrijeme kad sam tražila ljude s kojima bi mogla svirati i izvoditi live, Lucija i Davor su oboje pristali biti dio svega i srećom smo problema uspjeli profunkcionirati kao bend.
Vrlo zanimljivi cover napravljen je za ovaj album. Tko stoji iza toga i što on simbolizira za tebe?
Cover art je slika Nike Dželalije. U trenutku kad sam krenula formirati prve ideje oko covera dogodilo se da sam kod nje vidjela obješenu sliku koja je trenutni cover i na prvu bila oduševljena. Slika predstavlja sve ono što je album za mene, od izgubljenosti i traženja, fizičke uronjenosti u te momente, do jednostavne emotivne nagosti i iskrenosti oko toga. Mislim da sama ne bi mogla dati bolji vizualni opis ovog albuma.
Jesi ikada očekivala da će stvari oko tebe ići ovako sjajnim tijekom? Prvo vrlo cijenjeni EP “Days of Innocence”, potom prvi album “Travelling”, sada ovaj album, lijepo nekako sve ide uzlaznom putanjom.
Ne, nisam imala očekivanja od glazbe. Bilo mi je bitno da radim na nečemu u čemu jako uživam.
Od kuda crpiš inspiraciju za tekstove, jesi više osoba koja će se zatvoriti u jedan kutak doma i ne izaći dok ne napiše ono što je i namjeravala ili si drugačiji tip?
Uglavnom se radi o autobiografskim momentima i nemam pravilo oko stvaranja. Nekad ideje dođu u trenucima kad ne mogu sjesti i pisati tj razraditi ideju do kraja, a nekad se razviju prvo tonske ideje koje povuku tekst. Za ovaj album su uglavnom prvo nastajali tekstovi koji su neko određeno vrijeme postojali samo kao ideje u glavi. Bitan dio procesa mi je rad doma ali iz razloga jer se tamo nalaze instrumenti i sve što mi treba da bi nastala skica ili kompletna ideja. Naučila sam do sada da se ideje nekad trebaju provocirati ali isto tako nekad sve što trebaš napraviti je odmaknuti se i pustiti da se kroz odmak od svega formiraju promjene.
Slijedi promocija albuma, gdje te možemo sve vidjeti, znam da ima već nekih angažmana za ovu godinu?
Prvo će biti koncert u Splitu 15.04. u Quasimodo, a potom slijedi u Velikom pogonu Tvornice kulture službena promocija albuma.
Ti si definitivno jedna od najboljih predstavnica onog najkvalitetnijeg što hrvatska scena ima, kako mi to znamo reći sa svjetskim zvukom koji svakako može imati uspjeh i izvan Hrvatske. No, tebi i nisu nepoznanica nastupi izvan Hrvatske, je li tako? Kakvo je stanje s tim? U prilog svakako idu pjesme koje i radiš na engleskom jeziku. Tebi su odmah u početku i predviđali uspjeh izvan granica domovine.
Imala sam priliku par puta nastupiti izvan Hrvatske ali to je nešto što definitivno želim da za ovaj album se dogodi u većem opsegu. Vani je stanje ipak dosta drugačije nego kod nas i nekom tko dolazi iz ovog dijela Europe će naravno biti teže prodrijeti do određenih mjesta ali vjerujem da nije nemoguće.
Gledao sam te prije nekoliko godina na Ferragosto Jamu u Orahovici, gdje si uz gitaru i svoju kolegicu na violini zaista sjajno interpretirala svoje pjesme. Mogu reći da sam se odmah zaljubio u tvoj glas i te melankolične melodije. Mogu te inače zamisliti i u takvom intimnom okruženju, ali i klupskom i open air prostoru. Što ti je nekako draže s obzirom na to da si imala raznovrsnih nastupa?
Najiskrenije, najbolji i najdraži nastupi na kraju ispadnu oni gdje imaš, uz dobro odrađen tehnički aspekt tj. zvuk, povezanosti s publikom, reakciju i kad osjetiš da dišu s tobom. Sve ostalo bude manje bitno. Svaka vrsta prostora nosi nešto sa sobom, i minuse i pluseve, ali do momenta kad koncert krene ne možeš znati u detalje kako će sve ispasti.
Hvala ti na razgovoru, želimo ti i daje ovakav tijek događanja, sretno s daljnjim nastupima i vidimo se na koncertu u Tvornici.
Hvala puno i vidimo se!