Edu Maajku sam prvi put čula u kasno proljeće 2002.. Na CD-u u automobilu na putu prema poslu u Dubrovniku svirala je “Mahir i Alma”. Prošli su me trnci. Sve od tada Edina glazba ima posebno mjesto u mom životu.
U petak, 29. rujna Edo je svirao, ili kako on kaže, repao stare u Vintageu, pretrpanom Vintageu. Repao je prva dva (meni najdraža) albuma “Slušaj mater” i “No Sikiriki” uz podršku DJ-a Oli Dobolli i Ministrom Lingvistom.
Ukratko: bilo je super! Najbolji gig za otvoriti novu koncertnu sezonu.
Poduže: nije bilo osobe koja nije uživala, koncert je bio nabijen energijom i emocijama, a počeo je s “Molitvom”, zatim nastavio s “Minimalnim rizikom”, “Jesmo l’ sami”… Pjesme je dosta skratio i time je dobio prostora da s nama podijeli svoje anegdote i komunicira s publikom na svoj način, uz obilje humora. Nije izostao ni pozdrav – “Smrt fašizmu Zagrebe!”.
Jedva sam dočekala “Mahira i Almu”, “Prikaze”, “Pržiii”, “Saletovu osvetu”, “No sikiriki”, sve su one dovele atmosferu do vrhunca, a publika je podivljala. Volim Edu, Zagreb voli Edu, a Edo to zna i vraća. Hvala ti Edo i do sljedećeg puta.
Foto: Manuel Perlić
[envira-gallery id=”13796″]