Grupa Nola radi već niz godina, iako je bio jedan kraći period kada nisu bili aktivni, ali i 22 godine nakon samog početka osvajaju radijski eter i publiku.
Čeka nas njihova promocija novog EP-a i koncert u Tvornici kulture, a ovih dana često čujemo njihove nove uratke na radio postajama čime su dokazali kako ih vrijeme nije pregazilo i kako ne mare za nove trendove nego rade onako kako najbolje znaju. Uspjeli smo ih uhvatiti slobodne i porazgovarati.
Nakon hitova poput „Iznad oblaka“ i „Dio tebe“ koji se i danas vrte na većini radijskih postaja u Hrvatskoj, teško je napraviti nešto što bi moglo te pjesme nadmašiti, ali čini mi ste da ste to uspjeli. Pjesme poput „Sve bi bilo lakše da je ljeto“ i „Negdje između“ to dokazuju. Kako ste zadovoljni s cijelom situacijom?
Dok su nastajale pjesme “Dio tebe” i “Iznad oblaka” nisu stvarane s namjerom da postanu hitovi i po istom principu nastaju i druge pjesme. Svaka ima svoju “priču” i svaka ima razlog zbog kojeg je nastala. Za nas je bilo bitno riješiti se tog “bremena” da svaka pjesma mora biti hit. Sviramo, stvaramo i dobro nam je.
Ono što je najvažnije svoj glazbeni stil niste mijenjali. Znači niste neki od onih koji prate trendove i tako se možda na neki način „prodaju“?
Da, uspjeli smo zadržati svoj izričaj ali i to opet nije bilo smišljeno niti iskalkulirano tamo negdje prije dvadeset i nešto godina. Jednostavno, to što čujete to smo mi. Od svoje glazbene srži očito ne možemo pobjeći. Što se trendova tiče, ne pratimo ih baš kako u muzici tako i u nekim drugim stvarima. Promjene se kod nas događaju onda kad nam klikne u našim glavama, a ne onda kad to vanjski svijet uvjetuje.
Foto: Saša Miljević
Energija benda se najviše osjeti na koncertnim nastupima. Kako to izgleda kada izađete na pozornicu? Kako publika reagira na vaše emocije i glazbu?
Energija je zaista ključna riječ. Svaka iskrena publika ne može drukčije nego reagirati iskreno a kad smo već kod publike i pozornice, svaka je publika novi izazov koji treba osvojiti pa je i samim time svaki koncert drukčiji. Zajedničko pjevanje publike s bendom najljepša je i najiskrenija emocija koja se na pozornici može osjetiti i koja izbriše sve negativno što vam se u tom danu eventualno dogodilo.
Spomenuli smo već neke nove pjesme, a one će se naći na EP-ju. Možemo li očekivati na EP-u i nešto što još nismo čuli?
Na EP-u će osim singlova objavljenih unazad dvije godine biti i jedna nova pjesma ali i jedno malo a capella iznenađenje.
Slijedi koncert u Tvornici kulture 6. travnja, vjerujem da jedva čekate sve novo predstaviti publici uživo?
Da, zaista jedva čekamo 6.travnja i raduje nas odsvirati i nove singlove ali i kompletan koncertni repertoar zagrebačkoj publici. Na nekoliko pjesama pridružit će nam se i Toni Starešinić na klavijaturama. On nam je svirao na pjesmi Sve bi bilo lakše da je ljeto i od tada često surađujemo.
Foto: Srećko Niketić
Jednom ste rekli kako ste uvijek puni optimizma i kako ne želite pjevati o lošim stvarima. Jesu li zbog toga vaše pjesme iznimno dobro prihvaćene u radijskom eteru?
U našim pjesmama pjevamo o životu, a u životu vam se događaju i lijepe i manje lijepe stvari, Ne gledamo život samo kroz ružičaste naočale, međutim nekako jesmo optimisti ali i realisti. Jasno nam je u kakvom vremenu i društvu živimo pa možda i zbog toga još i više želimo biti pozitivni. Ima dosta negativnog oko nas, mora valjda postojati protuteža tome. Što se tiče radijskog etera, hvala Vam dragi glazbeni urednici i hvala Vam dragi slušatelji.
Vas dvoje ste kao jin i jang, osim što ste se super našli u glazbenim vodama, tako ste i u privatnom životu. Kako to izgleda u studiju? Dođete li do situacije da vam se ideje nekada ne poklope, odnosno da ne razmišljate na isti način?
Dolaze nesporazumi i nepoklapanje ideja i u studiju i izvan njega, haha, pa se lijepo sjednemo i dogovorimo. Mi smo ipak dvoje različitih i naravno da ne možemo uvijek misliti isto. Međutim, oko stvari koje su nama bitne i s kojima izlazimo pred publiku, tu na neki način mora postojati isti stav, isto mišljenje i ista energija.
Foto: Saša Miljević
Može za kraj razgovora kratak komentar na hrvatsku glazbenu scenu. Kako po vama stojimo, je li se što promijenilo godinama u dobrom ili lošem smislu? Nekako sam mišljenja da je hrvatska glazba došla do tog trenutka da može slobodno izaći iz hrvatskog okvira i pokoriti svijet.
Da, zaista postoje mladi izvođači i bendovi koji mogu bez problema nastupati izvan Hrvatske uostalom neki od njih to i rade. Sviraju i egzistiraju izvan naših granica i mogućnosti su tu velike, a velika je i konkurencija. Oni koji će se odlučiti stvarati i pjevati na hrvatskom, tržište je malo i budućnost je neizvjesna. Što će biti sutra? Tko to zna.
Foto: Srećko Niketić (naslovna)