Fil Tilen, pravim imenom Slaven Berić, glazbenik i radijski voditelj pun talenata, odvojio je svoje slobodno vrijeme za Music Box i razgovarao o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Dolazak u Universal Music etiketu mu je bio jedan od najboljih glazbenih poteza jer je nakon toga završio i na top listama i singl “Ko vam je reko” možemo čuti na dosta radijskih postaja. O tom poslovnom potezu, inspiraciji, uzorima, ali i njegovoj glazbenoj prošlosti pročitajte u nastavku.
Universal etikete. Što znači ta promjena za tebe?
Nakon dvogodišnje pauze trebao sam nov početak i novog izdavača, a većina izdavača u Hrvatskoj i dalje su vrlo pasivni i slabo ulažu u svoje izvođače, pogotovo u one koji rade urbaniju glazbu. Dosadašnja iskustva s izdavačima bila su vrlo „parazitska“ i nisu mi donosila ništa što ne mogu napraviti i samostalno, a za takve potpisivati nisam htio. Novi singl s kojim sam pokucao na vrata Universala stajao je godinu dana jer sam odbijao smiješne i neozbiljne ponude. Već sam donio odluku da se vraćam striktno na YouTube jer tako sam i krenuo i postigao većinu svojih uspjeha, ali ovaj mali tim ljudi me iznenadio svojom predanošću i tek s njima polako shvaćam što znači imati dobrog i organiziranog diskografa. S druge strane, iako sam svjestan da smo i dalje na Balkanu dobar je osjećaj biti potpisan za diviziju koja je dio jedne od najvećih izdavačkih kuća na svijetu. Sve je moguće…
Sa singlom „Ko vam je reko“ završio si i na HR top 40. Vjerujem da si zadovoljan prijemom?
Zadovoljan jesam, iako sam iznenađen lobijem i politikom radio postaja kod nas. Dijete sam interneta i tek sada smo napravili prvi ozbiljniji proboj u radijski eter, pjesma je na glazbenim platformama postigla daleko veće uspjehe nego na radio postajama i ako gledamo statistike parira najslušanijim hrvatskim izvođačima. Što nam jasno govori da postoji velik interes kod publike, a samo je pitanje vremena kada će radijski urednici prihvatiti tu činjenicu.
Pjesma ima jednu zanimljivu temu, što si razmišljao pisajući, što te ponukalo da napišeš takav tekst? Čini mi se kada živiš u Hrvatskoj da je inspiracija neiscrpna
Odgovor je jednostavan, a stanje je alarmantno. Nije samo da mladi mahom napuštaju zemlju zbog loše ekonomske situacije i krivih političkih odluka nesposobnih ljudi na vlasti, činjenica je da polagano ostajemo i bez najboljih doktora, znanstvenika i poduzetnika. Svi koji si to mogu priuštiti šalju svoju djecu u inozemstvo na obrazovanje jer niti jedno od naših sveučilišta nije niti u prvih 500 na cijelome svijetu. A kvalitetnih i sposobnih ljudi ima na svakom koraku, mladež je demotivirana i anksiozna, osjećamo se prevareno od vlastite države. Kada pišem pjesmu ona mora biti moja istina i izvirati iz moje stvarnosti, i ja sam jedan od tih mladih ljudi koji svoju budućnost u Hrvatskoj vidi kroz maglu. Lansiranje na Mars je metaforičko, volim provući satiru kroz teške teme jer svi smo svakodnevno trovani lošim vijestima.
Pripremaš li sada nešto novo, možda novi singl?
Naravno, uvijek.
Nakon singlova prirodno bi trebao ići i album, razmišljaš li o tome?
Album je svakako zastarjela forma, ali kad se snimi dovoljno pjesama lijepo ih je grupirati u jednu cjelinu, ako ništa drugo za uspomenu iz tog perioda stvaranja.
Koliko si ti sada dugo na sceni? Nekako mi se čini da te šira publika upoznala tek nakon nastupa u „Tvoje lice zvuči poznato“, iako mi iz glazbenog biznisa znamo za tebe već jedno dulje vrijeme. Kakvo je za tebe iskustvo bila ta emisija?
Prvu pjesmu snimio sam s četrnaest na kućnom računalu, znači od toga je prošlo petnaest godina, a potrebu za pisanjem osjetio sam dosta ranije iako te pjesme nisu bile u rap formi. U osnovnoj sam pripremao prve zbirke i dobio ponudu da izdam vlastitu knjigu ali uskoro je hip-hop postao okupacija i klasična poezija mi više nije bila interesantna. Možda nedostatak, ali možda i prednost bila je moja izoliranost jer djetinjstvo sam proveo u provinciji, a adolescenciju u manjim hrvatskim gradovima. Hip hop kultura i velegrad nisu me oblikovali kao većinu izvođača tog žanra, meni je pisanje bilo bitnije od graffita, breakdancea i DJ-iranja. Nikada nisam osjećao veliku povezanost s ostatkom subkulture. Razvio sam se na svoj način, možda uskraćen za nekoliko koncerata, ploča i kaseta, ali to se na kraju pokazalo kao potpuno nebitna stvar jer dolaskom u Zagreb 2010. kao meku hrvatskog hip-hopa prijavio sam se na Minival, tada najveći demo festival svih žanrova i pobijedio, upravo zbog drugačije brije i kvalitete koju sam brusio nastupajući s RHS kolektivom diljem Hrvatske. Debitantski album izdao sam tek 2014. iako sam do tada već snimio stotinjak pjesama, tako da ne znam s kojim datumom bi si pripisao sudjelovanje na našoj sceni. Što se tiče tv showa „Tvoje lice zvuči poznato“ želio sam isprobati svoje vještine imitacije, glume i pjevanja te odmjeriti snage s ostatkom. Tada sam završio prvu godinu dramskog studija i imao sam znanja koja sam želio primijeniti, osvijestio sam nove dijelove sebe i dobio novo samopouzdanje. A zašto čekati svoju priliku u kazalištu ili filmu, kad možeš stati pred par milijuna ljudi, pod pritiskom ili rasteš ili pucaš, to je moja filozofija. Pomaknuo sam svoje granice, naučio puno o sebi i stekao dobre prijatelje, „TLZP“ je i dalje vrhunac hrvatskog showbizza, biti u toj mašineriji je veliko iskustvo za dalje.
Tko ili što ti je inspiracija, tko su ti uzori?
Inspiraciju pronalazim u svojoj istini i samome sebi, naravno tu veliku ulogu igra i okolina. Svoje uzore ne bih miješao s inspiracijom, oni su prije moja motivacija, a lista je poduža. Divim se svakom čovjeku koji je spreman odreći se svih opće prihvaćenih ugoda koje društvo konzumira u ime višeg cilja, poštujem ljude s vlastitom vizijom.
S obzirom da se baviš urbanom glazbom, preferiraš domaću ili stranu glazbu? Što uopće slušaš, odnosno što se vrti u tvojem autu?
Domaću glazbu rijetko slušam, a domaći rap u zadnjih nekoliko godina gotovo nikad. Što se strane glazbe tiče, s obzirom na moj imidž iznenadili bi se koji izvođači se zavrte u mojem playeru. Trenutno u pozadini svira Bebel Gilberto.