Kraljica ima novi album s kojim se vraća ipak jazzy američkom repertoaru i čini korak naprijed. I u interpretativnom (pjevačkom i sviračkom) smislu, ali i aranžmanskom i produkcijskom.
Nakon prethodnika “Wallflower” na kojem se uhvatila u koštac s nekim općim mjestima svjetske pop pjesmarice (“Desperado”, “Sorry Seems to be the Hardest Word”, “California Dreamin'”…) i uspjela ih glazbeno “pročitati” na nov i svjež (svoj) način, ali i donijeti neke bisere (poput McCartneyeve “If I Take You Home Tonight”), vraća se ipak jazzy američkom repertoaru i čini korak naprijed. I u interpretativnom (pjevačkom i sviračkom) smislu, ali i aranžmanskom i produkcijskom.
Često se može čuti da se uz njene diskografske radove veže pojam pop, a da, kao, na koncertima dolazi do izražaja njena vokacija jazz umjetnika; ponavlja se priča o umjetnici odgojenoj na tradiciji američkih velikana i svjetskih vedeta (npr. bossa nove s albuma “Quiet Nights”) koja na pločama ne uspijeva do kraja postići taj feeling, već ih čini mekšim i komercijalnijim. Krivo! Potvrđuje to i “Turn Up the Quiet” na kojem se u (pseudo) live i neispoliranoj atmosferi izmjenjuju reski, staccato (pa i pizzicatto) dijelovi s arpeggio i legato taktovima na koje, poput melema, ide (intonativno precizan) šapćući Dianin vokal. Iako je nastupala i s orkestrom, draži mi je kvartet (ili kvintet). Krall je uvijek praćena izvrsnim glazbenicima, ali posebno bih istaknuo jednog od top svjetskih jazz gitarista Anthonyja Wilsona. Od ostalih gostujućih velikana treba spomenuti basista Christiana McBridea i posebno minuciozne briljantne dionice violinista Stuarta Duncana.
Nebo, mjesečina, snovi… oslikani “pojačanom tišinom” odvode nas u neke ljepše, mirnije, tugaljivo – vedre sfere za koje danas (najčešće) nemamo vremena. Nađite trenutak u kutu noći kad se sve umiri, stavite slušalice i otplovite u paralelni svijet u kojem vas Krallicin sirenski vokal zove da se izgubite makar na pedesetak minuta. I vratite se obogaćeni za fenomenalne interpretacije klasika “Night and Day”, “Moonglow”, “Blue Skies”. Poslušajte npr. “L.O.V.E.” u izvedbi Joss Stone i Dianinu verziju s ovog albuma, pa ćete osjetiti razliku između osjećaja ljubavi o kojem vam pjevaju djevojka, odnosno iskusna žena. A tek usporena, kotrljajuća, kao masnim bojama naslikana, “Sway”. Izvrsno.
Čestitke producentu s kojim je surađivala i na već spomenutom albumu “Quiet nights”, Tommiju Li Pumi. Kraljica ima novi album. Naklonimo se i nadajmo se da će nam se ukazati( sa svojim velikašima) kao i one 2009. godine u studenom, ali ovaj put u nekom primjerenijem prostoru od KC “Dražen Petrović”. I da povede i supruga. Kralja Elvisa.