Domagoj Božinović (Špurijus): “Kruna svega je sviranje, tome težimo i u tome uživamo”
Splitski Špurijus vratio se na glazbenu scenu novom pjesmom “Apartmani”, a uskoro očekujemo i novo studijsko izdanje.
U intervjuu s Domagojem Božinovićem iz benda Špurijus saznali smo više informacija o njima, povijesti djelovanja, razlozima okupljanja, ali i glazbenoj sceni te punku.
Imali ste dobar razlog osnivanja benda, a to je što se na lokalnoj sceni nije mogla čuti muzika koja vam se svidjela pa ste tako krenuli s punk pričom zvanom Špurijus. U međuvremenu ste stali s radom pa se sad opet polako vraćate. Koji je bio razlog stajanja u diskografskom smislu i koji je razlog ponovnog vraćanja? Ako je sad isti razlog kao i onaj prvi kod osnivanja, onda se stvarno nisam trebao ovoliko raspisivati. I što se događalo sve u međuvremenu?
U to vrijeme je bilo stvarno dosta bendova, nije da su bili loši, štoviše bilo ih je i odličnih, neki su još aktivni, nego zapravo nisu pokrivali teme koje su nas interesirale pa smo onda odlučili naučiti svirati da bismo zabavljali sami sebe. A zapravo mi nikad i nismo stajali s radom, bend ima kontinuitet od 1998., ali je bilo perioda slabije aktivnosti, malo i zbog činjenice da su nas rijetko pozivali na svirke, a malo i zbog vlastite inertnosti pa se za nas i nije mnogo čulo. Kad smo malo posložili redove, napravili nove stvari, automatski se javila potreba da se malo jače aktiviramo.
Što znači uopće špurijus?
Špurijus je zapravo dobar predosjećaj ili slutnja, negdje smo pročitali da se radi o riječi njemačkog porijekla. Valjda smo u trenutku osnutka imali nos da ćemo kad tad napraviti nešto veliko i vrijedno, zapravo mi to stalno i radimo, oni koji nas slušaju i vole složit će se s nama. Inače, autor imena je naš bivši gitarist, osnivač i počasni član Leo Murgić.
Je li došlo do promjene zvuka ovih godina ili ste ostali na istome?
Nema većih promjena. Možda ponekad u pjesme ubacimo i neke elemente glazbenih žanrova kojima nominalno ne pripadamo, pa čak i instrumente kojih nemamo u osnovnoj postavi, ali i dalje je to klasični punk rock. Zapravo, radimo onakve pjesme koje bismo i sami htjeli čuti od drugih bendova, da bude brzo, energično, melodično, a da tekst ima veze sa životom koji živimo.
No, ipak došlo je do promjene u postavi, tko je sve sada u Špurijusu?
Teško bi bilo vjerovati da će ista ekipa ostati na okupu čitav glazbeni vijek, promjena je naravno bilo, ali kad uzmemo u obzir da bend postoji dva desetljeća, onda te promjene i nisu bile baš učestale. Danas djelujemo u sastavu: Boris Tudor na gitari, Ivica Božić Jojo na basu, Ante Sabalić na bubnjevima, dok se za mikrofonom i akustičnom gitarom izmjenjuju Karlo Silić i Domagoj Božinović.
Krenuli ste u novu fazu benda novim singlom “Apartmani”. Kako je nastala pjesma i zašto pjevate o apartmanima?
Apartmani su najopušteniji izbor za prvi singl. Pjesma je zapravo nastala kao klasična zajebancija, doduše i ostale su tako nastale, ali kako svaka zajebancija ima i svoju ozbiljnu stranu, tako se i u ovom tekstu može pronaći naš komentar sveopće pomame za lakom zaradom u turističkom kaosu koji sve jače pogađa naše podneblje svakim novim ljetom. Inače, svi naši tekstovi su vrlo izravni, transparentni i opsežni, tako da nema potrebe tražiti neku skrivenu poruku u njima. Dobro, nismo doslovce otrovali babu, ali smo je nekako uspjeli uvjeriti da nam prepiše imovinu. Inače, na ovoj pjesmi nam gostuje Bruno Matijašević na klavijaturama, on je Apartmanima dao završnu fasadu, a spot je djelo Kino kluba Split.
Ove godine izlazi novi album, koliko se dugo radilo na njemu, gdje je nastajao i je li priča na tragu “Apartmana”?
