Drugi dan dvanaestog izdanja zagrebačkog INmusic festivala započeo nam je u kasnim poslijepodnevnim satima na platou ispred Main Stagea.
Nesnosna vrućina od koje su se svi koji su došli nešto ranije pokušali sakriti u hladovinu koju je napravila ogromna glavna pozornica festivala opet je uzrokovala to da su na rane nastupe došli većinom samo fanovi i kamperi. Očigledno već poslije prvog dana, koji je bio odličan, noge su malo otežale i tražio se svaki sat odmora da se dođe u što boljoj formi za dalje.
Foto: Antonio Kovačević
The Strange, kombinacija naših Bambi Molestersa pojačana Chrisom Eckmanom, liderom legendarnih The Walkaboutsa bila je odlična lagana priprema, sigurno ne bih rekao zagrijavanje, jer svi koji su bili na toj paklenoj vrućini su bili i više nego zagrijani za ono što nas je čekalo kasnije. Izveli su kombinaciju Bambijevskog surf rocka i stvari sa zajedničkog albuma “Nights of Forgotten Films“, a Chris Eckman je svojim pjevanjem i humornim podbadanjima održavao koncentraciju već solidno brojne publike.
Foto: Antonio Kovačević
Nakon njihovog lijepog nastupa prebacili smo se na World Stage da pogledamo još jednu world music atrakciju. Kel Assouf, što na jeziku saharskih nomada znači nostalgija i sin vječnosti, svoj identitet izgradili su oko dvije ideje, borbe protiv diskriminacije i promocije tuareške kulture. Nigerijski glazbenik Anan Haroun s pjevačicom Toulou Kiki, potpomognuti basistom i bubnjarom i u vrlo atraktivnom tuareškom outfitu i Gibson Flying Angelom, uspjeli su rasplesati sve prisutne odličnim spojem rocka i tradicionalnih afričkih ritmova.
Foto: Antonio Kovačević
Kod ovako velikih festivala, a INmusic festival je sigurno jedan od najvećih, dolazi do toga da se nastupi bendova neminovno preklapaju na pojedinim binama pa ste na žalost prisiljeni izabrati i pogledati nešto što vas u datom trenutku možda i više, a nerijetko možda i manje zanima, nauštrb nečega što možda i obožavate.
Nakon sjajnih tuarega na Main stageu su nastupili, prvo Alt-J, britanski indy rock trio koji su svojim art pristupom pred velikim auditorijem predstavili svoju kombinaciju stilova, od indie rocka, popa, trip-hopa pa do elektronike. Možda bi ih radije volio vidjeti u nekom zatvorenom prostoru, a nadam se da će do toga i doći u nekom budućem vremenu jer se radi o vrlo zanimljivom bandu. Sat vremena nakon njih “Veliku livadu“ INmusic festivala doslovno je pokorila familija Followill. Teško mi se se sjetiti jesam li ikada na nekom nastupu INmusic festivala vidio toliko mnogobrojnu publiku kao na nastupu glavnih headlinera festivala, Kings of Leon iz Nashvillea. Tri brata Followill i njihov rođak (isto Followill) oduševili su sve koji su uspjeli naći mjesto kako bi vidjeli ovaj spektakularni nastup.
Više i detaljnije o Alt-J i Kings of Leon pročitajte iz pera kolege Petra Molnara, a mi idemo dalje, odnosno idemo na World Stage između ova dva banda.
Foto: Filip Bušić, službeni fotograf INmusic festivala
A tamo spektakl. Nakon što je prije dvije godine, na istoj toj bini, otprilike u isto vrijeme doslovno ukrao festival mnogo zvučnijim i razvikanijim headlinerima, beogradski Repetitor je to učinio opet. Energija koju na svom nastupu isporučuju ovo troje velikih i malih ljudi je prosto nevjerojatna. Nitko, ali doslovce nitko tko ih je ikada pogledao na bilo kojem od njihovih live actova nije otišao, a da nije bio oduševljen. Ubitačna i vizualno ekstremno atraktivna ritam sekcija, koju čine Milena Milutinović na bubnjevima i Ana Marija Cupin na basu potpomognute pjevačem i gitaristom Borisom Vlastenicom koji čim kroči na binu i uključi gitaru postaje doslovno netko drugi, kao da ga ta struja iz gitare prži cijelo vrijeme nastupa, razvalila je ponajprije sebe davajući i više nego što je moguće, zatim i kompletnu mnogobrojnu publiku, a evo izgleda i kritiku. Tko ih je ikada pogledao u živo zna o čemu pričam, a tko nije treba mu biti žao i treba raditi na tome da to što prije promijeni.
Foto: Antonio Kovačević
Na samom kraju drugoga dana otišli smo pogledati odličan nastup Public Service Broadcastinga na Hidden stageu. Band je to koji jako cijeni kritika, a očigledno i publika koja je doslovce prepunila šator Hidden stagea, a sam band im je više nego dostojno uzvratio održavši nastup od sat i pol praćen video projekcijama koje su odlično pojačavale dojam njihovih repetativnih hipnotičkih ritmova.
Odličan kraj jednog odličnog dana na jednom odličnom festivalu.
Noge su sve teže, treba se odmoriti, ništa još nije gotovo. Čeka nas završni dan.
Foto: Antonio Kovačević/Julien Duval, Filip Bušić i Samir Cerić Kovačević – službeni fotografi INmusic festivala
[envira-gallery id=”8755″]