Kada sam nedavno dobio mail predstavnika Jen Gloeckner sa zamolbom za recenziranje, nisam ni slutio da ću naići na jedno vrlo zanimljivo izdanje kojeg ću s užitkom slušati.
S obzirom da niti ja nisam znao tko je Jen Gloeckner dok nisam krenuo pisati ovu recenziju i slušati njezin treći studijski album, evo nekoliko riječi o njoj. Jen dolazi iz Dubuque okruga u državi Iowa, odnosno iz malog mjesta koje se nalazi pored rijeke Mississipi gdje u prostorima njezinog doma nastaju ideje o ovoj glazbi. Upravo ta glazba došla je već do brojnih slušatelja diljem svijeta, a putem radijskih postaja i publikacija. Nabrojat ću samo neke od publikacija, MOJO Music Magazine (London), Blitz! (Portugal), Akustik Gitarre (Njemačka), Relix (SAD) i Classic Rock Magazine (Velika Britanija).
Jen objavljuje glazbu preko etikete One Little Indian Records (Bjork) i već je radila s poznatim glazbenicima, poput Hectora Zazoua, Josepha Arthura i najsvježije s gitaristom benda Psychedelic Furs, Johnom Ashtonom, za njegov solo projekt “Satellite Paradiso”, koji uključuje i članove bendova Iggyja Popa, Davida Bowieja i Loua Reeda. Upravo je John Ashton i dio ovog trećeg studijskog albuma Jen Gloeckner – “Vine”, a tu su još i Henry Padovani, originalni gitarist i jedan od osnivača grupe Police te Angela Mattson (In The Walley Below). Album “Vine” miksali su Brian McTear i Matt Poirier u Miner Street Recordingsu u Philadelphiji. Ove godine Jen je potpisala ugovor s Visions Form the Roof za TV/filmsku glazbu.
Upravo tako i zvuči njezina glazba, kao da je dio nekog filmskog projekta, zavodljivo, hipnotično, nadnaravno, filmski, atmosferično, ambijentalno, odnosno najbolji bi opis bio dream/trip/pop/electronica. Teško je glazbu svrstati u jedan glazbeni okvir jer dotiče razne žanrove, zbog čega će možda nekima biti i previše komplicirana, ali s druge strane je ovo glazba uz koju ćete se u određenim trenucima naježiti, ponekada i zamisliti, a u konačnici uživati. Naravno, nije ovo glazba za neke široke mase, iako me demantira činjenica da se emitira na brojnim radijskim postajama, ali bi mogli reći da je u pitanju kombinacija zvuka Massive Attacka, Björk, ali i Lane Del Rey, PJ Harvey pa čak i Radioheada, Stevie Nicks i drugih sličnih.
Iako glazba zvuči atmosferično i ambijentalno, često možemo čuti razarajuće bubnjeve, psihodeličnu gitaru u kombinaciji s njezinim divnim glasom i lijepim synth zvukovima. Album ne traje dugo, tek 39 minuta koje će vas zaintrigirati i sigurno ćete htjeti malo više istražiti njezin glazbeni put. Ne bih rekao da je ovo i depresivni zvuk, odnosno glazba koja će vas odvući na tamnu stranu. Smjestio bih ovu glazbu u neko sivo mjesto, na neki sivi otok, ali otok gdje živite u apsolutnom skladu i sanjate duboko i čvrsto te čujete zvukove ove glazbe koja se probija kroz površinu tog sna i odakle izlazi ova dream/pop melodija.
Moja topla preporuka da ovo poslušate jer nećete nikako požaliti, pogotovo ako volite spomenuta glazbena imena na čijem je tragu ova glazba. Sve informacije o glazbi Jen Gloeckner pronađite na njezinoj službenoj web stranici.