Špurijus je oduvijek imao brdo materijala, nemamo problema sa inspiracijom, ali za ovaj album je presudno nekoliko novih pjesama koje su nekako nastale brzinski krajem 2015. pa smo počeli razmišljati o ideji da pokušamo sve nove stvari povezati u cjelinu, čak smo se plašili nazvati to albumom, htjeli smo samo napraviti kreativni korak naprijed i aktivnije raditi. I u par mjeseci nam se nakupilo 14 stvari pa smo rekli: “to je to, idemo ovo snimiti dok nam je sve friško”. Napravili smo demo snimke, javili se prijatelju Suli i u pet minuta dogovorili snimanje albuma i na zadnjoj probi prije snimanja uspjeli uvježbati i petnaestu pjesmu. Trenutačno smo još uvijek u procesu snimanja, ali ne radimo baš svakodnevno nego kad uhvatimo vremena. Nadamo se da će sve biti gotovo do kraja godine. Iako će to biti naš prvi službeni album, mi ga tako ne doživljavamo jer će biti sastavljen samo od novih stvari, a stare i dalje ostaju naši koncertni favoriti, a možda i njih kompiliramo na nekom kvalitetnom live izdanju. Tematski je to album koji uglavnom ocrtava naš pogled na svijet oko nas, i dalje je to nastavak priča koje pričamo od samih početaka, jedino što se okolnosti mijenjaju. Nekad smo opisivali kako se Ivo i Ana drže za ruke na odmoru ispred škole, a danas su podivljali od stresa prouzrokovanog trčanjem za novcem i konzumerizmom.
Kada spomenemo Split, po pitanju glazbe odmah prvo pomislimo na narodnjake. Kakva je sada situacija tamo i razmišljamo li krivo?
Mi imamo svoj mali svijet u kojem ima mjesta samo za muziku koju volimo i trudimo se ne obazirati na popratne pojave, ali nismo slijepi da ne vidimo smiješne jumbo plakate izvođača za koje nikad nismo čuli, a pogotovo nismo gluhi kad čujemo što sve trešti kroz prozore automobila. Mislim da je to slika cijele države u kojoj živimo, a ne samo Splita, koji je, kao i u mnogo čemu drugome, samo najglasniji u svemu. Stvar je pojedinca koji se mora jasno izraziti što želi slušati i raditi. Ne može ti nitko utuviti u glavu da je nešto super ako sâm ne doneseš sud o tome. Tako da mislim da nije problem u narodnjacima, to dođe i prođe, nego u inertnosti ljudi u pokušajima da se izraze onako kako žele. Većina ljudi su postali isti, nalik jedni drugima, imaju iste frizure, odjeću, interese i priče, o tome govorimo u jednoj pjesmi koja će biti na albumu.
A što mislite o kombinaciji koju rade Brkovi, punk i folk glazba?
S Brkovima smo svirali na Lastovu prije 7-8 godina, tad smo ih prvi put čuli. Možda to i nije naš đir, ali ljudi na bini djeluju energično i moćno. Lijepo je vidjeti da su uspjeli u tome što rade, možemo im samo poželjeti sve najbolje.
Kakva je uopće punk scena u Splitu, odnosno alternativna scena, ima li bendova koji rade, pa makar to bilo i vikend sastajanje?
Moramo priznati da i nismo baš najpozvaniji da opisujemo stanje aternativne scene, ne izlazimo baš često po koncertima, ali znamo da ima bendova koji rade i traju, i sretni smo da je tako. Jedino što se čini da je toga sve manje, a zašto je tako, odgovor možda mogu dati sociolozi. Ono što nama osobno smeta i što bismo željeli promijeniti: malo je pravih pjesama. To nema veze s glazbenim pravcima, ljudi znaju svirati, imaju i gard na bini, zvuče odlično (trebalo je čuti kako su zvučali underground koncerti devedesetih godina), sve je to super, ali ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put čuo pjesmu koju sam nastavio pjevušiti nakon svirke.
Izlazi li vaša glazba izvan okvira Splita, odnosno nakon izlaska albuma planirate li nekakve koncertne promocije po Hrvatskoj, makar u regionalnim središtima? Ili apartmanima?
Mi smo bend jakog regionalnog karaktera i ne možemo pobjeći od toga, imamo malo odrađenih koncerata van Dalmacije, ali naravno da bismo to željeli promijeniti, u tu svrhu smo se odlučili na suradnju s malom ali perspektivnom izdavačkom kućom Juda Records, snimamo nove stvari i želimo se odazvati svugdje gdje nas pozovu, a na to možemo utjecati samo ako napravimo dobar album. Kruna svega je sviranje, tome težimo i u tome uživamo, i zato se trudimo stalno stvarati nove pjesme da ih ljudi zavole. Jer ako nemaš publiku, onda to nema nikakvog smisla.
I jedno ključno pitanje za kraj – je li punk mrtav i je li po vama punk glazbeni pokret ili nešto više od toga?
To je već stvar kuta gledanja. Ako ćemo reći da je punk mrtav, onda moramo ući u generalizaciju i prihvatiti da je rock općenito mrtav jer činjenica da su najveći uspjesi rocka samo milijarde na računima rock heroja i njihovih menadžera, a ne nekakve političke i društvene promjene koje je rock zazivao. Dakle, rock može promijeniti možda svijest i stavove pojedinca, ali to puno efikasnije rade i političari potpomognuti medijima, tako da se čini da malo što uopće ima smisla. Ali opet, ako će upornost i tvrdoglavost u idućim vremenima izroditi nekog novog Joea Strummera, onda punk itekako ima smisla i nikako ne može biti mrtav.
Hvala na razgovoru i sretno s albumom!
Hvala Vama i pozdrav!
