Nije ovo prvi put da Moby eksperimentira sa zvukom i izbacuje svoj gnjev prema trenutnom političkom, socijalnom i društvenom problemu.
Sjetimo se albuma “Animal Rights” iz 1996. godine za kojeg je dobio podijeljene kritike, a ovo je samo jedan nastavak, ako ćemo biti precizni, drugi nastavak takvog eksperimentiranja. Naime, Moby je okupio 2016. godine glazbeni projekt pod nazivom The Void Pacific Choir te izdao u listopadu prošle godine album “These Systems Are Failing”, a sada je stigao i nasljednik zanimljivog i simboličnog naziva “More Fast Songs About The Apocalypse”. U tom njegovom projektu nalaze se još Mindy Jones, Julie Mintz (obje već jedno vrijeme pjevačice Mobyjevog benda), Jonathan Nesvadba, Joel Nesvadba, Jamie Drake i Lauren Tyler Scott.
U pitanju je jedan interesantan projekt, a koji nije za svačiji ukus. Ako mislite da je to onaj Moby na kojeg ste navikli, griješite, ovo je nešto drugo, nešto puno žešće, prgavije i s mudima. Od prve do zadnje (devete) pjesme na albumu Moby drži nabrijani ritam s apokaliptičnim zvukom, energičnim gitarama i snažnim bubnjevima. Trent Reznorovski zvuk u Moby stilu drži vas budnim od prve do zadnje minute, a tekstovi sa snažnim porukama jasno daju do znanja da je Moby ljut i da sav taj gnjev mora izbaciti iz sebe.
“My life misses, I’m lost without hope
My loss chases and opens the door
I will find you, and you’ll find me
I will save you, and you’ll save me
The life we’ve broken, the life we see
There’s nothing wrong with the world there’s something wrong with me”
Poznato je da je Moby prolazio kroz pakao droge i alkohola tijekom svog života, moguće da bijes dolazi i iz te činjenice, ali kako je jednom i sâm izjavio, svi moraju prvo pasti i potonuti prije nego što ostvare uspjeh. Rekao je i kako je nevjerojatno ali i tužno da apsolutna radost i sreća ne postoje bez potpune boli. Tako da je na neki način, osim na cijeli svijet, ljut i na sebe, zato se i propitkuje u tekstu iznad i govori kako je sve u redu sa svijetom, ali nešto nije u redu s njim. Tako i u pjesmi “In This Cold Place” govori kako nema života, nade i volje, te ga je sram što je izgubio dušu i sve ono dobro u sebi i nema u njemu više ništa za spasiti.
Zanimljive parole ponudio je i u pjesmi “If Only a Correction Of All We’ve Been”:
“No tries. No love. No openings. Or closing doors.
No lack. No crying. No heaven. No dying.
NO HOPE. NO LOSS. NO SIGHT. NO TERROR.
No courage. No cuts. No bleeding. Just love.
NO FIGHTS. NO PATIENCE. NO WEIGHT. JUST LOVE”
Album završava s jednom tamnom i jednom “svijetlom” pjesmom. “It’s So Hard To Say Goodbye” govori o tome kako oko sebe vidimo sve greške koje smo napravili i svu bol koju smo stvorili i koja je ubila život. “Nikada nismo mislili da ćemo vidjeti to, nikada nismo mislili da će umrijeti, ali tako je teško, uvijek je teško reći – zbogom”, pjeva Moby. A iako je nazivom zadnja pjesma, “A Happy Song”, možda vesela, poruka je totalno suprotna.
“We’re so bored with ourselves so we started a war
Seen it from a distance it’s just a game for keeping the score
Our servants bow disgusted cos we’re dying and we’re soaring
The demon’s at the gate and here we’ll never hear the roaring…Hey ey, this is just a happy song”
Iako obožavam onog starog Mobyja, onog koji je stvarao neke od najljepših elektronskih, odnosno house/trip-hop/ambiental pjesama, koje su postale himne naših života i koje su često završavale i u filmovima, upravo zbog divnih melodija i poruka; ovaj Moby ima još više muda, buntovnički raspoložen, ljut na ovaj današnji svijet, ljut na one koji ratuju zbog vlastitog cilja, a time uništavaju živote drugih. Moram reći da mi se ovaj Moby iznimno sviđa te dokazuje kako je multitalentirana osoba, spremna za rad na većem broju žanrova i biti jednako uspješan i u jednom i u drugom smjeru.
Svakako treba istaknuti da su ovi albumi s The Void Pacific Choir stavljeni na free download. Vjerujemo da Moby još ima puno toga za pokazati, pa ću reći kako jedva čekam njegove nove ljute ispade zbog kojih će stvarati vrlo dobru glazbu i pisati odlične tekstove.